Zašto je sumnjivo biti Srbin

0
234

Ako se maltretiraju i proteruju, ako se hapse i optužuju za trovanje, onda je sasvim normalno i što im se zabranjuje da Srbiju osećaju kao svoju maticu. Sumnjivi su jer su – Srbi


Gradonačelnik Dečana na Kosovu i Metohiji, izvesni Baškim Ramosaj, ukinuo je u ponedeljak vanredno stanje koje je u ovoj opštini bilo uvedeno zbog trovanja oko hiljadu i po, i smrti dvoje njenih građana. „Nadam se i želim da više nemamo takve vratolomije“, poručio je gradonačelnik Ramosaj nakon što su se simptomi umirili i usput utvrdilo da ipak nije reč o trovanju nego o infekciji bakterijom ešerihija koli i fekalnoj kontaminaciji vode za piće.

I dobro je što se tako završilo. Ali ova priča ima ponajmanje veze sa higijenskim navikama i pratećim stomačnim tegobama žitelja tog dela Srbije. Prevashodno je, naime, ovde reč o mentalnoj higijeni, to jest o njenoj zaraznoj insuficijenciji.„Prilično čudna i neobična situacija“, prokomentarisao je Ramuš Haradinaj, lider Alijanse za budućnost Kosova i neformalni šef ovog dela naše pokrajine, prijavljujući („da budem iskren“) da je i sam imao „nekoliko, ne velikih simptoma“, dok je „mnogo moje rodbine imalo jače simptome trovanja“.

I Vjosa Osmani, predsednica samozvanog Kosova, kazala je da je ovo „veoma čudan slučaj“, čime je slučaj postao još čudniji. Pa je nivo začudnosti na viši nivo zatim podigao spomenuti gradonačelnik Ramosaj, koji je rekao da se „drugi put za mesec dana dešava trovanje vodom, što dovodi do sumnje da je to možda namerno“, te da – preneo je američki Radio Slobodna Evropa – „postoje sumnje da trovanje nije slučajno“, ali nije pružio više informacija na tu temu, uz navode da bi njima trebalo da se bave istražni organi.

Sumnjivo je biti Srbin

I zaista, saspens raste, stiže vest da istražni organi otvaraju istragu; vode je dva tužioca Osnovnog tužilaštva u Peći. Da bi misteriju ovog čudnog slučaja do njegovog očekivanog vrhunca naposletku dovela poslanica Haradinajeve stranke Time Kadrijaj, koja je, preneli su mediji, „iznela sumnju da su (odgovorna) dva Srbina viđena u Dečanima pre prijavljenih slučajeva trovanja vodom iz bunara“.

I ostatak vesti zaslužuje da bude citiran: „Pohvalila je lojalnost jednog od meštana koji je ovo prijavio policiji. Istakla je da svi građani treba da postupe isto kad primete bilo šta sumnjivo. ’Dobro je da svaki građanin pozove policiju kada vidi sumnjive ljude. Zahvaljujem se građaninu koji nije zanemario tu situaciju i prijavio slučaj’, rekla je Kadrijaj. Dodala je da su prve reakcije i vođene tom pretpostavkom, ’da je voda zatrovana i da su u tom smeru preduzete mere u istrazi’.“

Da Vas podsetimo:  Uoči popisa u Crnoj Gori: Kako se kretao broj Srba kroz decenije

A na sve to je Koha ditore prenela da je nadležno tužilaštvo saopštilo kako su identifikovana ta dva sumnjiva Srbina. Da bi se na kraju ipak ispostavilo da nisu krivi ti sumnjivi Srbi već kontaminacija vode bakterijama i spomenutim higijenskim navikama.

Naravno, zadržaćemo se na Haradinajevoj poslanici Kadrijaj. I to ne samo zato što je ova doktorka njegova ratna saradnica koja će potom biti dovođena u neprijatnu vezu sa zloglasnom Žutom kućom, gde su otetim Srbima iz tela vađeni organi radi prodaje; premda ni ova sumnja nije sasvim zanemarljiv detalj, makar kada je reč o ukupnoj atmosferi koja okružuje ovaj slučaj. Hoćemo da kažemo, reč je o njihovom odnosu prema Srbima. Dakle, kako su se Srbi našli u središtu afere o stomačnim tegobama u Dečanima?

Kružni tok u Dečanima (Foto: Radomir Jovanović/Novi Standard)

Hajde, mentalne vežbe radi, da zamislimo da su neki zli Srbi zaista išli u Dečane da truju vodu s krajnje pokvarenom namerom da mirne stanovnike tog kraja namuče problemima crevnog trakta. Da li bi se šetkali tako da budu, kako ono beše, „viđeni u Dečanima pre prijavljenih slučajeva trovanja vodom iz bunara“? I pride viđeni tako da jasno budu identifikovani kao Srbi. Umesto da budu zamaskirani u meri pokvarenosti svog nauma. Malo verovatno, je l’? Tim pre što se ispostavilo da nikakvog trovanja u stvari nije bilo.

Ali da ne nagađamo, jer za tim i nema potrebe. Nego da citiramo albanski portal „Indeks onlajn“, čiji su novinari posetili lice mesta i potom zabeležili: „Naima Mucaja, vlasnika restorana koji je od izvora vode udaljen 500 metara vazdušnom linijom, 27. juna posetila su dva mlada Srbina, koji su tu došli automobilom novosadskih tablica, da ga pitaju za manastir Visoki Dečani. Zato što su mu ovi mladići delovali veoma sumnjivo, Mucaj je informisao policiju u Dečanima i poslao im snimke sigurnosnih kamera kako bi oni bili identifikovani.“

Gospodin Mucaj je onaj građanin „koji nije zanemario situaciju i prijavio slučaj“, i koga je doktorka Kadrijaj zbog toga pohvalila. A u čemu se zapravo sastojao njihov slučaj? Obratite pažnju na datum, 27. jun, dan uoči Vidovdana. Dvojica momaka iz Novog Sada tim povodom na Kosovu i Metohiji, rešili da odu i do Visokih Dečana. Zagubili se pa svratili do kafane na koju su naišli da pitaju za pravac. Najzad, da su imali razloga za sumnjivo ponašanje, i da su imali šta da kriju, ne bi se tamo vozikali u automobilu s NS tablicama, niti bi svraćali do kafane gospodina Mucaja. Drugim rečima, ničega sumnjivog nije bilo u njihovom ponašanju. Bili su sumnjivi samo zato što su Srbi. Sumnjivo je biti Srbin.

Da Vas podsetimo:  Ponižavanja i zajebavanja građana…

Grupni progon jedne žene

Samo zato što je Srpkinja strada i Dragica Gašić, jedina Srpkinja u Đakovici. Kome ona može da smeta? Za razliku od slučaja u Dečanima, ovde ništa nije sumnjivo. A nesumnjivo je da je reč o istoj vrsti mentalne kontaminacije, to jest zagađenosti. Kako jedna osoba, i to žena, koja pri tome nikome ništa nije skrivila, može da predstavlja smetnju u naseljenom mestu od preko 40 hiljada stanovnika? Mala je verovatnoća, otprilike, 1:40.000, da u čitavom gradu nema nikoga ko je lošije ljudsko biće od nje. A ipak, samo nju njeni sugrađani teraju iz grada. Ne zato što je najgora među njima već samo zato što je Srpkinja. To mu, valjda, dođe na isto.

Takav odnos prema jednoj osobi ne može da bude normalan. Nisu normalni svi koji u tome saučestvuju.

Sad, što se saučesnika tiče, jedna vrlo zanimljiva okolnost koja jeste uočena, ali nije dobila onu meru pažnje koju je zaslužila. Reč je o onih 11 nevladinih organizacija koje su se pridružile zahtevima da se Dragica Gašić, povratnica, ponovo protera iz Đakovice. Jedna od njih zove se Sigurna kuća. I ostalo bi bilo krajnje neuverljivo kada bi bilo izmišljeno: među tih 11 su i Inicijativa žena Kosova, i Ženska asocijacija. I Asocijacija za edukaciju i brigu o porodici, koja je članica Mreže žena Kosova. I Dragica Gašić je žena. Ali je Srpkinja. Mreža žena Kosova s ponosom ističe kako svoje publikacije štampa na recikliranom papiru, a Dragica Gašić je ne zanima.

Srpska povratnica u Đakovicu Dragica Gašić (Foto: Snimak ekrana/Jutjub/Kosovo Online)

Pri čemu vredi ukazati i na podatak da su barem tri među ovim organizacijama civilnog društva članice „REKOM mreže pomirenja“ – pomirenja – na čijem je čelu Nataša Kandić. Ona je samo uspela da putem Tvitera poruči kako je „sramota“ što „Dragica Gašić ne sme sama da izađe na ulicu“, premda joj je to još najmanji problem, eno, izbušiše i gume na automobilu čoveka koji joj je donosio hranu. I: „Neke nevladine organizacije iz Đakovice traže iseljavanje povratnice – ‘Gospode, oprosti im, ne znaju šta rade.’“ Svoje kolege nije kritikovala poimence. I baš da vidimo da li će ijedna od članica REKOM-a koje učestvuju u progonu Dragice Gašić istrpeti i neku žešću sankciju od majčinskog prekora Nataše Kandić.

Da Vas podsetimo:  Gradonačelnica Sarajeva podnosi još jednu krivičnu prijavu zbog table o 157.000 prognanih Srba

Kao što će biti zanimljivo da se vidi i hoće li nekoj od tih nevladinih organizacija, i to javno, za nauk drugima da saznaju da se tako ne sme, biti uskraćeno finansiranje OEBS-a, ili Evropske unije, ili USAID-a ili bilo koga od ostalih njihovih donatora. Unapred znamo da neće. Jer to što njihovo ponašanje nije normalno – a grupni progon jedne usamljene žene, to smo već utvrdili, ne može da bude normalan – ne znači i da je sasvim nedopušteno. Ipak je reč o Srbima.

Evroatlantska stabilizacija

I čemu je, onda, imao da se nada Risto Jovanović iz Podgorice kada je za Vidovdan na Gazimestanu snimljen kako „podiže tri prsta i peva pesme posvećene tom prazniku“, što je inače dokazni materijal koji se koristi protiv njega u procesu pokrenutom jer je, spomenutim delima, s „umišljajem i planiranjem podsticao i javno širio mržnju, razdor i netrpeljivost između etničkih i verskih grupa koje žive na Kosovu“.

Što je inače kvalifikacija koja nije upotrebljena povodom onoga što se u Đakovici događa Dragici Gašić.

Nego, zlosrećni Risto Jovanović načinio je još jednu ozbiljnu grešku. U sudnici se identifikovao kao ono što jeste, to jest Srbin: „Ja nijesam Crnogorac. Ja sam Srbin iz Crne Gore.“ Te zato i ne čudi što Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore – interesantan izbor reči inostrani ili spoljni, inače – nije ozbiljnije reagovalo povodom njegovog hapšenja i zadržavanja u zatvoru već se zaustavilo na pomirljivom pozivu da se ne politizuje njegov „neprijatni“ slučaj.

Dok sličnu dozu diplomatske suzdržanosti ovo ministarstvo nije iskazalo u odnosu na Srbe i Srbiju. Naprotiv, pre neki dan je u saopštenju poručilo „građanima Crne Gore koji se izjašnjavaju kao Srbi (…) da njihova jedina matica može biti Crna Gora… To znači da svi naši državljani koji se osjećaju Srbima, nemaju druge države, niti matice, osim države svih nas – Crne Gore.“

Ali čemu se uopšte čudimo? Ako su sumnjivi samo zato što su Srbi. Ako se maltretiraju i proteruju samo zato što su Srbi. Ako ih hapse zato što su Srbi koji su podigli tri prsta. Onda je sasvim normalno i što im se zabranjuje da Srbiju osećaju kao svoju maticu.

Trenutak hapšenja Rista Jovanovića na Gazimestanu (Foto: Snimak ekrana/Jutjub/Kosovo Online)

Uzgred budi rečeno, ovo se naziva evroatlantskom stabilizacijom Zapadnog Balkana. Tek da znate šta nas čeka ako na to pristanemo.

Autor: Nikola Vrzić

IZVOR: Standard

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime