Zašto Španija može, a Srbija ne može

4
1094

ap-photo-visar-kryeziu„Sutra će možda u Beogradu Srbija igrati protiv takozvanog Kosova, ali će igrati uzdržano…?!“, reakcija je jednog onlajn čitaoca na uzdržanost Srbije i možda najbolje odslikava bes dela javnog mnjenja u Srbiji na nesportski odnos prilikom prijema „Kosovo“ u razne međunarodne asocijacije, ali i bes istih tih ljudi na nemušti stav Srbije.

Zaokruživanje državnosti projekta „Kosovo“ nastavlja se i na sportskom terenu, iako sa sportom i terminom „sportski“ nema nikakve veze. Svetska odbojkaška federacija primila je na Kongresu u Buenos Ajresu takozvano Kosovo u svoje članstvo. Kako je istakao Odbojkaški savez Srbije, predsednik ovog saveza Nenad Golijanin je tokom javnog glasanja saopštio da je Srbija uzdržana po tom pitanju.

Takozvano Kosovo je tako postalo 221. član FIVB, a jedina država koja je glasala protiv ovakve odluke bila je Španija.

Dugogodišnji sportski novinari Vladimir Stanković i Zoran Pavić saglasni su da je posle prijema „Kosova“ u Međunarodni olimpijski komitet, Svetsku košarkašku i Svetsku fudbalsku federaciju, sve inercija i signal ostalim sportskim federacijama da krenu istim putem.

Kad je odbojka u pitanju, podseća Pavić za Sputnjik, stvar je još specifičnija jer je „Kosovo“ prijemom u MOK automatski postalo pridruženi član odbojkaške federacije, potom je postalo član Evropske odbojkaške federacije, pa je glasanje za prijem u Svetsku odbojkašku federaciju prema njemu bilo čisto pro forme.

Međutim, odbojkaška federacija Španije je glasala protiv i na to pitanje nije gledala kao na sportsko, već kao na političko pitanje, što ono i jeste. Španija je, dakle, bila svesna da je jedina ali se držala čvrstog stava. Srbija je pak postupila drugačije.

Prvo sportista, pa Srbin

„Kao Srbin, rođen u Srbiji nikako ne mogu da prihvatim da se otima deo teritorije moje zemlje. Naša odluka ne može da utiče na njihovu odluku, a kao sportisti ne želimo mladim ljudima da zabranimo da se bave sportom, odbojkom“, obrazloženje je predsednika Odbojkaškog saveza Srbije.

Da Vas podsetimo:  EXPO 2027 = Skok u bunar

On je pojasnio da to nema nikakve veze sa njegovim ljudskim i političkim stavom, ali da je kao sportista za to da mladi ljudi igraju odbojku, bilo odakle da su.

I Zoran Pavić i Vladimir Stanković se pozivaju na obrazloženje Nenada Golijanina i tumače ga kao njegov lični stav.

„Čovek je hteo da bude principijelan, jer se zna kad bi glasao po srcu i po razumu, šta bi bio i kakav bi bio njegov glas“, kaže Stanković.

Prvo Španac, pa sportista

Što se pak španskog glasa protiv tiče, Pavić konstatuje da Španija u svim slučajevima pokazuje čvrst politički stav koji primenjuju svi njeni delegati u svim sportskim, kulturnim i drugim međunarodnim forumima.

I Vladimir Stanković u ovakvom glasanju Španije vidi dokaz konsekventne spoljne politike na svim poljima, od diplomatskih do sportskih.

„Španija ne priznaje Kosovo, naravno, prvenstveno iz svojih razloga jer ima neke slične procese i slične situacije u sopstvenoj zemlji i čvrsto se drži stava da ono što nije legitimno i međunarodno priznato, ne može da bude priznato ni u sportu“, jasan je Stanković.

I Pavić i Stanković na pitanje zašto Srbija nije mogla da učini isto što i Španija ponavljaju da ne mogu konkretno da prosude jer ne znaju motive predsednika Odbojkaškog saveza Srbije. Stanković podvlači da bi trebalo tražiti praktična rešenja, ukoliko je to moguće.

„Sutra će, možda, u Beogradu Srbija igrati protiv takozvanog Kosova, ali će igrati uzdržano…?!“, reakcija je jednog onlajn čitaoca na vest da je Srbija na glasanju bila uzdržana. Čini se da ovaj komentar najbolje odslikava bes zavidnog dela javnog mnjenja u Srbiji na nesportski odnos prilikom prijema „Kosova“ u razne međunarodne asocijacije, ali i bes istih tih ljudi na nemušti stav Srbije.

Ne očekuju oni da će srpsko „ne“ nešto promeniti. Međutim, očekuju berem da Srbija ne pristaje. I ne traže mnogo.

Nenad Zorić

Sputnjik

4 KOMENTARA

  1. Dobra vest u losoj je da predsednik OSS Golijanin, koji je obrazlozio svoj uzdrzan glas po pitanju prijema Kosova time sto „svi treba da igraju“, podnosi ostavku jer se digla (odbojkaska) kuka i motika na njega, i racuna bolje da sam ode nego da ga sutnu s funkcije na zakazanoj vanrednoj skupstini OSS. Mada je u svojim izjavama govorio da su „oni“ odlucili tako, sto bi znacilo OSS, ispostavilo se da o glasanju nije obavestio nikog bitnog u OSS – ni OSKiM, ni OSV, ni udruzenje klubova, ni udruzenje sudija, ni udruzenje trenera – i svi redom se se digli da javno protestuju i ograde se od negovog postupka. Nije bas sve zamrlo u zemlji Srbiji. A koji su to „oni“ koji su s Golijaninom – ili za njega – odlucili da ne glasa protiv, mozemo samo da nagadjamo. Ne suvise dugo…

    • Zaokružite tačan odgovor:
      1. Dobio je gomilu šiptarskih para
      2. Dobio je skotski aber i USA ambasade
      3.Dobio je nežan poziv iz kabineta srpske Monike Levinaski

      • Dobio cmokic od premijera. Nepromisljeno jer, kao u becarcu, „u mog dike drombuljava usta – kad poljubi treci sokak budi“…

  2. Zato sto spanska vlada nije potpisala da nece ometati uclanjivanje Kosova u medjunarodne organizacije. A znajuci da po osnovnoj definiciji „medjunarodnu organizaciju“ cine ili neposredno drzave, ili njihovi ovlasceni subjekti, postaje jasnije sta Vucic i menazerija misle sa „Nikad necemo priznati Kosovo!“: oni ce uciniti sve sto im zatraze da ono prakticno postane nezavisna drzava, a formalno priznanje ce ostaviti sledecoj garnituri izdajica, koji ce da se vade da su dovedeni pred svrsen cin. Ili je bar takav plan…

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime