Zarobljena Crna Gora

1
1923
Foto: printskrin/vidovdan.org

Kad podaništvo postane „najuzvišeniji ideal“

Iza nas su još jedni po redu, ovoga puta predsednički izbori u Crnoj Gori. Izbori koji se ni po čemu ne razlikuju od svih prethodnih koji su održani u ovoj „mladoj evropskoj demokratiji“ otkako je (pomoću sile, pritisaka i lažiranog referenduma) proglasila (u montenegrinskom rečniku omiljeni izraz je: obnovila) svoju nezavisnost.

Kao i na svim prethodnim i na ovim izborima dominirala cu u okolnostima abnormalne političke tranzicije (kakva već godinama vlada u Crnoj Gori) uobičajena i »više nego poželjna« sredstva ucena, kupovine glasova, zloupotrebe državnih resursa, ograničavanja slobode izbornog izjašnjavanja i malverzacije izbornom voljom građana. Nikako ne smemo da zaboravimo i na, nažalost, veliku izbornu apstinenciju glasača koja je samo olakšala pobedu onih političkih sila koje su od Crne Gore napravile taoca globalističke politike SAD i njenih evropskih satelita.

U takvim okolnostima konačni rezultat samo je proizvod datog poretka stvari jer u atmosferi ugušenih ljudskih prava, u odsustvu pravde i zakona, uz sveprisutnu medijsku cenzuru i manipulativni izborni inženjering pobediti može samo kandidat bez stvarnog i suštinskog legitimiteta u narodu, ali sa velikim simpatijama kod briselsko-vašingtonskog establišmenta; kandidat koji je Crnu Goru u potpunosti podjarmio evroatlantskim interesima i od nje stvorio zapadnu marionetu i golo uporište proalbanske, a time duboko antiruske i antisrpske politike na Balkanu.

Pobeda balkanskog „don Korleonea„, Mila Đukanovića, najbolje svedoči o „uspešnosti zapadnog obrasca demokratije“ koji sve od 2006. godine vlada u Crnoj Gori. U državi čiji najviši zvaničnici se otvoreno hvale da su priznali tzv. Kosovo i uvukli zemlju u agresorski NATO pakt uprkos protivljenju ogromne (više od 80%) većine građana ništa drugo nije moguće ni očekivati. Sve suprotno od toga bilo bi u novokomponovanoj montenegrinskoj političkoj doktrini percipirano kao „nenormalno i štetno po crnogorske (čitaj: američke) državne i nacionalne interese„.

Da Vas podsetimo:  Uoči popisa u Crnoj Gori: Kako se kretao broj Srba kroz decenije

Kada bih morao da napravim kraći rezime ishoda predsedničkih izbora u susednoj (ali nažalost ne i prijateljskoj i savezničkoj) nam državi to bi ovako izgledalo:

U Crnoj Gori ponovo je slavila autokratija, jer demokratija u tom zapadnom protektoratu odavno ne postoji.

U Crnoj Gori ponovo je slavila korupcija jer je pravda u toj koloniji NATO pakta odavno sklopila oči.

U Crnoj Gori ponovo je slavila tuđinska, okupaciona čizma jer je sloboda u njoj odavno žrtvovana zarad „evroatlantske perspektive“ (čitaj: imperijalističkih aspiracija zapadnog gospodara).

U Crnoj Gori ponovo je slavio tiranin jer slobodarski duh srpskog naroda i dalje „snom mrtvijem spava„.

Srpska Sparta juče je osuđena da i naredne četiri godine nastavi putem sveopšte političke, ekonomske, vojne, kulturne i duhovne propasti, putem agresivne desrbizacije svog državotvornog bića i svoje duhovne suštine.

Na društvenim mrežama se odmah nakon zatvaranja birališta pojavila fotografija jedne starije žene koja, obavijena u zastavu SAD, proslavlja pobedu Mila Đukanovića. Pogled na nju bez sumnje nas uverava u istinitost one narodne izreke da slika ponekad govori više od hiljadu reči. A ova slika jasno razobličava svu suštinu današnje Crne Gore u kojoj su čojstvo, junaštvo i sloboda ustuknuli pred podaništvom, kukavičlukom i okupacionim mentalitetom.

Slika koja prikazuje kako pristalice poslednjeg evropskog diktatora slave (na lažima i krađi postignutu ) izbornu „pobedu“ je najbolja potvrda da je Crna Gora danas okovana lancima ropstva i da se nalazi na ozbiljnoj (geo)političkoj, identitetskoj i ideološkoj stranputici.

Ali ničija nije do zore gorela, pa neće ni okupacija trajati doveka. Svanuće dan kada će se Crna Gora vratiti sebi i svojim srpskim korenima. Bitka za pravdu i slobodu nikada nije bila laka ali su one na kraju uvek pobeđivale. Plamen slobode rasplamsaće se u Njegoševoj dedovini i Crnoj Gori pokazati put koji će je iz tame zarobljeništva odvesti u svetlost slobode.

Da Vas podsetimo:  Loših 100 čine Srbiji zlo… (5)

Kad tad…

Danijel Igrec

vidovdan.org

1 KOMENTAR

  1. Као и обично, Ђетићи немају петљу – а воле да гуслају. Нису способни ни маленог комуноусташу Мила да пошаљу у затвор, где припада.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime