Najbolji vic koga sam ovih godina čuo, a koji savršeno odslikava naš karakter, mentalitet i psihologiju, počinje pitanjem: Šta su dve najveće želje prosečnog Srbina? Odgovor glasi: Da propadne Amerika i da dobije Zelenu kartu!
U tu sam se našu, blago rečeno kontroverznost, još jednom uverio prekjuče, kada smo na Fejsbuk profilu Serbian Timesa objavili prigodnu čestitku povodom najvećeg američkog praznika, Dana nezavisnosti, koji slučajno pada baš kada i srpski Dan borca/ustanka, dakle 4.jula…
Neću sad ovde da citiram sve te gadosti i nebuloze kojima su se braća Srbi i sestre Srpkinje protekla dva dana ostrvili, podjednako na našu redakciju i na zle Amere, prosto ne priliči pristojnim ljudima da to ponavljaju, ali se u tom moru idiotskih i nesuvislih komentara moglo otprilike razabrati da je Amerika jedna fašistička zemljurina i da smo (Serbian Times) “prodali” Milicu Rakić za šaku dolara čestitajući Srbima koji ovde žive taj “nečastivi praznik”. A bilo je i onih koji su nas na licu mesta demonstrativno “odlajkovali”…
I da stvar bude luđa, većina negativnih komentara došla je od ljudi koji, gle čuda, svoj lebac takođe grizu u Americi. U njoj rade, u njoj su pokupovali kuće i stanove, neki su se fakat u toj mrskoj zemlji i oženili, deca im ovde idu u škole, a neka od njih se zabavljaju, ako se nisu već i poženili pripadnicima tog đavoljeg rogatog soja, bezbeli Amerikancima.
Ako i mogu da razumem ove koji i dalje žive u Srbiji, Republici Srpskoj ili Crnoj Gori, jerbo još je rana i ružnih uspomena, onda mi licemerje ovih drugih nikako ne ide u glavu.
Pa dobro, zaboga, šta radiš u zemlji koju toliko mrziš?! Što se mučiš po Čikagu, Njujorku, Los Anđelesu, što dozvoljavaš da te izrabljuju satrapi iz globalističke postojbine, kojekakve Trilaterale, masonerije i Bilderberg grupe, kad možeš lepo da spakuješ kofer i prvim direktnim letom zapucaš za rodnu grudu, gde te čekaju zelena trava doma tvog, ekonomski tigar i Zlatno doba?
Ili pravac u Moskvu, kod brata Putina, još bolje Peking, gde šefuje onaj Si Đi, što mu skandiraju naši navijači na Evropskom prvenstvu u fudbalu…
Ali neće da hoće, jel da?!
Ko je lud da napusti Ameriku, ovdašnje plate i privilegije, standard života…? Niko, naravno.
Mislim, da se razumemo…Ni ja nisam baš oduševljen nekim stvarima koje sam ovde video, ali kad sve sabereš i oduzmeš – od Amerike boljeg mesta za život nema, inače se ne bi svake godine milioni iz celog sveta, uključujući i državljane razvijenih i skockanih zapadnih zemalja tukli za ono parče zelenog papira. O nama Balkancima i ostalim Meksikancima i Hindustancima da ne pričam. Niko nije lud da beži tamo gde će mu biti gore, zar ne?
I onda se čovek zapita: Otkud taj nonsens da nam je jedno te ista država prvi pik kad u otadžbini dogori do nokata, a s druge strane je prva koju ćemo opsovati i baciti se kamenom i koju bi, da možemo – da se vratim na vic sa početka priče – najrađe sravnili nekim zemljotresom ili utopili cunamijem?
Dok sam danas mozgao o korenima te čudnovate prirode naše i tražio joj skriveni smisao i opravdanje, na Fejsbuk grupi “Srbi u Čikagu” naletim na objavu nekog našeg tipa koji ljubazno pita/moli da li bi mu ko poneo dva kofera za Srbiju. Spakovao je, kaže, neku dečju garderobu i slatkiše. Kaže još čovek i da je spreman da plati i počasti, da prtljag donese na pistu ako treba…
Već u prvom komentaru izvesni batica, ni pet ni šest, odbrusi mu verbalnom šamarčinom:
“Nema tih para da bih prihvatio to!”
Pa se tu se nadoveza i drugi, još veći balvan, sa pričom o tome kako je “neki njegov rođak” poneo tuđi kofer, pa mu našli drogu, pa 3 godine odležao u zatvoru u Mitrovici (!)
A onda ga zakuca za zid treći, koji napisa: “Pošalji kontejnerom!”
Na kraju ovaj čovek, očigledno zbunjen i iznenađen ovolikom količinom negativne energije, pomirljivo napisa: “Pa dobro kad je tako, poslaću kontejnerom.”
I tu skapiram da su oni koji su na našem profilu onoliko nagrdili Amerikance i Serbian Times koji im čestita praznik zapravo isti ovi koji su, umesto da mu pomognu, izvređali mučenog čoveka, Srbina, skoro pa proglasivši ga narko-dilerom. Isti šablon, isti rečnik, isti mozak, k`o preslikan.
I to smo na žalost mi. Naravno ne svi, ali oni najglasniji među nama, oni koji se osećaju pozvani da govore u ime dijaspore, celog jednog naroda, na sajtovima, po društvenim mrežama, gde stignu…naše lice, naša slika i prilika.
A može im se jer većina ćuti, a ćuti jer neće da se svađa sa glasnim preispoljenim budalama, ne želi da ulazi sa njima u sukobe i rasprave.
A ta se bagra pomenuta, ostrašćena a neostvarena, po pravilu uvek poziva na patriotizam koga nije svesna, na istoriju koju ne poznaje i na žrtve kojih nije dostojna.
I nemaju ti njihovi komentari na konto Amerike i 4. Jula veze sa Milicom Rakić i žrtvama NATO bombi već sa dubokim frustracijama i bolesnom potrebom da se mrzi, da se potceni, da se bude “pametniji”, da se soli pamet…Da se, kad ti neko zatraži pomoć, umesto da mu pružiš ruku ili prosto oćutiš ako ne možeš, nisi u stanju ili ne znaš, ti slavodobitno kažeš:
– Nema tih para da bih ti poneo kofer!
Amerikanci su, da se vratim na početak priče, još i dobro prošli koliko smo mi sami postali opori i ološi jedni prema drugima. I dozvolili najlošijima među nama da drže banku i slovo.
Kako to lečiti? Iskreno, ne znam, nisam siguran.
Ali cenim da bi valjalo da svako prvo krene od sebe. I zato sam na kraju balade, isprovociran tim jadom i čemerom koji sam pročitao na Fejsbuku, seo za kompjuter i otpisao onim komentatorima što im je preseo američki Dan nezavisnosti.
Evo i kako, pa neka to bude i zaključak ovog mog današnjeg pisanija:
“Za one koji ne znaju, Serbian Times je portal srpske dijaspore u Americi…
Živimo u ovoj zemlji, u njoj radimo, u njoj slavimo slave, venčavamo se, ovde nam deca idu u školu… Kad živite u nečijoj kući ili državi, osnovna je pristojnost poštovati njegove običaje i praznike, kao što oni ovde poštuju naše (Vidovdan je od pre 3 godine zvanični praznik grada Čikaga)…
Otuda i ova čestitka za 4. Juli, najveći američki praznik…
To ne znači da smo zaboravili ko smo i šta smo i šta se dešavalo u bližoj i daljoj srpskoj istoriji…
Kao i svi Vi koji vozite američke “fordove” i “ševrolete”, nemačke “mercedese” i “audije”, ili kupujete u Aldiju i Lidlu…
To samo znači da smo pristojni i da se trudimo da Srbiju i srpski narod prikažemo u najboljem mogućem svetlu, da koliko god je moguće izbegnemo ili bar smanjimo šanse da nam se sutra ponovo desi da na nas padaju američke ili bilo čije druge bombe…
Da gradimo prijateljske odnose od kojih ćemo koristi imati i mirno živeti i mi u dijaspori i Vi u Srbiji, Republici Srpskoj, Crnoj Gori, Hrvatskoj i gde god da ste sada….
Da su, kojim slučajem, naši, srpski državnici i lideri, u prošlosti bili mudriji i razmišljali o interesima i za dobro svog naroda, ne bi dozvolili da taj narod pati i dođe u situaciju da ratuje unapred izgubljene ratove sa najvećim silama sveta…
No, to je sad prošlost koju ne možemo da menjamo. Ali bolju, drugačiju budućnost možemo da gradimo…To je upravo ono što mi pokušavamo.
Hvala na razumevanju. I veliki pozdrav iz Čikaga.”
P.S. Nekim čudom, nedugo nakon što sam ga objavio, ovaj gore komentar je već imao gomilu lajkova, a iz tame Fejsbuka počeli su da se javljaju pripadnici one tihe većine o kojoj sam ovde pisao, oni normalni, razumni ljudi koji razlikuju pristojnost od “prodaje”, patriotizam od ispiranja usta po društvenim mrežama, a obične Amerikance, naše prijatelje i komšije, od izlapele marionete Bajdena, itd. Istovremeno, kao zalivena zaćutala je ona grupa bukača i psovača. Ohrabrujuće, zar ne?
Pokušajte i Vi nešto slično…dignite glas razuma u moru idiota. Ko zna, možda ćete se iznenaditi koliko je onih koji misle isto kao i Vi. A možda ćete biti i nadglasani…ali ćete se sigurno bolje osećati. Garantujem!
Piše: Antonije Kovačević Foto: Ilustracija
Godoodine mich , kao prvo me potsjetite, odakle se mi to poznajemo, da mi se obraćste sa “ti”? ?
Svojim prostačkim riječnikom ste mi napisali da sam “ slagao pola stvari “ , a Vama nije uspijelo da citirate niti jednu jedinu moju “ laz “ ! Da li Vi mislite da je dovoljno da se pretstavite ili potpišete kao “ mich “ , pa onda, kao najjači argument, činjenicu, dokaz , napišete “ slagao si “ . Da li je to Vaš maksinalni domet na putu dokazivanja i trazenja
istine , koja bi nam svima trebala biti cilj ?? Da li ste ikada bili učrsnik neke debate ?? Da li ste barem prisustvobali nekoj debati ( nije bitno o čemu ) ? ? Da li su se neslaganja u mišljenju “ peglala “ tom Vašom filozofskom školom …. u kojoj pobjednički slogan glasi “ SLAGAO SI …..LAZEŠ …. “ ? ?
Ljudi rade i zive u Americi , jer ona pruza odredjene šanse i mogućnosti . Odličan primjer za to jeste i NIKOLA TESLA . Postavlja se pitanje, da li bi Tesla bilo gdje drugdje na svijetu ,u tom momentu, mogao da ostvari ono što je ostvario u Americi ? To opet ne znači da je Amerika izvor pravde i pravednosti , da ono što čini i u vlastitoj kući a naročito izvan nje , da je to dobro, korisno , humano, pošteno , pa ju zbog toga treba obozavati. Samo da potsjetimo, u Americi, je najduze trajalo robovlasništvo, do 1968 godine crnci nisu smjeli ući u autobus , KKK je palio i zario ,a od cijelokupne historije SAD , samo 17 godina nije bila u ratu. Aktivni su po cijelome svijetu, pljačkaju i organiziraju drzavne udare. Za vlastite potrebe stvorili su NATO 1949 ,iako je izgovor bio “ odbrana od SSSR, tj. komunizma “ , gdje su oni neprikosnoveni. Broj vojnih NATO ili čisto američkih baza , teško je prebrojati. Samo u Italiji ih zvanično ima 130 , i još tridesetak tajnih. Poslije raspada SSSR , nestanka komunizma u Rusiji ,NATO i dalje postoji i djeluje. Iz čistog pljačkaškog pohoda, uništili su drzavu Irak , Libiju i djelomično i Siriju. Organizirali su drzavni udar u Ukrajini i potpalili rat protiv Rusije. Vazno oruzije im predstavljaju SANKCIJE , pomoću kojih uništavaju one koji neće da bezpogovorno slušaju. Podrzavaju Izrael bez mjere , logike, prava . Prijetili su čak i Njemačkoj , najvećoj europskoj sili , sankcijama, ukoliko nastavi da kupuje energiju iz Rusije ( poslije su to riješili na dobro poznat način) . Sve su to nepobitne činjenice , kao što je i činjenica, da je “ izliv mozgova “ iz cijelog svijeta ,usmjeren upravo u Ameriku , jer daju daleko najbolje uvjete . Očito je da stvaraju dobre uvjete,i za sve one koji hoće da rade ,na svim nivoima. Mislim konkretno i na gospodina Antonija Kovačevića , koji , na osnovu ovoga što je napisao u ovom tekstu, iskazanog znanja, i logike zaključivanja, najvjerovatnije radi posao perača prozora na visokim neboderima …. ili perač posudja u velikim hotelima . Šta je to po gos. Kovačeviću, IRAK , trebao i mogao da učini , a da ih Amerika ne opljačka i uništi …… ( “ kada se američka nafta nalazila ispod iračkog pijeska “ ) ?? Namjerno nisam naveo naš primjer , jer tu mozemo biti subjektivni ! Izreka “ Ako ti se ne svidja zapad – Amerika ….idi u Rusiju ili Kinu “ isuviše je pojednostavljena logika razmišljanja, prosta ‘ koja je već prerasla u onu prostačku. Razumjeti dobro i zlo za mnoge i nije jednostavno. Ukoliko su izmješana i isprepletena, tim teze. Moglo bi biti poučno “ otkriće „, da se u mnoga slana jela , zbog toniranja okusa, dodaje i šećer, a u neka slatka jela i kolače, dodaje sol ……… Tako i svaka drzava i društvo ima svojih loših i dobrih strana . Šta će prevagnuti ? Šta ćemo mi od toga izabrati ? Kako ćemo se mi tu snaći i ponašati ? Zavisi isključivo od nas samih.
bukvalno si slagao (FSB propaganda) pola stvari koje si rekao o americi.
nemoguće je s takvima, ispranih ruskih mozgova, išta smisleno razgovarati.
ako iole misliš biti objektivan, priznao bi zlodela sssr-rusije-kine, a što nikad nećeš, u ubistvima i pomorima miliona svojih i tuih sugrađana.
Зашто не наведеш, шта је коментатор слагао? Овако је коментар некористан и недовољно информативан. Да би се био озбиљан коментатор, ред је да се наведе име и презиме. Ово важи и за коментатора, чији коментар оспораваш.
Politika drzave amerike je jedno a zivot obicnog amerikanca uopste nema veze sa zvanicnom americkom politikom. Interesi imperojalne sile su jedno a interesi gradjana unutar te drzave su drugi nivo. I tako bi trebalo da bude.