Živimo u vremenu pijanih brodova i brodoloma

1
1759

(Ne)korisni idioti

  • Ni mnogo solidnija društva od srpskog nisu uspela da stvore demokratsko društvo revolucionarnim metodima, a srpsko društvo, to valja naglasiti, to tek neće učiniti, ako ikada stvori koliko-toliko pristojno društvo. Elem, postoje neke tanane šanse da se to postigne mukotrpnim procesom, ali revolucijom, ni teorijske.
  • Da je društvo palo ne vidi se samo po tome što je Srbiju uzjahao Vučić, i što je Beograđanima, bez ikakvog protesta, nametnuo Vesića, nego se vidi i po tome, što bar onaj ozbiljan, pa makar i manjinski deo društva, na Bakićeve gluposti odgovara ili tišinom ili debilnim klimoglavom.
  • U ovom trenutku svojim aktivnostima, od ove trojice, najviše na cementiranju Vučićeve vlasti radi Bakić.

Tri puta je u svojoj političkoj (jedinoj) biografiji Vučić kandidovan za gradonačelnika Beograda i u svim slučajevima je potučen. Bilo je to 2004, osme i dvanaeste. Ovakva tvrdoglava upornost ličila je na manevar “glavom kroz zid” i bila je zgodna da mu se, s pravom, prišije etiketa večitog gubitnika (engl. luzer). Pa kad smo uz to videli i tadašnje izborne rezultate njegove Srpske radikalne stranke, govorili smo, mirne duše, da su i on i njegova opcija bili na pristojnoj i bezbednoj udaljenosti od neposrednog vršenja vlasti.
Ali, vešt, i po Srbiju duboko nesrećan manevar stvaranja Srpske napredne stranke, uz otvorenu i snažnu podršku zapadnih moćnih sila, sa rigidnom unutrašnjom propagandom i lobotomiranjem građana, nekadašnjim luzerima omogućio je preokret. Postali su neprikosnoveni pobednici izbornih procesa u Srbiji, već punih sedam godina. I da se ne zaboravi, uz nesebičnu organizacionu i infrastrukturnu asistenciju vrhuške Demokratske stranke koja je čineći katastrofalnu političku grešku i pomažući formiranje SNS, Srbiju gurnula, ovog puta posredno, u još jednu nevolju.

Međutim, nisu ti novostvoreni uslovi 2012. godine, sami po sebi, napravili svojevrsan izborni prevrat. Još dve ključne činjenice uticale su na to. Prva, izuzetno loša vladavina Demokratske stranke, odnosno Borisa Tadića stvorila je odijum, a možda i revolt birača prema toj opciji, i druga, sanitarna barijera koju su većina građana Srbije s pravom i pokrićem stvorili prema radikalima, i njihovom vrednosnom sistemu pre svega, nije se činila nužnom u slučaju naprednjaka. Građani su naivno poverovali u mogućnost da zlo promeni ćud.

Da Vas podsetimo:  U Srbiji završilo 90 odsto struje izvezene iz Republike Srpske

Ali, naravno, zlo nije promenilo ćud, nego formu i došlo je na vlast, i onda je počelo da sprovodi sve ono za šta se oduvek zalagalo. Suštinska razmera katastrofe ogleda se, dakle, u tome što su to zlo građani, nekoć, sprečavali da se u činjenju zla razmahne, a sada su mu, eventualno nesvesno, to dopustili. Ili su možda u međuvremenu izgubili osećaj da zlo prepoznaju, pa mu se nisu ni oduprli.

Društva se menjaju, napreduju, nestaju i stvaraju se. Ta dinamika uticala je da se i vrednosni sistemi većine birača promene. Čitavo mnoštvo manjih ili većih razloga, ekonomskih, socijalnih, psiholoških, kulturoloških, prosvetnih… sklupčalo se oko jedne jedine stvari – opstanka Vučićeve vlasti. A sama vlast uticala je na generisanje i negovanje sistema vrednosti u kojem bi se hranila i jačala, a ne u kojem bi slabila. Govorimo o tome da je dominirajući vrednosni sistem rodio ovu vlast, a da vlast stvara ovakav vrednosni sistem. A šta je ova vlast?

Reč je o ličnom autoritarnom režimu jednoga totalitariste s plebiscitarnom izbornom podrškom. Taj režim je antidemokratski, fašistoidan, totalitiran, populistički, duboko u ovim odrednicima ne po onome koliko bi Vučić želeo, nego koliko mu svi ostali koji se o tome manje-više pitaju i odlučuju, pa čak i na izborima – to dozvole. Odnosno, da nije došao izborima na vlast, i da od toga ne zavisi njegov ostanak na vlasti, njegov režim bio bi monstruozan kao i nacistički i sa svim onim posledicama koje smo, za vakta takvog režima, videli sredinom prošlog veka u svetu.

Neko drugi, ali isti ili gori, istu ili goru stvar čini sa mesta gaulajtera Beograda. Gori, možda utoliko što bi ga prevazišao, da ima njegovu moć, a ne da mora da ga sluša. Taj drugi drži potpunu kontrolu nad gradskom vlašću, despotski vlada i odgovara jedino Vučiću za to što čini. Pretvorio je grad u zatvor kojem upravlja sa mesta njegovog upravnika. Pre sedam godina bilo je nezamislivo da ta ili takva osoba rukovodi gradom jer je postojao sasvim drukčiji vrednosni sistem većine građana. Ko bi tada glasao za takvog, doduše nisu ni današnji glasali, ali se ne bune što im takav gospodari?! Kad barijere koje čuvaju normalnost nestanu, onda svakovrsni neprijatelji te normalnosti napreduju.

Da Vas podsetimo:  Čekajući izbore, nesigurno je koje

Treći čovek, na prvi pogled, protivnik je ove dvojice i u smrtnom je neprijateljstvu s njima. Reč je o revolucionaru Jovu Bakiću koji se dosetio da ovakve kakvi su, ove sa vlasti, jedino možemo dugim cevima oterati i da bi to jedino bilo uspešno. O ovoj, inače kafanskoj tezi, teško je ozbiljno polemisati, jer je jednostavno, glupa. Tu ozbiljne polemike ne može biti jer revolucije, otkad znamo za njih, odnosile su tiraniju i loše vladavine, ali su, takođe, donosile svoju diktaturu. Možda temeljni Jovo Bakić misli da je najbitnije ovu vlast zbaciti, a da će se glavoboljama dobijenim od tog posla baviti neko drugi, ali voleo bih da srpsko društvo bude pošteđeno i Vučićeve vlasti, ali i revolucionarne pravde Jova Bakića.

Ni mnogo solidnija društva od srpskog nisu uspela da stvore demokratsko društvo revolucionarnim metodima, a srpsko društvo, to valja naglasiti, to tek neće učiniti, ako ikada stvori koliko-toliko pristojno društvo. Elem, postoje neke tanane šanse da se to postigne mukotrpnim procesom, ali revolucijom, ni teorijske.

Naše društvo ni do današnjih dana nije utvrdilo punu istinu o boljševičkoj vladavini i njihovoj revolucionarnoj diktaturi. Mi još nismo ni izmerili koliko smo boljševičkom tiranijom osakećeni, pritom o lečenju posledica da i ne govorimo, a neki bi da ulazimo u novu suludost.

Dakle, da je društvo palo ne vidi se samo po tome što je Srbiju uzjahao Vučić, i što je Beograđanima, bez ikakvog protesta, nametnuo Vesića, nego se vidi i po tome, što bar onaj ozbiljan, pa makar i manjinski deo društva, na Bakićeve gluposti odgovara ili tišinom ili debilnim klimoglavom.

Da li je mogućno da je tzv. ozbiljan deo kritičke javnosti spreman na pakt s đavolom po cenu Vučićevog pada, pa čak i da taj pad znači i ustoličavanje samog đavola kao nove vlasti. Zaista, da li iko ozbiljan i odgovoran može da podrži Bakića u toj njegovoj ošamućenosti. Čime to garantuje Bakić da njegova diktatura neće biti gora od Vučićeve despotije.

Da Vas podsetimo:  SRBI JOŠ UVIJEK UČE IZ KOMUNISTIČKIH UDžBENIKA: Zapostavljena ili izbrisana slavenosrbska tradicionalna književnost!

Na sreću, njegova ideja realna je koliko i ozbiljna. U celoj stvari opasno je to što i na ovom primeru imamo dokaz da društvo ne može da pravovremeno i na vreme shvati o čemu je ovde reč i takoreći momentalno stvari postavi na prava mesta.

Zato živimo u vremenu pijanih brodova i brodoloma.

Međutim, kada je već reč o delovanjima ove trojice, posebno je to što izgleda da Bakić više čini u ovom trenutku da očvrsne Vučićevu vlast time što je trapavo i glupavo napada, nego što to čini Goran Vesić svojim iracionalnim i trapavim akcijama “ulepšavanja Beograda”. Za Vučića se, pak, sasvim sugurno može primeniti ono davno primećeno pravilo da apsolutista vremenom potpuno izgubi osećaj za izbor korisnih poteza za svoju vladavinu i na kraju počne da čini stvari koje mu dugoročno nisu u interesu i koje ga uvode u pad s vlasti. On je slep od vlastoljublja, ogrezao u narcizmu. Takvim ljudima apsolutna vlast apsolutno kvari moral, ali i sposobnost rasuđivanja.

Dakle, u ovom trenutku svojim aktivnostima najviše na cementiranju Vučićeve vlasti radi Bakić.

Paradoks, li je?

Možda i ne.

Slavko Živanov
Izvor: izmedjusnaijave.rs

1 KOMENTAR

  1. Auror teksta obradjuje temu koju mnogi izbjegavaju……… znači vrlo hrabro !!!
    Nije problem samo „srušiti“ Vučića, nego i kako i sa kim ga zamjeniti!!! Put je dug, neizvjestan i pun napora. Podsjetiti ću Vas, kada su Amerikani rušili Miloševića ( nelegalno) zamjenili su ga sa za njih potpuno neprihvatljivim Koštunicom……..bio je to prvi korak. Odmah se potom krenulo na urušavanje Koštunice i favoriranje Djindjića, koji u duelu sa Miloševićem nije imao ni teoretske šanse!! Izostanak “ zahvalnosti“ prema onim koji su ga doveli na čelnu poziciju, Djindjic je platio glavom!! Tadic je to jako dobro shvatio i očita VELEIZDAJA sa njim počinje !! Vučić je izabran “ od naroda “ ,da zaustavi Tadićevu veleizdaju…………….dalje znamo, kao što znamo da su baš njega izabrali jer je slab, kukavica, lakom,umišljen………….. Kako ga zaustaviti???? Normalnim putem, demokratski……pa tako i nije došao na vlast !!! Podrška koju uziva od zapada , velika je garancija za njega!! Ukoliko ga oni budu “ zbacili “ , onda sasvim sigurno NJIHOV rezervni igrač nastavlja „utabanim putem “ !! Moze li netko uopce pretendirati na Vučicevo mjesto bez podrške zapada?????
    Upravo tu je srz problema………. skinuti “ Kurtu “ a ne dozvoliti da uzjaše „Murta“ !!

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime