ZSO je šarena laža

0
1039

Srbi na KiM granični prelaz Jarinje već zovu Nova Bajčetina

mark_jaks_1

SRPSKI politički lider sa severa Kosova Marko Jakšić dao je intervju „Geopolitici”.

Fakti taj razgovor prenose u celini:

O životu Srba na Kosovu i Metohiji sve manje se čuje u beogradskim medijima, a prostor u javnosti ne dobijate ni Vi, njihovi politički lideri. Da li je u pitanju najveći medijski mrak dosad, ili su Srbi na KiM osuđeni na tiho nestajanje?

– Ima i jednog i drugog. Potpisnici Briselskog sporazuma na vlasti izbegavaju da pominju Kosovo jer znaju da je to dosad najveća nacionalna izdaja u istoriji Srba. Oni to ne žele da priznaju, ali se nadam da se bar stide. Sećate li se kad su Aleksandar Vučić ili Tomislav Nikolić poslednji put izjavili da je Kosovo deo Srbije, osim što je na konferenciji za novinare sa Edijem Ramom povodom nečuvenog incidenta Vučić bio primoran da to silom „procedi” kroz zube? Vlast pitanje Kosova namerno marginalizuje da bi prikrila izdaju koja se odvija kroz realizaciju odredaba Briselskog sporazuma. U vreme Tadića stalno se pričalo o pregovorima u Briselu i pregovaraču Borku Stefanoviću. Ovi danas vode pregovore, prodaju i predaju imovinu Republike Srbije samoproglašenoj državi Kosovo, demontiraju institucije države Srbije na prostoru KiM, ali mediji u Srbiji o tome ne javljaju. A Srbi sa Kosova polako odlaze.

Iz ove perspektive, stiče se utisak da Zapad ništa nije mogao kosovskim Srbima dok su još držali barikade, a da je njihov opstanak posle potpisivanja Briselskog sporazuma ozbiljno doveden u pitanje. Znate li vi na KiM šta vam je doneo Briselski sporazum?

Ustavni sud će povodom zahteva DSS-a da se odredi prema Briselskom sporazumu proglasiti svoju nenadležnost (napomena redakcije da je intervju rađen krajem novembra, odnosno pre odluke US), jer to po nalogu Zapada od njega zahteva aktuelna vlast. Mi znamo da je nadležan, jer je zakazao i održao višečasovnu raspravu na kojoj su dr Kosta Čavoški i dr Ratko Marković dokazali da je Briselski sporazum antiustavan. Srbi sa Kosova će na inicijativu Autonomne skupštine severa KiM podneti krivičnu prijavu protiv Ivice Dačića u vidu peticije zbog toga što je potpisao Briselski sporazum. Znamo da će biti opstruisana, kao i ona protiv Borka Stefanovića, ali izdaja je zločin koji ne zastareva i doći će vreme kada će nas potomci pitati kakvi smo bili ljudi, i kakvi Srbi!

– Oko petnaest godina trajao je otpor kosovskih Srba da Šiptari zaokruže takozvanu državnu celinu, i na kraju je taj otpor pružan na barikadama, ali vlast je sve uradila da ga sruši i odrekne se ovog prostora. Beogradske vlasti su još pre Briselskog sporazuma uspostavile klasičnu granicu između Kosova i Srbije, postavile carinu, dovele šiptarske graničare i poreznike, potpisale sve što se iz Brisela od njih tražilo, a sve zbog naše evropske perspektive. Međutim, originalni Briselski sporazum niko nije video, samo osećamo rezultate njegove primene.

Šiptari, sad, sa dokumentima i simbolima svoje države, slobodno prolaze kroz Srbiju, a direktor Kancelarije za KiM Marko Đurić nam kaže da je njihovo putovanje preko aerodroma „Nikola Tesla” u interesu države Srbije.

Srpske institucije na KiM su ukinute, a Zajednica srpskih opština o kojoj se toliko pričalo u predizbornoj kampanji nikada nije zaživela. Da li je i to jedan od sigurnih načina za uterivanje Srba u sistem države Kosovo, koju srpske vlasti, kako javno tvrde, ne priznaju?

– Aktuelna vlast je pribegla prostoj formuli za prevaru i obmanu naroda. Predsednik srpske vlade je poznat po tome da nije ispunio nijedno obećanje, uveren da narod ima kratko pamćenje i da je samo važno da se ispuni želja gospodara sa Zapada koji su i doveli vlast na čelu sa Vučićem, Nikolićem i Dačićem. Da li se danas neko seća stotina milijardi investicija i ekonomskog blagostanja o kojima su oni govorili, pa Kancelarije za brze odgovore? Zajednica srpskih opština ni nije nikome trebala, ona je bila samo fikcija političkih bašibozuka kao što su Aleksandar Vulin, Marko Đurić ili Dejan Pavićević.

Bila je to šarena laža koja je trebalo da navede Srbe da izađu na Jahjagine izbore i da se time zaokruži državnost KiM. Jedino što je Priština htela da dozvoli Srbima jeste nekakvo Udruženje opština, poput nevladine organizacije, koje nema baš nikakvu izvršnu ni zakonodavnu vlast. Zajednica srpskih opština je samo velika prevara Beograda koja ni u Briselu ni u Prištini nikada nije odobrena, i trebalo je da bude samo mamac za izbore. Zato se ona danas više ni ne pominje.

Oficir za vezu Dejan Pavićević nedavno je najavio da će njegova kancelarija u Prištini prerasti u ambasadu. Zar to ne vređa zdrav razum? Kako Srbija na svojoj teritoriji, kad vlasti kažu da ne priznaju državu Kosovo, može da otvara svoju ambasadu?

– Mi smo povodom pretvaranja ove kancelarije u srpsku ambasadu pre desetak dana izdali saopštenje, ali to je dogovoreno u Briselu i oni samo sprovode ono što im se naredi. Mi sve to saznajemo iz prištinskih medija, u našima vlasti ne dozvoljavaju da se o tome čuje. Tako će oficir za vezu jednostavno postati ambasador, što se znalo od samog početka, a država Srbija se time odriče svoje južne pokrajine, uz konstataciju Marka Đurića da se sve to radi u interesu Srba koji žive na KiM. Valjda je svakome jasno da je to isključivo u interesu šiptarske države na KiM, koju Srbija na pomenuti način priznaje. Biće to institucija koja će, kako kažu ovi predstavnici Srbije, obezbediti „dobrosusedske odnose”.

Da Vas podsetimo:  Loših 100 čine Srbiji zlo… (5)

Odredbe iz Rezolucije 1244 o povratku srpske vojske i policije nikada nisu zaživele, pritom se MUP Srbije potpuno povukao sa KiM i sad je glavni gazda u pokrajini postao Euleks kao navodna misija EU za vladavinu prava, koja hapsi isključivo Srbe, uglavnom bez dokaza. Da li je u takvim uslovima moguć normalan život?

– Povratak srpske vojske i policije je tabu tema o kojoj ova vlast ni u snu ne sme da pomisli, jer bi time ugrozila našu „sjajnu” evropsku budućnost zbog koje je KiM predala Šiptarima i zbog koje narod Srbije živi tako bedno. Nisam zaboravio izjavu Ivice Dačića da Srbi sa Kosova nemaju pravo da drže kao taoce sedam miliona Srba u Srbiji koji će živeti mnogo bolje kada uđu u EU. Već sada u Srbiji nema posla, plate i penzije moraju da budu smanjene, a šta će biti ako jednog dana uđemo u EU, to ćemo tek da vidimo.

Problem Srbije nisu Srbi sa Kosova, već aktuelna vlast koja ih predajom dela državne teritorije vodi u neki savez koji ponižava Srbiju. Na Kosovu je bilo oko 2.000 srpskih policajaca u civilu, koji su nam bili značajna zaštita. Ali, tokom prošle i naročito ove godine, vlast ih je protivustavno „ukinula”, zajedno sa MUP-om, i najveći broj gurnula u takozvanu KPS, a drugi deo penzionisala mimo svakog reda i zakona.

Taj penzionisani deo penzije prima iz neke danske donacije, što je protivno važećem penzionisanju po Zakonu o radu. Vlast je i u ovom slučaju postupila mimo svih pozitivnih zakona države Srbije.

Euleks je tako dobio apsolutnu moć, a Srbi ništa. Situacija je za Srbe postala još gora – hapse ih i ubijaju bez ikakve odgovornosti, pale njihova imanja, a Euleks se bavi samo „srpskim zločincima”. Tako su uhapšeni Oliver Ivanović, Dragan Delibašić, Borivoje Radić i mnogi drugi.

Juče je bio protest u Kosovskoj Mitrovici u organizaciji Sindikata prosvete zbog hapšenja Aleksandra Lazovića, koji je uhapšen pod pretnjom da mora da svedoči protiv Ivanovića i Delibašića, jer će u suprotnom završiti zajedno s njima u zatvoru. To je anglosaksonsko pravo koje Brisel i Euleks sprovode nad kosmetskim Srbima.

I protiv bivšeg predsednika opštine Zubin Potok Slaviše Ristića raspisana je poternica, pa čak i protiv jednog predsednika opštine koji je biran po Jahjaginom izbornom sistemu, tako da su svi oni morali da napuste KiM, a za njima odlaze i njihove porodice, zbog čega se srpski korpus sve više tanji.

Na poslu etničkog čišćenja Srba sa KiM su zajedno vlast Srbije, koja im ukida radna mesta i tera ih sa ovog prostora, i Šiptari, koji su za petnaest godina proterali 250.000 Srba i napravili još jednu albansku državu na Balkanu.

U vreme vladavine turske imperije ovim prostorima Kraljevina Srbija je uz dozvolu Porte u Carigradu na prostoru Stare Srbije (Makedonija, Kosovo i Raška oblast) imala svoje institucije, i finansirala više od 1.000 svojih škola.

U Skoplju je postojala Srpska gimnazija u kojoj je predavao veliki srpski književnik Petar Kočić. To govori kako je Kraljevina Srbija, iako je imala za protivnika za svoje stanovništvo organizuje i izdržava škole, a sadašnja vlast zbog ulaska u EU ukida sve što „miriše” na državu Srbiju ne bi li se dočepala velike evropske budućnosti. Gore vlasti po nacionalne interese nikada u istoriji srpske države nije bilo.

Iz Kosovske Mitrovice počeli su la odlaze i lekari specijalisti, iako Srbi jošdrže zdravstvo i prosvetu. Aa li to znači da će Srbi uskoro morati da se leče kod Šiptara, koji u slučaju bolesti u velikom broju traže i dobijaju pomoć VMA i drugih medicinskih ustanova po Srbiji?

– Da, i lekari polako odlaze iz bolnice u Kosovskoj Mitrovici, a Beograd je zabranio da se zapošljavaju novi, iako po Srbiji zbog odlaska lekara u penziju i u inostranstvo primaju nove. Lekari sa Kosova odlaze u Srbiju zbog malih plata, zbog nedostatka bezbednosti, zbog osećaja besperspektivnosti, zbog necivilizovanih uslova življenja.

Samo prošle godine bolnicu u Kosovskoj Mitrovici napustilo je dvanaest lekara specijalista, druge ustanove ne računam. Za lekarima idu i svi drugi, i to je talas koji ne jenjava.

Od postavljanja granica između centralne Srbije i Kosova ovde postoje veliki problemi u snabdevanju lekovima, jer država Kosovo ima svoj zakon o prometu lekovima i ne dozvoljava da se oni uvoze iz Srbije i Makedonije.

Da Vas podsetimo:  Da li je kriv samo onaj ko je povukao oroz?

Ogorčeni ovakvim stanjem, Srbi na KiM granični prelaz Jarinje zovu Nova Bajčetina, u čast mesta rođenja predsednika Srbije Tomislava Nikolića, čijom smo ga zaslugom dobili. To sve govori da srpsko zdravstvo na severu Kosova zavisi od šiptarske države, i samo je pitanje vremena kada će Beograd pod pritiskom Brisela Šiptarima prepustiti i zdravstvo i prosvetu, kao što je prepustio i sve druge srpske institucije.

Srpska i svetska javnost znaju kakvi političari i na koji način vode samoproglašenu državu Kosovo, ali se o životu običnog šiptarskog naroda ne priča mnogo. Šta je njima donela politička i ekonomska nezavisnost od Srbije?

– Najbolji odgovor na to pitanje je da svaki mladi čovek iz nezavisnog Kosova želi da ode na Zapad i nađe neki posao, jer na KiM nema šta da radi. Kosovo je pre svega geopolitički problem, a Šiptari samo pioni u projektu propadajuće anglosaksonske imperije zvanom Velika Albanija, koja na iskonskim srpskim teritorijama treba da bude „kost u grlu” Srbima.

Pretpostavlja se da su Srbi nepredvidljiv narod, povezan sa Rusima, i zato njihova država treba da bude što manja i što slabija, da nema nikakvu političku ni vojnu snagu, jer ako je Srbija jaka, pomoći će Rusima da izađu na takozvana „topla” mora. I to je geopolitički problem države Srbije koji je prisutan i ovde na KiM.

Šiptari se o svom statusu ništa ni ne pitaju, oni samo izvršavaju naloge zapadnih gazda i sponzora. Oni su mnogo bolje živeli u vreme Slobodana Miloševića, ekonomski su bili mnogo jači nego danas, ali sada je mnogo važnije da njihova oligarhija sa svetskom globalističkom nomenklaturom zabija nož u leđa srpskim državnim i nacionalnim interesima.

U Glogovcu, na primer, postoji fabrika nikla koju je izgradila Srbija, a koja je od 1999. prešla u vlast Prištine i sada bez neophodnih filtera zagađuje prirodnu okolinu.

Kada se jedan šiptarski inspektor drznuo da američkoj kompaniji koja danas gazduje tom fabrikom podnese prijavu, sutradan je dobio otkaz. To najbolje govori kako Šiptari žive danas, i kakav im je ekonomski status.

Šiptari su veoma poštovali tradicionalne običaje, ali je taj patrijarhalni, plemenski poredak sada potpuno napušten pod pritiskom globalističkih (anti)vrednosti. Kako čestiti i ponosni ljudi to podnose?

– U nacionalnom preobražaju koji još uvek traje Šiptari su, pre svega, kao nacija postali mnogo bolesniji nego ranije. I ono što im nije učinila Srbija, učinio je novi svetski poredak. Potpuno im je razbio porodicu. Izložio ih je svim porocima, od prostitucije sa tuđinskom vojskom, preko narkomanije i alkoholizma, do trgovine belim robljem i svemu lošem što donosi zapadna (ne)civilizacija.

Šiptari su mislili da mogu da trguju drogom a da ne postanu njene žrtve. Računa se da danas na KiM ima oko 40.000 mladih zavisnika od narkotika. Nema više ni porodičnih zadruga, jer sinovi više neće da žive sa ocem, ni snaje sa svekrvom. Zapad je Šiptarima dao državu, a razbio porodicu kao njen temelj. Sa druge strane, najsiromašniji svet je otišao u vehabizam, jer u prvim posleratnim godinama ovde je izgrađen neverovatno velik broj džamija u kojima im se deli ogroman novac. Vehabije danas ratuju u mnogim zemljama, zahvaljujući upravo činjenici da su u tim džamijama upućeni na put islamskog fundamentalizma.

– Šiptari su dobili svoj telefonski broj, primljeni su u Međunarodni olimpijski komitet, pre neki dan im je predato Jezero Gazivode, čija je vrednost sa hidrocentralom od 16 megavata bila oko 150 miliona dolara, ali to nigde ne možete da pročitate ni čujete u beogradskim medijima. Mi odavde pokušavamo da o tome obavestimo srpsku javnost.

Pre neki dan su ugasili Upravu prihoda i ljude koji su radili u srpskim institucijama šalju po celoj Srbiji. S njima odlaze i porodice, tako da sama vlast učestvuje u etničkom čišćenju Srba sa Kosova, doduše mnogo perfidnijim i suptilnijim metodama od Šiptara koji su to radili progonima i ubistvima.

Poznato je da je značajan broj Šiptara bio lojalan Srbiji, i radio za njene interese. Od početka pobune na KiM oni su proglašavani izdajnicima i uglavnom su likvidirani. Da li se Srbija ogrešila što ih nije zaštitila?

– Dobar deo Albanaca je tokom 90-ih godina bio uključen u institucije srpske države, podržavao je Srbiju i na prostoru KiM, ali je zbog toga i stradao. Govorim to kao lekar, jer sam mnoge od njih lečio pošto su pretrpeli teror OVK koji je bio pod kontrolom zapadnih obaveštajnih službi i vlada.

Taj deo Šiptara se zajedno sa Srbima borio da Srbija bude prisutna na ovom prostoru. Međutim, kada je vlast 90-ih godina odlazila sa KiM, oni uopšte nisu bili zaštićeni od bilo koje srpske vlasti i to se pokazalo kao velika naša greška. Među svojima su žigosani kao izdajnici, njihove porodice su trpele maltretiranje i poniženje, a Beograd im nije pružio nikakvu zaštitu. Neki su uspeli da izvuku živu glavu bežanjem sa Kosova, a svi ostali su odavno ispod zemlje.

Da Vas podsetimo:  Država nije ni Janko ni Marko ni Vučić...

Posle svega što ste rekli, šta mislite o uverenju naših prozorljivih duhovnih staraca da će Kosovo ponovo biti srpsko, a što s obzirom na ponovno uspostavljanje ravnoteže između Istoka i Zapada, i uzdizanje moćne Rusije, izgleda sve istinitije?

– Najpre moram da kažem da je Srpska pravoslavna crkva, iz mog ugla, ovde na KiM i uopšte, propustila da ispuni svoju najznačajniju ulogu. Odlaskom vladike Artemija i sukobom između njega i vrha SPC naše svetinje ostale su bez najvećeg dela monaštva.

Srpski patrijarh Irinej je pozvao Srbe da izađu na izbore koje je raspisala Jahjaga u ime šiptarske države, a sa druge strane govori da će Kosovo biti srpsko. Što se odnosa koji danas vladaju u svetu tiče, za Srbiju mogu da budu presudna dešavanja u Ukrajini.

Nažalost, samo mali broj ljudi razume da se baš u Ukrajini rešava i sudbina Srbije. U slučaju da Rusija uspe da vrati Ukrajinu pod takozvani sveslovenski kišobran, ona će ponovo postati Imperija, a onda će i Srbima biti bolje. Jer, Srbija bez jakog zaštitnika ne može da ostvari svoje nacionalne i državne interese na Balkanu.

Bez moćne Rusije i njene pune podrške mi nemamo izlaza niti možemo da se nadamo boljitku. Znači, da bi se Srbija vratila sebi, na Kosovo i Metohiju, osnovni preduslov za to je da bude ekonomski i politički jaka, a to ne može bez snažne podrške Rusije. I mora da bude vojno potpuno opremljena, a ni to ne može bez Rusije. Što jača Rusija, to jača i Srbija!

Može li takvom razvoju događaja da doprinese stvaranje patriotskog fronta koji je počela da gradi dr Sanda Rašković Ivić kao novoizabrani lider DSS-a, i mogu li Srbi, uopšte, da se slože i ujedine makar i oko ovog najprečeg zadatka?

– Dr Sanda Rašković Ivić je dobila stranačke izbore na platformi i programu koje je iznela pred skupštinarima i koji imaju dva ključna stava. Prvi je stvaranje nacionalnog patriotskog bloka, a drugi čvrsta saradnja sa Ruskom Federacijom. Mislim da je krenulo dobro, jer su DSS i Dveri potpisali sporazum kao dva najvažnija činioca patriotskog bloka i obavili razgovore sa brojnim intelektualcima i pokretima.

Nadam se da će u kratkom vremenu da se formira čvrst patriotski blok koji neće dozvoliti da nijedan glas ode u evropske ruke. To govorim imajući u vidu SNS i Aleksandra Vučića, koji veštom manipulacijom sve takozvane nacionalne glasove, predstavljajući se da je i za EU i za Rusiju, drži kod sebe, a u stvarnosti se odriče i izdaje KiM.

Patriotski blok mora da spreči dalju izdaju i stvaranje još jedne albanske države na Balkanu, i pomogne Srbima i u Crnoj Gori, Hrvatskoj, BiH i Makedoniji. Partnerstvo za mir moramo zameniti izgradnjom odnosa sa ODKB, i istovremeno i sa Evroazijskom unijom, koliko god neki govori li da se mi s njom ne graničimo; ali ne graniči s njom ni Jermenija, a opet joj se pridružila. Znači, taj nacionalni blok je potreban da bi se napravila ravnoteža političkih snaga u Srbiji.

Ovako imamo situaciju daje 70 posto Srba u Srbiji za KiM, a protiv EU gde ih uteruje vlast. Srpski narod je i apsolutno protiv NATO-a u koji nas vlast uvlači tiho puzeći i naredne godine u Beogradu drži konferenciju zemalja članica NATO-a. Mi to ne smemo dozvoliti, jer Vučić je, zaklanjajući se iza leđa Putina, obezbedio većinu u Skupštini Srbije nacionalnim glasovima, tako da danas u parlamentu nemamo nijednu prosrpsku ni prorusku stranku, nego sve proevropske, što nije odraz stvarnog stanja i raspoloženja u Srbiji.

Zato je nacionalni blok neophodan kao glavni branik od dalje izdaje i srozavanja srpskih nacionalnih i državnih interesa na svim prostorima gde žive Srbi, jer ova vlastjednostavno nije u stanju da Srbe zaštiti bilo gde.

Ima li dr Sanda Rašković Ivić, koju Vi dobro poznajete, kapacitet da u postojećem političkom okruženju ostvari sve ove ciljeve?

– Verujem da ima, jer ona je potomak srpskog političkog prvaka u Hrvatskoj, dr Jovana Raškovića. Sa druge strane ona je politička novina u Srbiji i u stranci gde je sada na površini „sveža krv”, a tu su i dr Dušan Proroković i drugi mladi i nacionalno orijentisani ljudi. Njoj, jednostavno, nema šta da se zameri, i sa drugim nacionalnim snagama, a tu ne treba isključiti ni Srpsku radikalnu stranku i dr Vojislava Šešelja, može da se radi za interese Srbije. I ako ne idu zajedno, nacionalne snage moraju međusobno da se podržavaju, jer one su glavna prepreka Zapadu da dalje smanjuje Srbiju, gazi je i ponižava, ne dozvoljava joj da se razvija. Samo nacionalno svesni ljudi Srbiju mogu da podignu i sačuvaju je za buduće generacije, kao što su je naši preci sačuvali za nas.

Nevenka Stojčević

Fakti

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime