Piše: Jovo Pejović
Najnovija dešavanja na političkoj sceni Crne Gore u susret parlamentarnim izborima, za sve one koji dobro poznaju političke prilike nije nikakvo iznenađenje. Crna Gora je decenijama zarobljena u raljama umišljenih i sujetnih političara koji nemaju moralnog kapaciteta da oko sebe okupe bolje od sebe i spasu državu od daljeg propadanja.
Tako smo svjedoci da se u susret izborima i sastavljanju izbornih lista, ruše mostovi prijateljstva i počinje lov na fotelje. A ideologija i partijski programi služe kao sredstvo za prevaru naivnih, koji, i pored toga što su se mnogo puta opekli na istu foru, nikako da shvate da je borba za privilegije postala najvažniji razlog za političko angažovanje.
Političke partije sve više funkcionišu, iskazano sportskim žargonom, kao sportski klubovi u kojima imamo prvu ekipu koju čini rukovostvo partija i navijače koje čine glasači. U takvoj podjeli sve počasti pripadaju prvoj ekipi, a navijačima samo patnja i gorčina što njihovi snovi po pravilu ostaju mrtvo slovo na papiru.
Izgleda da nikada u funkcionisanju političkih partija nije bilo manjeg uticaja članstva na odabir kadrovskih rješenja.
Tu ulogu sve više preuzimaju lideri partija ili uži kabineti bez mogućnosti da partijska baza učestvuje u proceduri predlaganja mogućih kandidata za izborne liste. Zato i imamo sve više javnog iskazivanja nezadovoljstva što uglavnom završava raskolom u partijama i savezima.
Dostojevski je jednom prilikom zapisao:”Divan je osjećaj kada legneš noću u krevet i lako zaspiš, jer nema tamnih utvara da te progone zbog zlih djela. Čista savjest je od neprocenjive vrijednosti.” Znati kada treba otići je mudrost. Biti u stanju to uraditi na vrijeme je hrabrost.
Odlazak podignute glave je dostojanstvo i najveće bogastvo. Plašim se da se ništa neće promijeniti, ako nam borba za fotelje nakon izbora još više pomuti razum i okrene nas jedne protiv drugih.
