Zašto podrška ženama koje trpe nasilje ne važi u slučaju Jelene Karleuše?

0
148
Foto: Nemanja Pančić / Kamerades

U medijima je sedmog januara ove godine objavljena vest da je pevačica Jelena Karleuša prijavila supruga za nasilje u porodici.

I ako su nasilje u porodici i nasilje nad ženama izuzetno veliki društveni problemi, reakcije javnosti u ovom slučaju su i dalje podeljene – sa brojnim negativnim komentarima koji su osuđivali upravo pevačicu koja je nasilje pretrpela – kako se oblači, ponaša, da li je „verna“ svom partneru ili ne, koga politički podržava, da li je „skandal majstor“ kome se ne sme verovati i slično.

Cela prethodna godina je bila obeležena brojnim iskustvima nasilja o kojima su žene progovorile javno, na internetu i društvenim mrežama, koje su – donekle – otrežnujuće delovale na javnost. Sama činjenica da su se delile informacije o tome koliko se nasilja u društvu dešava i koliko nasilja žene trpe u tišini pokrenulo je lavinu reakcija. Od Nisi sama i Nisam tražila, preko slučaja u Petnici i Jagodini, do Nisam prijavila – sve ove priče nedvosmisleno pokazuju koliko je nasilje nad ženama normalizovano u društvu i do koje su mere žene prinuđene da ćute o tome jer neće imati poverenje i podršku društva, a često i onih najbližih.

Iako su brojna iskustva nasilja na društvenim mrežama uspela da podignu svest javnosti o nivou i razmerama ovog problema, u situacijama kada je žrtva javna ličnost postavlja se pitanje šta kada žrtva nasilja ne upada u opštu sliku „idealne žrtve“?

Kako se navodi u publikaciji „Žrtve kriminaliteta“ Viktimološkog društva Srbije, idealna žrtva se doživljava u društvu kao „nevina, bespomoćna žrtva koja nema udela u krivičnom delu“. Prema stručnjakinjama u ovoj publikaciji, idealne žrtve moraju imati određene karakteristike: da su slabe, uključene u aktivnosti koje svi cene, da joj je nepoznat nasilnik i slično.

Da Vas podsetimo:  Otvoreno pismo ProGlasa uredniku informativnog programa RTS-a

Da li to znači da ukoliko žrtva nasilja ne zadovoljava neke opšte kriterijume neće dobiti bezrezervnu podršku javnosti? Tako izgleda. Da li je sama tražila, da li je izazivala, da li podržava trenutnu vlast ili ne, kakvi su joj politički stavovi, da li se i kako oblači, kakav joj je karakter – nebitne su informacije za konkretnu situaciju.

Nasilje je problem o kom bi moralo ozbiljno da se promišlja i koji mora da se spreči o kakvom god pojavnom obliku da je reč, imajući u vidu činjenicu da se dešava u različitim relacijama; najčešće od ženama poznatih muškaraca u okruženju, a kako podsećaju stručnjakinje, provokativno ponašanje žrtve nije opravdanje za nasilje koje pretrpi.

Nasilje ima različite manifestacije, ono može biti fizičko, psihičko, seksualno, ekonomsko. Svako od pomenutih formi narušava integritet žena, a kao najekstremniji oblik je femicid – čiju crnu statistiku sabiramo svake godine sa sve većim brojevima, poput nedavnog slučaja koji se desio u Somboru, kada je muškarac ubio suprugu i dve ćerke, a porodičnu kuću zapalio.

Podsetimo, nasilje nije samo privatna (lična) stvar žene. Ono je oduvek služilo kao sredstvo kontrole žena, čime se održava društvo u kome postoji neravnoteža između polova, i koje podrazumeva privilegije i dominaciju muškaraca.

O medijskom pisanju u slučaju nasilja nad ženama podsećamo na Smernice za medijsko izveštavanje o nasilju prema ženama koje je objavila grupa Novinarke protiv nasilja nad ženama.

https://www.masina.rs/

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime