Iako je nakon presude Dodiku isticano da se neće izlaziti na prevremene izbore, ne treba se iznenaditi ako 23. novembra budemo imali normalan izborni proces gde će svaka strana imati svog kandidata, a odluke Skupštine biti potpuno pogažene
Nakon što je CIK BiH oduzeo mandat predsjedniku Republike Srpske, a poslije odluke Suda BiH kojom je osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja, kao odgovor iz Srpske se pričalo da prijevremenih izbora sigurno neće biti. Tvrdio je to SNSD, ali i opozicioni PDP. Zasijedala je i Narodna skupština Republike Srpske i odbacila mogućnost da se sprovedu prijevremeni izbori i pozvala stranke da se ne prijavljuju na iste, zakazene za 23. novembar.
Ipak, kako vrijeme prolazi, stavovi se umekšavaju. Na kraju, izvjesno je da o sprovođenju prijevremenih izbora neće posljednja biti ona iz Narodne skupštine, nego iz stranačkih organa. I nije to prvi put da se zaključcima najvišeg zakonodavnog tijela briše pod nakon čega se bacaju u smeće. I u zaborav.
Odmah po najavi mogućnosti bojkota izbora, SDS, dio PDP-a, Narodni front Jelene Trivić i Vukanovićeva Lista za pravdu i red istakli su da će izaći na izbore optužujući Dodika da je prvi prekršio zaključke NS RS priznajući presudu.
Draško Stanivuković, predsjednik PDP-a, se našao usamljen među opozicionim kolegama, zastupajući tvrd stav da na izbore ne treba izlaziti. Gradonačelnik Banjaluke predlagao je svim političkim strankama da se usaglase oko zajedničkog kandidata kako bi se spriječila mogućnost da neko sa manjinskom podrškom dođe na poziciju predsjednika.
Upravo taj scenario da neka od bošnjačkih stranaka kandiduje „podobnog Srbina“, odnosno kandidata koji nema većinsku podršku, i tako preuzme poziciju predsjednika, trebala je da okupi stranke oko zajedničkog rješenja. Ipak, dok se pričalo o ugroženosti institucije Predsjednika, pozivi na odbranu pozicije od scenarija koji joj istinski prijeti ostali su bez reakcije.
Po starom dobrom običaju, okrenuo se svako sebi. I počela su trvenja. Od glasnog „izbora neće biti“ ovih dana ulazimo u fazu „možda ih i bude“. Sve pod izgovorom da se nešto ne smije dozvoliti, da se nešto treba odbraniti. A suštinski sve da oni drugi ne bi došli na vlast. Tako se borba za instituciju Republike Srpske pretvorila u još jednu našu međusobnu borbu oko institucije, odnosno oko fotelje.
Iako su pojedine Gradske izborne komisije obavijestile CIK BiH da neće sprovoditi izbore koje su raspisali za 23. novembar, političari ne odbacuju mogućnost učešća. Sam predsjednik Srpske i SNSD-a Milorad Dodik odbijao je svaku mogućnost izbora, tvrdeći čak da će institucije Republike Srpske uraditi sve da ne dozvole njihovu realizaciju. Ipak, u intervjuu američkoj novinarki Lari Logan ublažio je stav. Rekao je da kao predsjednik SNSD-a nema nikakav problem s tim da neko iz njegove stranke bude kandidovan na izborima i da pobijedi.
„Ne bih imao problem da neko iz SNSD-a bude kandidovan i da dobije te izbore. Naša podrška je u ovom trenutku velika. Sama partija je blizu natpolovične većine, a moja podrška je 62 odsto. Nemam straha od izbora, ali ovdje nije stvar u tome, već u činjenici da Ustav Republike Srpske kaže da se predsjednik može promijeniti samo ostavkom ili referendumom o smjeni“, dodao je Dodik.
Izvesno je da o sprovođenju prevremenih izbora neće poslednja biti ona iz Narodne skupštine, nego iz stranačkih organa
A ukoliko na izbore izađe SNSD, teško je vjerovati da bi se iko iz postojeće koalicije postavio drugačije. Već danas i iz PDP-a stiže najava o potencijalnoj promjeni stava koji su ranije potvrđeni na stranačkim organima. Nebojša Drinić, generalni sekretar stranke, rekao je da će uskoro na sjednici Predsjedništva donijeti odluku o prijevremenim izborima. On je dodao da je prije pravosnažnosti presude Suda BiH protiv Milorada Dodika PDP donio zaključak da ne treba izlaziti na prijevremene izbore i da je ona i dalje na snazi.
„Međutim, zbog novonastalih dešavanja, zauzećemo stav u narednom periodu“, rekao je Drinić. Tako se još jedna priča o potrebi nacionalnog jedinstva svela na nekoliko dana galame. Nešto što je trebalo biti državno, postalo je dnevnopolitičko i stranačko.
Zaista, opasnost od “kosovskog scenarija” (da nam neko drugi bira predstavnike) postoji. Ali je mnogo opasnije kada se u ovakvim stvarima olako prelazi preko odluka Narodne skupštine ili kada se narodu (koji je ionako dovoljno zbunjen) šalju toliko kontradiktorne poruke.
A poučeni prethodnim iskustvima, nikoga ne treba iznenaditi ako 23. novembra budemo imali sasvim normalne izbore gdje će svaka stranka ili koalicija imati svog kandidata. Onaj čiji kandidat izgubi vjerovatno će pričati o neregularnosti, onaj drugi će se ućutati dok sve ne prođe procedure i sve će se nastaviti po starom. Odluke će i dalje donositi stranke, a Narodna skupština biće samo pozornica.
Naslov, lekutra i oprema teksta: Novi Standard
Izvor: Provjereno
