Zbog čega majmuni ne upravljaju zoološkim vrtom?

0
242
foto Z.Jovanović

Odgovarajući na pitanje šta misli o radničkom samoupravljanju, jedan američki naučnik koji je sredinom osamdesetih boravio u Beogradu i istraživao ovaj socijalni eksperiment, izjavio je da je to zanimljiv fenomen, ali da on lično nikada ne bi dozvolio majmunima da upravljaju zoološkim vrtom.

Video sam i čuo ovo u Beogradskoj hronici, u prolazu kroz dnevnu sobu u kojoj je televizor gotovo neprekidno bio uključen. Bio sam pri kraju osnovne ili na samom početku srednje škole, ne pamtim tačno. Ali ono što nepogrešivo pamtim je izjava tog radoznalog, duhovitog i ciničnog Amerikanca koja je, pretpostavljam, otišla u program samo zbog toga što je emisija emitovana uživo a prevodilac se u trenutku nije snašao i dao joj neku politički korektnu formu. Pamtim i zaprepašćen izraz lica Baneta Vukašinovića, legendarnog voditelja ove emisije.

U svakom slučaju, reč je pala i što se mene tiče, ostala. Bila je efektna, bombastična, prava američka. Kada odrastaš na američkim filmovima, ovakve formulacije ti se savršeno uklapaju u izjave mitskih junaka i izgledaju kao da ih izgovara mladi Džon Vejn u „Poštanskoj kočiji“ ili zreli Klint Istvud u „Prljavom Hariju“.

Nakon mnogo godina od kada je izgovorena, ova rečenica, koja je sve vreme bila tu, počela je prvi put glasno da mi odzvanja povodom promena Ustava Srbije u oblasti pravosuđa. Verovatni razlog tako glasnom odjeku davno izgovorenih reči krije se u okolnosti da pored brojnih mana koje predlozi o kojima ćemo se u nedelju izjašnjavati sadrže, uvođenje samoupravljanja u naše razoreno pravosuđe predstavlja apsurd na kojem bi kreatorima pozavideli čak i Beket i Jonesko (ili Jonesku).

Jer, dati i najboljim i najčasnijim sudijama pravo da biraju buduće sudije, predsednike sudova i u potpunosti autonomno uređuju stanje u za zdravlje društva verovatno najznačajnijoj grani vlasti, ogroman je rizik. A omogućiti to onima koji su propustili sve prilike da pokažu samopoštovanje, integritet i otpornost i na najmanji pritisak izvršne vlasti, onima koji su se ćutanjem pretvorili u savršene asistente korumpiranih političara koji su od građana ove zemlje oteli milijarde evra, onima koji su ključno doprineli ruiniranju i devastiranju ne samo pravosuđa već i kompletnog društva, više je od besmisla.

Da Vas podsetimo:  Kristofer

Uz to, nije ni najmanje nelogično zapitati se hoće li ovaj primer, posledično, otvoriti prostor i idejama da poslanici sami biraju poslanike a ministri ministre? Zašto ne bi, kada su se tu već zatekli, znaju posao i imaju iskustvo? Ili da, recimo, kako je to lucidno primetio jedan moj prijatelj, zatvorenici sami odlučuju o tome ko će dobiti uslovni otpust? Jer, ko bolje od njih samih zna kako se ko u zatvoru vlada?

Biće da je za mene nezaboravni Amerikanac ipak bio u pravu. Zato zoološki vrt i ima upravnika, čuvare i sve one posvećene ljude koji brinu o njegovim stanovnicima. I zato, ali naravno, ne samo zato, treba reći ne predloženim promenama Ustava.

I još samo napomena za kraj. Nema nikakve sumnje da sudije i tužioci nisu majmuni. Nisu to, jasno je, bili ni naši radnici samoupravljači. Ovde je samo reč o principu koji, sviđalo se to nekom ili ne, važi bez izuzetka. Dakle, nema razloga da se zbog ove iz arhive sećanja izvučene metafore jednog simpatičnog Amerikanca bilo ko oseti ni iznenađenim ni uvređenim. Naročito ne oni koji uzore traže i u američkom pravosuđu koje, inače, blage veze nema sa predloženim promenama našeg Ustava.

autor:DRAGAN DOBRAŠINOVIĆ

https://iskra.co/

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime