Zašto je važna sapunica oko Stefanovića?

1
249

Nebojša Stefanović je pored svih ovih državnih funkcija, ipak i stranački funkcioner i predsednik najvažnijeg gradskog odbora, posebno u kontekstu izbora u Beogradu koji slede, a koji su jedini neizvesni u Srbiji.

Već duže vreme u javnosti se postavlja pitanje kakva je politička i svaka druga sudbina Nebojše Stefanovića. Iako su se afere oko njega nizale od momenta od kada je postao državni funkcioner (prvo predsednik Narodne skupštine, pa ministar), tek je u poslednje vreme očigledno da postoji neko trvenje između njega i predsednika Vučića i sve što gledamo u prethodnih 10-ak dana samo dodatno pravi sagu od cele ove priče. Neki tvrde da je sve samo predstava za javnost, neki tvrde da je sve rešeno i da se sada samo čeka sudbina Tomislava Nikolića, a ovaj tekst će pokušati da ukaže na neke važne stvari u celoj ovoj priči.

Duga saradnja Stefanovića i Vučića

Iz dostupnih podataka o počecima Nebojše Stefanovića zna se da je počeo angažman u okviru opštinskog odbora SRS-a na Novom Beogradu (baš na opštini odakle je Vučić), od 2004. do 2008. bio odbornik u Skupštini grada Beograda i da je već od tada započeo saradnju sa Aleksandrom Vučićem i jedan je od osnivača SNS-a. Od preuzimanja vlasti od strane SNS-a, Stefanović je osoba na najvišim državnim funkcijama (predsednik Narodne skupštine, a nakon toga ministar unutrašnjih poslova od 2014-2020. godine, a sada ministar odbrane), bio je potpredsednik stranke, a od poslednje skupštine član predsedništva te stranke. Osim toga, od osnivanja vodi gradski odbor Srpske napredne stranke u gradu Beogradu.

Koje su današnje funkcije Nebojše Stefanovića?

Znamo da je u autoritarnim državama jako važno ko kontroliše policiju i vojsku, a posebno službe bezbednosti. Aleksandar Vučić je nakon izbora Tomislava Nikolića za predsednika Republike izdejstvovao da se izmeni Zakon o osnovama uređenja službi bezbednosti Republike Srbije prema kome je predsednik mogao da bira koga će da imenuje za sekretara Saveta za nacionalnu bezbednost koji je po funkciji i šef Biroa za koordinaciju rada službi bezbednosti. Tomislav Nikolić je na to mesto odmah postavio Aleksandra Vučića. Upravo je Aleksandar Vučić na funkciju sekretara 2017. godine imenovao svog najbližeg saradnika i tada ministra unutrašnjih poslova – Nebojšu Stefanovića. Od 2020. godine, Stefanović više nije ministar unutrašnjih poslova, ali je „pomeren“ na poziciju ministra drugog ministarstva sile koje naravno u svom sastavu ima dve obaveštajne službe (VBA i VOA). I da, Stefanović je ostao sekretar Savet za nacionalnu bezbednost do današnjeg dana (predsednik Republike imenuje i razrešava sekretara). Tako da kada danas posmatramo sve ovo – opštinski odbori SNS-a predlažu smenu Stefanovića sa stranačkih i državnih funkcija sa obrazloženjima da je u aferi „prisluškivanje“ ugrozio nacionalnu bezbednost i bezbednost predsednika, a predsednik Republike ga još nije razrešio sa mesta sekretara Saveta za nacionalnu bezbednost – onda moramo da se pitamo zašto predsednik i dalje ugrožava svoju i nacionalnu bezbednost? Ako se ministri i biraju tako što stranke predlažu svoje ljude na najviše funkcije, pa se onda poslaničkom klubu predlaže izglasavanje ili smena ministara, odluka o sekretaru Saveta je isključivo odluka Predsednika Republike koji je naravno inokosna institucija i samostalno donosi odluke.

Da Vas podsetimo:  Zamena teza ili nultatačka.rs u ulozi bota

Zašto ovo nije isto kao odlazak Tomislava Nikolića?

Idemo dalje, mnogi govore da je situacija slična kao sa Nikolićem i da će Vučić lako da skloni Stefanovića kao što je Nikolića. Od momenta kada je Nikolić izabran za predsednika 2012. godine, podneo je ostavku na mesto predsednika stranke i čak zamrznuo članstvo u partiji. Iako naš polu-predsednički sistem podstiče izabrane predsednike da se mešaju u rad vlade ili čak i da je vode, što im omogućava pozicija predsednika najveće partije skupštinske većine, Nikolić nije imao te ambicije. Bio je predsednik koji je retko izlazio izvan svojih nadležnosti, možda smo i preterivali kada smo ga optuživali da samo „deli ordenje“ – međutim to i jeste posao predsednika Republike. Sa strankom se tek nije bavio i potpuno dobrovoljno se sam rešio svoje moći kao da je nakon nekoliko poraza u drugim krugovima predsedničkih izbora dočekao svojih 5 godina mandata, ispunio svoje snove i ostao bez bilo kakvih daljih ambicija u političkom životu. Nebojša Stefanović je pored svih ovih državnih funkcija, ipak i stranački funkcioner i predsednik najvažnijeg gradskog odbora, posebno u kontekstu izbora u Beogradu koji slede, a koji su jedini neizvesni u Srbiji. Nije nepoznato i javna je tajna da je Stefanović jedan od onih koji godinama kadrira po lokalnim odborima i to je sigurno izvor stranačke moći. A nešto ne deluje i da je Stefanović ispunio svoje političke i životne ciljeve i da je spreman za penziju kao što je to bio Nikolić.

Zašto je partija najvažnija i kako se vrši popis?

Partija je najvažnija. Ako zaista postoji lični obračun između njih dvojice (za mene postoji), izgleda da je važnije Stefanovića skinuti sa partijskih funkcija i to glumeći demokratski proces izjašnjavanjem odozdo, nego skinuti ga sa pozicije ministra odbrane u čijem sastavu su dve obaveštajne agencije ili sa pozicije sekretara Saveta za nacionalnu bezbednost (podsećam da se Stefanoviću „sudi“ u partiji zbog prisluškivanja predsednika i ugrožavanja bezbednosti). Pa tako, da bi se poslala poruka prvo se najavljuje ujedinjenje sa SPAS-om Aleksandra Šapića i promene u gradskom odboru, a tek onda se ide i na izjašnjavanje odbora koje ima vrlo jasan cilj – popis da li će bilo ko smeti da se usudi da ne glasa za razrešenje Nebojše Stefanovića (pa tako čak i opštinski odbor Rakovica koji od osnivanja vodi Stefanovićev potpredsednik gradskog odbora i dojučerašnji državni sekretar u MUP-u Milosav Miličković donese jednoglasnu odluku). Najvažnije je imati monolitnu stranku u kojoj ne postoji niko ko sme da glasa protiv.

Da Vas podsetimo:  Šta je to izborni inženjering ili zašto je Ana Brnabić i dalje jedini kandidat za premijera

Šta možemo da očekujemo?

Nisam siguran. Nebojša Stefanović nema nikakav politički kapital i kapacitet. Moć može da ima samo iz odnosa sa Aleksandrom Vučićem svih ovih godina. Kako će i dokle će je koristiti ili će prihvatiti da bude skrajnut – odluka je vrlo verovatno samo njegova. Ako ćemo da čitamo sumnje koje postoje u vezi sa Krušikom, Jovanjicom, protestima prošle godine, kriminalnim organizacijama, hapšenjem Belivuka, Papića, drugih veza sa organizovanim kriminalom, „borbom za jug“ koja je počela tek nekoliko dana nakon najave ujedinjenja SNS i SPAS, pa sada i ovo izjašnjavanje o smeni – možemo doći do vrlo različitih pretpostavki. I to je najveći problem – trenutno sa dostupnim informacijama, možemo samo da pretpostavljamo.

Ali ono što je činjenica – ovo nije redovno stanje u SNS, nije ni bezazleno kao što je bilo sa Tomislavom Nikolićem i prvi put je da se protiv nekog visokog funkcionera vodi ovakva unutar-partijska kampanja za smenu. Izgleda kao da Stefanović mora da se skloni iz odbora u Beogradu pre gradskih izbora, a sve ostalo – možda rasplet ne dočekamo u skorije vreme.

Izvor: Talas

1 KOMENTAR

  1. Autokratija, jedan vođa je uvek u pravu, sve je u njegovim rukama. Institucije države su ponizni uslužni servis vođe, političke elite i njihovih poslovnih partnera u stranom i domaćem biznisu i kriminalu, a svi su iznad zakona. Ukratko, Srbija liči na logor u kome vlada sekta, a većina sledbenika ispranih mozgova slepo veruje vođi kulta i podržava ga. Ista matrica je bila i za vreme Miloševića i za vreme Tita. Jedino se vode jalove rasprave u narodu kada se bolje živelo i ko je kada bio mlad, pa mu je taj period života bio najlepši. A koji autokrata je jahao, taj mu je bio mio. Da su nam preci bili ovako trulih duša, SVI bi zbog famoznog boljeg života i nepodnošljivog robovanja Osmanlijama pobegli u islam još davnih vekova. Stefanović je i dalje samo pion u rukama nedodirljivog vođe, a i ako ima aranžman sa stranim-zapadnim tutorima Srbije, njegova eventualna saznanja o prljavštinama velikog vođe neće biti iskorišćena na dobrobit Srbije, već na još jači pritisak na vođu da izvrši ono zbog čega je na vlasti tako dugo uz svaku pomoć pomenutih zapadnih tutora, tradicionalno štetočinskih po Srbiju. Briga me za koristoljubivog i beskrupuloznog Stefanovića i za njegove mistifikovane šeme sa Zapadom iza leđa gospodara Vučića. Sve dok šapu na Srbiji ima evroatlantska aždaja, ništa dobro ne očekujem ni od jedne domaće marionetske vlasti, a ni od ovakvih metiljavih odmetnika od duge ruke gospodara Vučića, ma iz kog razloga da su otkazali poslušnost i ma ko sa Zapada ih štitio dok ih ne iskoriste na štetu Srbije, a u svoju korist. To ide jedno sa drugim, naša šteta je njihova korist. A prodanih duša u Srba nikada nije manjkalo, pa se još sa modernim bezbožničkim potrošačkim društvom i parama kao merilom svega, ta sorta izroda namnožila do nepodnošljivog broja. I država i narod su na rasprodaji, a za to vreme ni trunke od izvikanog srpskog slobodarstva da se pojavi u vidu pobune protiv razaranja naše jedine kuće, Srbije.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime