Piše: Žarko Marković
Isidora Graorac iz Organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske kaže da za 17 godina postojanja Instituta za traženje nestalih BiH nije pronađen nijedan nestali Srbin. Iz Republike Srpske traga se za još 1.616 lica od kojih je oko 1.000 civila
Povodom Dana nestalih i poginulih u proteklom ratu u BiH, u Banjaluci je postavljeno 1.616 bijelih stolica za svaku nestalu osobu iz Republike Srpske (foto: Dejan Rakita/PIXSELL)
Tokom rata u BiH poginulo je nešto više od 100.000 ljudi. Iako broj žrtava nikada nije službeno utvrđen od strane institucija, pojedine nevladine organizacije koje su se bavile tom problematikom došle su do pomenutog broja koji je postao opšte prihvaćen, što nije nevažno jer sve dotada baratalo se raznim nerealnim ciframa.
U pitanju je brojka poginulih vojnika i civila za koje je nesporno utvrđeno da su stradali od posljedica ratnih razaranja i čiji su posmrtni ostaci sahranjeni. Tri decenije nakon završetka rata, međutim, taj broj nije konačan jer se u BiH još uvijek traga za 7.594 osoba koje se i dalje vode kao nestale. Opšti je stav da je ta brojka prevelika imajući u vidu vremensku distancu, ali i za to postoji objašnjenje.
Sve do unazad 15 godina proces traženja nestalih bio je u nadležnosti entiteta. Osnivanjem državne institucije koja je preuzela tu nadležnost stvari su počele da se komplikuju. Radom Instituta za nestale naročito su nezadovoljni u Republici Srpskoj, ali ni u FBiH ne mogu se čuti riječi hvale. Ključni problem danas je nedostatak relevatnih informacija o potencijalnim pojedinačnim ili masovnim grobnicama kojih i dalje ima na desetine na području cijele BiH. Istovremeno, u mrtvačnicama je i dalje oko 1.300 posmrtnih ostataka koji čekaju identifikaciju.
„Najveći broj nestalih osoba traži se u Zvorniku, Srebrenici, Prijedoru, Foči i Višegradu. Za najvećim brojem žrtava traga se na području Zvornika, i to 635 osoba, uključujući 39 djece i 65 žena. Zatim, u Srebrenici gdje tražimo 565 osoba, uključujući 32 djece, 83 žene, te Prijedoru u kojem se traga za 552 osobe, među kojima je 33 djece, 93 žene. Potom slijede Foča gdje se traže 494 nestale osobe, među kojima je 11 djece i 161 žena i Višegrad gdje se traži još 487 nestalih osoba, uključujući 58 djece i 172 žene“, saopštila je nedavno povodom Međunarodnog dana nestalih portparol Instituta za nestale Emza Fazlić.
Dva su razlog zbog čega će ovaj proces biti još teži u mjesecima i godinama koji slijede. Prvi je ćutanje onih koji nešto znaju o lokacijama grobnica, a drugi je – biologija, jer sve više svjedoka nije među živima. Sve to izaziva zebnju kod porodica nestalih da posmrtni ostaci njihovih najmilijih nikada neće biti pronađeni.
Isidora Graorac iz Organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske insistira na stavu da proces traženja nestalih treba vratiti na entitetski nivo. Smatra da je paradoksalno da za 17 godina postojanja Instituta za traženje nestalih BiH nije pronađen nijedan nestali Srbin. Iz Republike Srpske traga se za još 1.616 lica od kojih je oko 1.000 civila.
„Trideset godina nema novih informacija o nestalima; to је posebno teško zbog njihovih porodica. Veoma je važno da se ti ljudi pronađu zbog procesuiranja ratnih zločina i svega što je karakterisalo protekli rat“, smatra ona. Graorčeva ističe da je proces potrebno odmah otkočiti. „Vjerovatno osnivanjem nove institucije na nivou Republike Srpske“, kaže ona. Porodice nestalih su prije dvadesetak dana u Banjaluci organizovale performans. U strogom centru grada bilo je postavljeno 1.600 stolica na kojima su stajala ispisana imena svih nestalih koje Republika Srpska potražuje sa jednostavnim pitanjem – gdje sam.
„To nisu samo puki brojevi, to su stvarna lica za kojima porodice tragaju“, zaključuje Isidora Graorac.
