Društvene mreže i savremeni život – Kriza savremenog čovjeka u današnjem modernom svijetu ogleda se u međusobnoj udaljenosti jednih od drugih. Došlo je do svojevrsnog raskida među ljudima a tome najviše doprinosi savremeni koncept života ali i način komuniciranja. Sve manje imamo kontakt oči u oči, na kraju, sve manje imamo međusobni kontakt uživo, a da se to ne krije iza virtuelnih jedinica i nula u imaginarnim kombinacijama i svjetovima.
Piše: Mr soc. Vladimir Vasić
Kao da je danas više nego ikada popularna ona latinska misao homo homini lupus – čovjek je čovjeku vuk, gdje u prvi plan ističe čovjekovo stanje u kome vladaju egiostični instikti koji ga stavljaju u brobu sa drugim ljudima.
Kad skoro svako od nas ima pametni telefon, otvorene naloge na društvenim mrežama, mi pratimo, nas neko prati, imamo na stotine prijatelja, a ustvari u realnosti imamo mnoštvo usamljenih ljudi i neispunjenih života. Svi smo na socijalnim mrežama a nikad asocijalniji! Slično ovom paradoksu, nikad više priče o miru i ljubavi a nikad više sukoba u svijetu.
SIMULACIJA ŽIVOTA NA DRUŠTVENIM MREŽAMA
Danas imamo klasičnu simulaciju života gdje nam se daje mogućnost da stvarni život, koji je ispunjen i izazovima i tegobama, zamjenimo ružičastim virtuelnim koji naizgled izgleda mnogo bolji i prihvatljiviji jer u tom apstraktnom svijetu imamo priliku da se predstavljamo samo u najboljem svjetlu, da kačimo isfotošopirane i filtrirane slike na kojima izgledamo najljepše, da za priajtelje prihvatamo i dodajemo one koje želimo, da pratimo one koji nam se sviđaju, da razgovaramo samo sa onima sa kojima želimo itd.
Naši preci, bez obzira na kojem su intelektualnom (u tehničkom smislu) nivou bili, od njih samih su zavisili, u dobroj mjeri, svi aspekti porodičnnih života, a danas mi imamo situaciju da nam sve drugo, sem nas samih organizuje život. Nama mediji ne služe, služimo mi njima. Mediji, naročito društvene mreže, tretiraju nas kao objekte. Nas mediji pale i gase a ne mi njih. Danas mediji imaju manipulativni moć nad ljudima. Primjera radi, kda u prodaju izađe najnoviji mobilni telefon, prosto nam se putem reklama nameće misao da ukoliko želimo da smo u trendu moramo da ga imamo, da on nudi mnoge darove bez kojih ne možemo, a zapravo zaboravljamo da smo po rođenju darovani od Gospoda mnoštvom talanata.
Putem društvenih mreža počeli smo jedni druge da tretiramo kao objekte. Naša komunikacija sa ljudima, putem društvenih mreža, uvećala se nekoliko hiljada puta u odnosu na neki period iza nas. Naprosto smo danas razbijeni raznim informacijama.
Informacije se smjenjuju kao na traci, sve nam postaje dosadno, ništa ne može da nas uzbudi. U jednom trenutku možemo da čujemo da je nekoliko desetina ljudi stradalo u terorističkom aktu a odmah iza toga pročitmao neku senzacionalnu vijest iz svijeta estrade. Postajemo umorni i smoreni i to predstavlja duhovni problem, predstavlja problem za hrišćanstvo, dosada je u sukobu sa onom porukom hrišćanstva radost života!
Industrija slobodnog vremena
Patologija slobodnog vremena ogleda se u akumulaciji tzv. viška vremena i njegovom neadekvatnom upražnjavanju. Danas živimo u eri industrije slobodnog vremena. Devijacije u načinu upražnjavanja slobodnog vremena se mogu projaviti kroz patologiju niza sociopatoloških stanja. Jako je važno na koji način upražnjavamo slobodno vrijeme. Slobodno vrijeme je onaj period koji imamo nakon određenih produktivnih aktivnosti i služi nam za odmor, zabavu, rekreaciju, itd. Ali višak slobodnog vremena se javlja u nedostatku produktivnih aktivnosti.
U prošlom vremenu rad nije dozvoljavao čovjeku da ima mnogo slobodnog vremena. još je i apostol Pavle u prvoj poslanici Korinćanima govorio „sve vam je slobodno ali vam sve nije na korist“. Poruku apostola Pavla možemo gledati i kroz prizmu slobodnog vremena. Nije nam svaki oblik korištenja slobodnog vremena na korist već naprotiv može da izazove negativne posledice.
Društvene mreže su prikovale malde ljude za krevet i u velikoj mjeri smanjile njihovu psihosocijalnu i fizičku aktivnost što kao produkt ima niz negativnih posledica po socijalno i fizičko zdravlje. Fizičke neaktivnosti dovode do raznih zdravstvenih problema kao što su dijabetes, gojaznost, kardiovaskularne smetnje itd. Dok u psihološkom smislu, asocijalnost nas dovodi u depresiju i stanje zatvorenosti. Društvene mreže stvaraju iluziju blizine i osjećaja da nismo sami što u nekim slučajevima stvara lažnu sliku. Društvene mreže nam omogućavaju bijeg iz realnosti u svijet blještavila, glamura, zanimacije, gdje je sve ffunkcionalno, svi lijepo izgledaju.
Tzv Verterov efekat ili Verterov sindrom – talas izvršenih samoubistava postaknut prikazom samoubistava u medijima ili u literaturi. Verterov efekat ustanovljen je 1975 godine od strane američkog sociologa Dejvida Flipsa nakon njegovo istraživanja samoubistava koja su harala Evropom nakon objavljivanja Geteovog romana Jadi mladog vertera, odakle i ovaj naziv.
Društvene mreže i zavisnost
Zavisnost o društvenim mrežama i generalno medijima može da dovede lice do niza komplikacija kako što su depresija, stvaranje socijalno izolovanih bića, nedostatak sna i poremećaji spavanja, smetnje vida, zapostavljanje kućnih i školskih obaveza, izostanak ili smanjenje zdravih navika, manjak koncentracije, poremećaj pažnje, poremećaj intelektualnih sposobnosti, suzbijanje emocija.
Istraživanja pokazuju da postoje izuzetno opasni tipovi medijskog nasilja a to su sadržaji koji plasiraju tzv nekažnjeno nasilje odnosno prikazuje nasilnika koji nije kažnjen ili je kazna neadekvatna. Takođe, ne prikazuje se patnja žrtve te se šalje poruka kako je nasilje zapravo bezbolno odnosno da ono ne rezultira bolom, patnjom i na koncu smrti. Socijalni psiholog Leonard Erson da do završetka osnovne škole prosječno američko diejte vidi osam hiljada ubistava i više od 100 000 hiljada nasilnih sadržaja. Danas je taj broj mnogo veći obzirom da nema, skoro, medijskog sadržaja bez nasilja pa i kad su u pitanju sadržaji za djecu i zabavne emisije.
Živimo li život ili simulaciju?
Piše: Mr soc. Vladimir Vasić
