Zar nam nije rekao?

0
249

 

Oliver Ivanović

Ovo je jedna subjektivno objektivna priča o Oliveru Ivanoviću. Subjektivno, žalim za njim. Objektivno, ne. Objektivno, žalim za idejom o slobodi izbora, slobodi misli, slobodi reči Srba na Kosovu, za idejom o slobodi koja je umrla… ne, koja je ubijena (!) zajedno sa Oliverom čije nas je ubistvo učinilo krhkima, poraženima, skoro nesposobnima da ideju o slobodi vratimo u život.

Kažem “ideju” o slobodi, jer, “sloboda” je termin koji je suviše teško konceptualizovati na severnom Kosovu, termin isuviše apstraktan da bi se mogao zamisliti.

I pored nedostatka slobode, za većinu ovih ljudi, već naviknutih na izostanak iste u velikoj meri, sledom različitih nedemokratskih sistema koji su se smenjivali u njihovoj istoriji i ovog sada, kvazidemokratskog, najvidljiviji je, pak, nedostatak mogućnosti, hrabrosti i volje da se bore za tu slobodu, koja im je ograničena, ali ne i sasvim oduzeta, sem ako je se sami ne odreknu, što je, nažalost, i prečesto slučaj.

Oliver Ivanović se borio za stvaranje, širenje i očuvanje te slobode. Svojom kandidaturom na kosovskim izborima pokazao je inicijativu da tu ideju sprovede u delo. Njegovo pravo da se slobodno kandiduje, predviđeno zakonima i ovog i onog sistema, nije bilo uskraćeno, ali ni dovoljno zaštićeno. Pa, tako smo bili svedoci jedne javne kampanje u okviru koje su Ivanović i njegovi saradnici okarakterisani kao izdajnici srpskog naroda i da “ko glasa za Olivera, glasa protiv Srbije”.

“Ne može se protiv države”, često se čulo u narodu tih dana kampanje koja je vidno imala za cilj

dehumanizaciju, “desrbizaciju” Olivera i njegovo odstranjivanje sa političke scene. O uspešnosti ove kampanje suvišno je govoriti. Elem, ne postoje pokazatelji šta je doprinelo tome da oni za koje je Oliver smatrao da ih je “ipak više”, zapravo dokažu suprotno svojim neizlaskom na izbore, ili glasanjem za druge političke opcije. Možda se zabrojao.

Da Vas podsetimo:  Potomci Gvozdenog puka protiv Rio Tinta

Ipak, ostalo ih je manje u kućama i kafićima onog dana kada je onih ipak više ispraćalo Olivera iz

Mitrovice. Kada bi Oliver znao koliko ipak više njih iz te kolone misli da bi sada glasalo za njega, nakon što je ubijen na pragu svoje partijske kancelarije, želeo bi da se na njega pucalo pre lokalnih izbora na Kosovu oktobra 2017. Pa bi, onda, i on poželeo, kao što i ipak više nas sada želi da taj metak sa strane nije bio fatalan, i da je preživeo.

Ne prestajem da razmišljam o tome da je on znao šta mu se sprema, ali nije želeo da beži kao što nije bežao ni kada su ga hapsili kao osumnjičenog za ratne zločine. Umesto toga, on se suočio sa pravdom, koja ga je uslovno oslobodila, i suočio se sa nepravdom, koja ga je mecima lišila slobode.

Kada bi mogao da govori sada, zamišljam da bi, uz prepoznatljiv, neizbrisiv osmeh na licu, pitao:

– Zar vam nisam rekao? Jesam, rekao sam vam. Sve ste zapisali, rekli ste mi da ste poslali

izveštaje, rukovali ste se sa mnom i ohrabrili me da nastavim borbu sa vetrenjačama.

– Ali, gospodine Ivanoviću, niste nam rekli da ćete uskoro biti ubijeni!

– Možda vam nisam to rekao. Ali rekao sam vam da je bezbednost strašno ugrožena, da se

kandidati povlače usled velikog pritiska, i, na kraju krajeva, jasno sam vam rekao da su kandidati bezbednosno i egzistencijalno ugroženi, jer se bacaju bombe, pale automobili, preti se deci… Šta ste drugo želeli da vam kažem? Ko je moj ubica? Pa, eto, izdahnuo sam dok sam pokušavao da ga pogledam u oči.

Da Vas podsetimo:  MIŠA ĐURKOVIĆ: Postaje li Beograd kupleraj?

Ovako ja ćaskam sa Oliverom u svojoj glavi i razmišljam, bilo je toliko upozorenja, toliko tragova, da ih niste mogli ignorisati i zanemariti, sem ako vam nije baš išlo na ruku, ili bilo baš svejedno. Vođenjem istrage i učešćem u istrazi aktivnom potragom za dokazima i iznošenjem svih saznanja koja mogu biti dokaz, svi pojedinci, naši ili njihovi, domaći ili strani, svi sistemi i sve službe, dužni su da doprinesu razrešavanju ubistva kojem su, voljno ili nevoljno, ignorišući značajne znake upozorenja, ili proizvodeći ih, barem indirektno doprineli.

„Najmračnije mesto u paklu rezervisano je za one koji ostaju neutralni u vremenu velike moralne krize“ (Dante Aligijeri).

autor teksta:Verka Jovanović

izvor:http://crnobelisvet.com/

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime