Zemlja sa 23.310 sindikata

0
844

gladni i žedni

Generalni štrajk. Po definiciji potpuna obustava rada. Kada čujemo da je u nekoj zemlji generalni štrajk, staje sve ili sektor koji je u protestu. Udružuju se svi sindikati, pa recimo zdravstvo ili prosveta solidarno učestvuju uz poštovanje minimalnih uslova rada. A tek kada je štrajk u celoj zemlji…. Nema prevoza, štampe, sve je zatvoreno, sve je stalo. Na taj način sindikati, radnici, zaposleni u državnim ustanovama, ali i građani šalju jasnu poruku vlastima da neće odustati od svojih zahteva, da su jedinstveni u nameri da ne dozvole da im se neka prava uskrate, donese neki sporni zakon ili smanje zarade. Vlastima je jasno da mora da se pregovara ili će zemlja biti paralisana…

U Srbiji već godinama vlada sindikalno i uopšte, radničko mrtvilo. Zemlja tone u sve veću krizu, opljačkana je i razorena, menjaju se vladajuće garniture, a ostaci radničke klase, armija nezadovoljnih i nezaposlenih i dalje ćute. Verovali ili ne, u Srbiji danas ima više od 23.310 sindikata! Dok se priprema ovaj tekst i odštampa Srpski Glas, verovatno će ih biti i više. Ispada da imamo više sindikata nego radnika, jer kada dođe do nekog protesta, skupi se samo šačica sindikalnih aktivista i slučajnih prolaznika.

U Srbiji su od novembra ove godine smanjene plate, penzije i ostala primanja državnih činovnika. Nezadovoljstvo je veliko, jer su ta primanja ionako mizerna. Najavljeni su štrajkovi, ali su oni uglavnom simbolični. Ovih dana generalni štrajk najavili su prosvetni radnici. Umesto da svi stanu sa radom ako je najavljena totalna obustava, u nekim školama se redovno odvija nastava, u nekima su časovi skraćeni ili nastavno osoblje po dogovoru određuje tempo rada. Sindikati su razjedinjeni, radnici uplašeni i ravnodušni, o sindikalnim vođama i njihovom liku, delu i primanjima i da ne govorimo, tako da resorni ministar ima dovoljno prostora za manevar da umanji ozbiljnost štrajka i dovede u pitanje kredibilitet štrajkača. I samo potvrdi rešenost države da sprovede „neophodne reforme koje će biti bolne za sve, da bi kasnije bilo bolje svima“. Uz naravno pretnju otkazima i drugim represalijama ako se ne poštuje zakon…

Da Vas podsetimo:  Četiri uslova za popisivanje srpskih žrtava genocida

U Srbiji izgleda ne postoji svest da se jakim sindikatima i pritiscima na vlast, ostvare ili odbrane neka prava. U Srbiji se godinama ćuti i trpi. Zaposleni i nezaposleni za Prvi maj roštiljaju i vesele se po srpskim izletištima. dok se po svetu prave ozbiljne parade. Srbin čeka da dogori do noktiju, da baš zakrči stomak. A onda nema generalnog štrajka, pregovora, taktiziranja. Srbin onda podiže revoluciju. Ostalo već znamo.

rajko-nedic-150x150

Rajko Nedić

Srpski glas

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime