Zid plača, zid srama, zid koji ima uši, zid murala…

1
279

Pošto je svetska istraživačka, profesionalna, poštena i korektna štampa zatvorena za saopštenje srpskog mišljenja, Srbima su ostali zidovi da iznesu svoj stav

Mural sa likom generala Ratka Mladića u Njegoševoj ulici u Beogradu (Foto: Danas)

Sudsko veće u dahijskom sastavu Aganlija, Kučuk Alija, Mula Jusuf i Fočić Mehmed-aga bez daha donese jednoglasnu presudu da se vođe udruženog zločinačkog poduhvata u Beogradskom pašaluku, radi obezbeđenja mira u regionu Zapadnog Balkana, javno poseku. Kao platani u Bulevaru kralja Aleksandra.

Tako 15. januara 1804. u Valjevu obezglaviše srpske knezove Aleksu Nenadovića, Iliju Birčanina, Hadži Ruvima, Marka Čarapića i druge viđenije ljude čija je krivica bila samo u tome što su još uvek imali srpsku glavu – pa još i na srpskim ramenima.

Presuda je podrazumevala kaznene odredbe i za sve one koji bi se usudili da eventualno iskažu neslaganje sa presudom ili čak izraze sumnju u pravičnost ovakvog (na turskom ad hoc) suda.

Eventualno javno pominjanje imena osuđenih i kažnjenih zločinaca ili, ne daj Bože, oslikavanje zidova njihovim likom, naknadno usvojenim kaznenim odredbama specijalnog zakona, lex specialis, podrazumevalo je zatvorsku kaznu u trajanju od tri do pet stotina godina, ili nabijanje na kolac onako kako je to opisao Ivo Andrić, unoseći na taj način nemir i razdor među podanike koji su živeli u slozi i ljubavi. Tu, naravno, ne bi trebalo zaboraviti i pogana kazivanja onog preteče genocida, Njegoša po imenu, koji napisa, ni manje, ni više „… ono pašče Ćorovića (….) crn mu obraz bio“.

Njegoš je bio genocidan dok mnogi nisu ni znali šta je to genocid“ (Izvor: SandzakPress.net)

Da se proces ne bi zaustavio samo u Valjevu, nove osmanlije oformiše i novi sud pod punim nazivom „Međunarodni tribunal za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava na teritoriji bivše Jugoslavije tokom 1991. god i krađu kokošaka u selu Dudovica u vremenu 9-11 sati pre podne i 14-18 u popodnevnim časovima, petkom kada je pijačni dan, dok se domaćini i vlasnici kokošaka odmaraju u zasluženom popodnevnom dremežu“. Kokoške su, kako će se kasnije pokazati ispravnom postavkom, veoma važan proizvodni pogon propagandnog i ponižavajućeg materijala namenjenog za glave poznatih generala i javni prikaz nišanskih sposobnosti jajobacačica. Osim toga, kokoške, po nekim shvatanjima, mogu nositi i jaja sa opojnim drogama jer ih hrane marihuanom iz vojnih kokošarnika.

Da Vas podsetimo:  Ko su Srbi?

Predviđeno je da Tribunal, pošto obavi posao sa srpskim knezovima, preraste u Mehanizam za krivične sudove.

Što se tiče presuda donetih na sudu ovakvog naziva, uz neizostavno pominjanje međunarodnog humanitarnog prava, najbolju ocenu je dao trećinski deo predsedništva BiH, gospodin Komšić, izričući opomenu novinaru koji je nameravao da sa Komšićem obavi, skoro komšijski razgovor na temu povećanja cene jajima na sarajevskoj pijaci. Kad je novinar oćutao obavezni uvodni odgovor o „genocidu“ u Srebrenici, Komšić je odbrusio: Presuda je doneta i tačka, kao što u slučaju Markača i Gotovine nije doneta i tu dve tačke. Zapeta je što su Hrvati, trapavi kakve ih je Bog stvorio, negde zaturili topničke liste pa sud nije bio u mogućnosti da pravosnažno utvrdi da li se zaista desilo ono što su svi videli. Ako je, međutim, i bilo proterivanja nekih dvesta hiljada Srba, kao da je to neki broj, ili možda i ponekog smrtnog slučaja – to se svakako ne bi uzimalo u obzir jer se srpske žrtve na ovom sudu ne računaju. Za ovaj sud su od samog početka svi Srbi, i živi i postradali, neuračunljivi.

Hrvati su, doduše, uvažavajući autoritet suda i sa punim poverenjem u njegovu nepristrasnost, umesto topničkih lista, sudu podneli crne liste sa imenima Srba određenih za odstrel. što sud nije uvažio proglašavajući se, na osnovu pravila koje je sam dopisao, nenadležnim za slučajeve pogibije nekog od pripadnika srpskog zločinačkog plemena odvratnih divljaka, kako je Madlen Olbrajt u svoje vreme već presudila.

Poznat je slučaj, kad je već reč o radu ovako konstruisanog suda, da je među srpskim osuđenicima raspisan nagradni konkurs da će se svakom, ko bez greške pravilno izgovori pun naziv ovog suda, kazna smanjiti za cela dva dana robije. Ukoliko je zatvorenik na izdržavanju doživotne robije, osvojena nagrada bi se uručivala posthumno.

Da Vas podsetimo:  Rečeno je da jedan narod pre nego propadne otupi - da li je to naša sve izglednija sudbina?

Posle rušenja Berlinskog zida, između Evrope i Srbije sačinjen je nov Kineski zid. Tako da sada Srbi, pored zida plača, zida srama, zida koji ima uši, znaju i za zid murala mešajući to, nepismeni kakvi su, sa moralom uz objašnjenje da im je teško da poveruju u pravičnost sudskih presuda u kojima se jedni generali oslobađaju, a drugi kažnjavaju na doživotne robije u ratu koji su vodili među sobom i uz svesrdnu pomoć sa strane samo jednoj strani. Pošto je svetska istraživačka, profesionalna, poštena i korektna štampa zatvorena za saopštenje srpskog mišljenja, Srbima su ostali zidovi da iznesu svoj stav.

Grafit na beogradskom Domu omladine (Foto: Kristina Bondžulić)

Vratili smo se vremenu zidnih novina.

autor:Dragoslav Pakić

http://stanjestvari.com

1 KOMENTAR

  1. Stanje stvari?? Mozda je najbolje da se kaze ,, SELO gori a baba se ceslja isped murala,,. Najbolji smo bili kada smo predali svog predsednika, kada smo se izvinjavali na svakom cosku, kada finansiramo iz budzeta-pomazemo NVO (koji pljuju po Srbima), kada treba da damo i deo svoje teritorije…….mnogo li je??

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime