Zahtevati izručenje šiptarskih terorista

0
1335

Đurić i Vlada Srbije u obavezi su da traže izručenje šiptarskih terorista osuđenih u Nišu!

Odluka Višeg suda u Nišu kojom su teroristi proglašeni krivim, a koju je Apelacioni sud potvrdio, obavezujuća je pre svega za srpsku vlast koja mora da zahteva od Međunarodnih institucija, nadležnih za sprovođenje prava i zakona na prostoru KiM, da osuđene uhapsi i preda srpskom pravosuđu.

Apelacioni sud potvrdio je presudu Višeg suda u Nišu kojom je februara ove godine na 15 godina zatvora osuđeno osam pripadnika terorističke „OVK“ koji su 30. septembra 1998. godine, u reonu karaule Košare, izvršili dva terorističko – razbojnička napada (žrtve su i opljačkane) i u njima ubili šestoricu vojnika a isto toliko ranili.

Šiptarski teroristi
Šiptarski teroristi

Srpska vlast je od 5. oktobra do sada konstatno izbegavala da zahteva od UNMIKA, Međunarodne zajednice, KFOR-a i EULEKS-a, izručenje šiptarskih terorista koji su krivi za kidnapovanja, progon i ubistva srpskih civila i pripadnika snaga bezbednosti. Čak šta više, odmah po svrgavanju Miloševića sa vlasti, srpski tadašnji režim je bezuslovno oslobodio preko 2000 pravosnažno osuđenih teorista i zločinaca, uključujući i braću Mazreku odgovorne za krematorijume, silovanja i ubistva u Klečki. UNMIK se ovim nikada nije bavio iako je to bio jedan od segmenata te misije.

Uveravajući javnost da je misija EULEKS-a dužna da sprovede vladavinu prava i to u oblastima policije, pravosuđa i „carine“, Međunarodna zajednica i EU su faktički poništili ulogu UNMIK-a i uveli jedan novi sistem. Ni posle toga šiptarski zločinci nisu bili predavani srpskom pravosuđu, niti procesuirani pred njihovim novopostavljenim sudovima ali, istini za volju, ni srpska strana to nije konkretno zahtevala, što opet nije nužan uslov da se istrage pokrenu a krivci nađu pred Sudom kako je nagoveštavano već se dešavalo suprotno, od uništavnja dokaza do onemagućavanja istrage kada su zločini nad Srbima u pitanju.

Da Vas podsetimo:  SRPSKA POGAČA OSVOJILA NEMCE: Svečani hleb po receptu iz Banata sada u ponudi jednog restorana u Drezdenu

Do otpočinjanja Briselskih pregovora javnost u Srbiji je mogla da bude držana u zabludi da privođenje zločinaca iz redova šiptarskih separatista nije moguće usled „nedostupnosti zločinaca našim istražnim organima“ a prećutkivali su činjenicu da su okupatorske snage po Rezoluciji 1244 i Međunarodnom krivičnom pravu, kao i misija EULEKS, bile u obavezi da osumnjičene hapse po Interpolovim poternicima i predaju strani koja je te poternice rapisala. Nije ostavljena mogućnost pravnog vakuuma već je on veštački stvoren zatvaranjem očiju od strane okupatora i istim takvim prećutkivanjem nedelanja od strane srpskih vlasti. Ratni zločinci i ubice morali su, i verovatno bi i bili hapšeni, da je to vlast u Srbiji želela.

ubijeni-vojnici
Vojnici ubijeni u jednom od dva teroristička napada, s leva na desno: Vladimir Radoičić, Miroslav Jocić, Miladin Gobeljić, Miloš Pavlović i Ilija Pavlović.

Ali ima ko je želeo i poštovao Međunarodno pravo pa su u inostranstvu, po Interpolovim poternicama, hapšeni bili Hašim Tači, Ramuš Haradinaj, Agim Čeku… i svi oslobađani. Do dolaska SNS-a, predstavnici vlasti u Srbiji igrali su za javnost predstave o tome kako su zbog toga ljuti, kako se krši Međunarodno pravo ali nikada, baš nikada nisu povukli ni jedan potez kojim bi konrektno protestovali i zahtevali poštovanje prava. Uhapšeni su oslobađani tek pošto bi, nezvanično, srpske vlasti za to dale odobrenje državi na čijoj teritoriji su zločinci pritvoreni. Tek je Aleksandar Vučić otišao korak dalje izjavom da je oslobađanje Ramuša Haradinaja u Sloveniji prošle godine „provokacija na koju nećemo odgovarati“!

Od Briselskih pregovora, i pre kojih je Borko Stefanović to već činio, a neposredno pred njihovo otpočinjanje i Boris Tadić ekspresno najavio da su oni spremni da se sretnu sa svim „legitimno izabranim“ predstavnicima separatističke vlasti i pregovaračima koje „druga strana“ predloži.

Na taj način u pregovore se ušlo sa Hašimom Tačijem, zločincem osuđenim na 10 godina zatvora zbog terorizma, ubistva srpskih policajaca i to tokom 90-tih godina pred sudom SR Jugoslavije u Prištini. Da stvar bude crnja i sramnija, Briselski sporazum sa Hašimom Tačijem parafirao je Ivica Dačić, tadašnji ministar unutrašnjih poslova, odnosno policije!

Razvojem pregovora u njih se uključuju i ostali, pre svih Aleksandar Vučić, Aleksandar Vulin a kasnije Marko Đurić. Kako je vreme prolazilo javnosti je saopštavano da u duhu normalizacije pregovori napreduju a srpska strana vodi povlačenjem svoje državnosti u „svoju korist“. Neprestano se insistira na tome da su kvazi-institucije u Prištini samo sistem „srpske pokrajine“ koji deluje na lokalnom nivou dok se istovremeno nameće rešenje predviđeno Ahtisarijevim planom a koji iscrtava „nezavisnost“ otetog dela teritorije Srbije, tj., Kosova i Metohije sve to „uzdajući se u odlučnost EU kao garanta sprovođenja dogovorenog“ kako Đurić reče.

Da Vas podsetimo:  NEMCI  OPET  MARŠIRAJU  NA  DESNO

Tumačenje Briselskog ugovora (prema opšteprihvaćenim kriterijumima koji je definisao još član Komisije UN za međunarodno pravo akademik Milan Bartoš) Briselski sporazum je međunarodni ugovor jer ga tako tumači većina ugovornih strana. Srpske vlasti, pak, tvrde da je reč o ugovoru koji potpada pod srpsko zakonodavstvo!

Ako je već tako, ako ovi pregovori imaju ma kakvu snagu i ma kakvu obavezu za druge strane (Brisel i EU kao pokrovitelje i garante pregovora) prema Srbiji, onda su oni dužni da postupe po poternicama Interpola koje srpska država mora da izda za osuđenim ratnim zločincima nakon pravosnažno donete presude o njihovoj krivici a ne da zločincima i teroristima dodeljujemo statuse nedodirljivih!

Nije potrebno biti nikakav pravni stručnjak da se shvati da je presuda Višeg suda u Nišu obavezajuća za sve strane i države, ali najpre za srpsku koja mora da insistira na sprovođenju odluka svog sopstvenog pravosudnog sistem.

Ćutanje srpskih vlasti ovim povodom biće nedvosmisleno kriminalna odluka jer bi oni morali da insistiraju da sada osuđeni ratni zločinci budu predati srpskom pravosuđu kako bi kazne za počinjene zločine izdržavali u zatvoru kao što zakon i nalaže.
Ukoliko i pored svega ništa ne učine to će biti jasan signal, alarm i inicijalna kapisla za preduzimanjem konkretnih akcija u očuvanja svega onoga prema čemu se ova vlast ponaša u potpunosti pogubno.

Ivan Maksimović

KM Novine

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime