Zašto u Crnoj Gori nema pobune savjesti: Strogo kontrolisani moral

0
108
Foto: Pixabay.com

Što se mene tiče mislim da će početak kraja ovoga režima biti tek onda kada maskirani policajac odbije da izvrši naređenje svoga komandira i javno, pred svima, kaže da ne želi da bije nedužan narod ili nekog nedužnog pojedinca

Postavljeno pitanje upućeno je armiji glasača, lokalnih i republičkih funkcionera DPS-a, kao i njihovim pristalicama u vojsci i policiji i ostalim bezbjedonosnim službama. Zašto se među njima ne pojavi barem jedan ili više njih koji su do sada agitovali i radili za DPS i to iz petnih žila, pogleda se ujutru u ogledalo, prihvati prigovor savjesti i kaže „Dosta je bilo, ovo je ipak previše“. Bio bi to znak da se i u vladajućoj stranci nešto dešava, da se kao u svim normalnim društvima, a posebno u pojedincu, lome koplja između zla i dobra, pravde i nepravde, sile i samilosti, nasilja i slobode. Ne spadam u one koji smatraju da je čitava piramida vladajuće stranke u okovima korupcije i moralnog pada i vjerujem da i u njoj ima pojedinaca koji se stide svega što rade njihove partijske vođe posljednjih godina, a posebno posljednjih dana. Međutim, za takvu ocjenu potrebni su dokazi, odnosno pobuna savjesti i morala običnog glasača ili zaposlenog DPS-ovca, ali oni za sada izostaju.

Sjajnu priliku da pokažu da imaju savjesti i morala mogli su juče da pokažu policajci prilikom privođenja Marka Milačića. Njegov slučaj, kao i mnogi drugi primjeri vladajuće diktature i torture prethodnih godina, bili su idealna prilika da neko od tih policajaca demonstrativno baci palicu, skine uniformu i tako pokaže da nije samo pion u mašineriji vladajuće ideologije, nego slobodan čovjek koji misli svojom glavom i kome ne trebaju dvorski i ostali analitičari šefa DPS-a da kažu šta je ispravno i šta je neispravno i je li nešto pravedno ili nepravedno. Slobodan čovjek i sam može da to prosudi, posluša glas savjesti i donese pravi zaključak. Barem da je jedan policajac juče bacio palicu i odbio da skida Milačića sa krova automobila i na silu ga trpa u „maricu“, bilo bi i previše za javnu poruku da je svega dosta i da nasilje mora stati. Mislim da bi takav potez bio ohrabrenje i za ostale da krenu tim putem i prestanu da žrtvuju svoju svijest, savjest i moral, partijskoj disciplini i diktatorskoj monolitnosti.

Da Vas podsetimo:  Ostao nam je još jedan zadatak – da se vratimo na Kosmet… I izvršićemo ga!

Na žalost, ništa od toga. Armija zaposlenih i nezaposlenih glasača DPS-a, pa i dobar dio njihovih nižih i viših funkcionera, o njihovom pristalicama među penzionerima i da ne govorim, svakoga jutru sipaju salve ogorčenja i nezadovoljstva sa svime što se dešava u Crnoj Gori. Kada ih ponekad čujem u kafani čini mi se da oni žešće napadaju DPS nego cjelokupna opozicija, ali sve ostane samo na tome. Kada su izbori gledam ih kako umiveni, nasmijani, upeglani i namirisani, disciplinovano gaze prema biračkom mjestu i daju glas DPS-u! Radi se, dakle, o strogo kontrolisanoj pobuni, strogo kontrolisanom moralu, koji je strogo smješten između kafanskih stolica i stolova i privatnih porodičnih okupljanja. Taj moral, ako je to uopšte moral, ima samo svoju intimnu dimenziju, dok je ona druga, javna i društvena (a tako neophodna za moralno ponašanje) potpuno nestala.

Mnogo se teoretiše o tome šta će slomiti i maknuti DPS sa vlasti. Da li će to biti Kneževićevi snimci, pare za Ivicu Stankovića ili torba za Mila Đukanovića ili neka druga afera? Što se mene tiče mislim da će početak kraja ovoga režima biti tek onda kada maskirani policajac odbije da izvrši naređenje svoga komandira i javno, pred svima, kaže da ne želi da bije nedužan narod ili nekog nedužnog pojedinca. Tek tada moral će raskinuti okove kontrole i sloboda će početi da diše, a DPS će otići u prošlost, gdje je trebalo još i prije dvadesetak godina da bude!

Ivan Milošević
Izvor: in4s.net

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime