Žaklina Tatalović: Vučić ima strah od novinara!

1
1908
Žaklina Tatalović / Foto: Promo

Žaklina Tatalović, neustrašiva novinarka N1, često je na meti vlasti, zbog „nezgodnih“ i hrabrih pitanja, ali i režimskih medija. Ona je žrtva seksističkih napada pojedinih „kolega“ na društvenim mrežama, a jedan od naših uglednih kolega ju je na Tviteru odbranio rečima: „Nije pristojno da čovek koji na ramenima nosi guzicu nekog proziva zbog pozadine“.

Koja bi bila prva tri pitanja kada biste danas intervjuisali Aleksandra Vučića?

– Ja i dalje verujem u bajke, tako da ako bih sad rekla ne bi bilo zanimljivo. Jedno od prvih pitanja za predsednika treba da bude svakako zbog čega se bavite stvarima za koje nemate ustavne nadležnosti – kaže Žaklina Tatalović za Direktno.

Kako objašnjavate to što je Aleksandar Vučić za osam godina vladavine samo jednom prihvatio da da intervju novinaru koji nije iz režimskog medija. Mislim na Brankicu Stanković i Insajder.

– Strah je čudo.

Kako se osećate kada se zna da ste vi jedan od retkih novinara od čijih pitanja na KZN strepe i Vučić i Ana Brnabić?

– Ne verujem da strepe. Osećam se odgovorno prema građanima Srbije jer tu sam da bih pitala ono što muči njih, što im nije jasno, kao i da ih podsetim na nešto što su možda zaboravili.

Šta vam je u protekla dva meseca na KZN Kriznog štaba bilo najapsurdnije?

– Predavanja osoba koje su zaposlene u nekim medijima. Umesto da se zainteresuju za trenutnu situaciju vezanu za virus oni su izabrali da drže neka predavanja, samoživost na delu.

Koja je bila vaša reakcija i pomisao kada su pojedini članovi Kriznog štaba priznali da su na početku epidemije lagali narod o snabdevenosti bolnica zaštitnom opremom?

Da Vas podsetimo:  Proces izmena medijskih zakona postao farsa: Degradacija Saveta za štampu i povratak države u medije

– Iznenađena sam bila. Mislila sam da to nikada neće priznati, ali izgleda ipak ima i onih ljudi koji imaju savest.

Mnogo propusta su počinili struka i vlast. Istina se i dalje skriva. Posledica toga je ogroman broj inficiranih i preminulih. Očigledno da briga o zdravlju nije bila prioritet?

– Medicinskim radnicima zdravlje jeste prioritet. Oni su prošli najgore. Ne samo što im je bila potrebna oprema dok je virus bio najsmešniji, bila im je potrebna snaga da to javno kažu. Ona im je i dalje potrebna za sve.

Da li znate da su na Klinici za pulmologiju u januaru i februaru umirali ljudi od jake pneumonije nepoznatog uzroka, sa simptomima identičnim Covidu 19?

– Pustite me da sama otkrivam šta se sve dešavalo u bolnicama.

Niko vas u tome ne sputava. Elem, da se vratimo novinarstvu. Kada vidite šta pišu i kako izveštavaju „kolege“ iz režimskih medija, da li posumnjate da vi i oni pripadate istoj profesiji?

– Ne sumnjam u to. Pošto sam radila na TV Prvoj znam kako sve funkcioniše i kako se od televizije sa nacionalnom frekvencijom pravi propagandno glasilo.

Da li možete sebe da zamislite u situaciji kako postavljate udvorička pitanja predsedniku, premijeru, ministru...?

– Ne, ja postavljam pitanja, nikome se ne udvaram, nema razloga za tim.

Koliko je ovakvo stanje u ogromnoj većini medija, gde se promovišu primitivizam i plasiraju lažne vest, uticalo na svest nacije?

– Ako mislite na televizije sa nacionalnim frekvencijama zaista mnogo. Građanima Srbije oduzeto je pravo da čuju dve strane i oduzeto im je pravo da sami zaključuju.

Užasni su pritisci i pretnje koje gotovo svakodnevno dobijaju novinari iz nezavisnih redakcija. Čak su u jednom trenutku krenuli i sa hapšenjem novinara. Da li vas je strah od ove vlasti i atmosfere koju su stvorili u društvu?

Da Vas podsetimo:  Tabloidizacija tragedija

– Nije me strah vlasti. Nije me strah ni od stvorene atmosfere. Strah me što svaki dan u komunikaciji sa ljudima osetim koliko se plaše i trudim se da im pomognem jer će jednog dana shvatiti da nisu morali da se plaše – zaključila je naša koleginica sa N1.

V. P.
Izvor: direktno.rs

1 KOMENTAR

  1. Да ли има нешто да вреди а да није радило на ТВ гиганту стручњака и креативаца без аутоцензуре чији је слоган био, “ Тим чине људи“. Поздрав и свако добро Роберт П.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime