Pismo Vučiću 1998. – tadašnjem ministru informisanja

0
1648
Nikola Janić i Aleksandar Vučić / Foto: montaža

Obraćam vam se pre svega kao ministru ali isto tako i kao zemljaku i čoveku. Pišem vam iz razloga što ni moja duša ni srce, ni moja pamet (bilo kakva i kolika da je) ne mogu da shvate i prihvate ono što se u poslednje vreme dešava, ili ne dešava u Srbiji, po pitanju informisanja. Mnogima od nas koji decenijama živimo van granica voljene grude, otadžbine Srbije i Jugoslavije, često se pričinjava da smo mi koji smo geografski toliko daleko, ne tako retko u brizi i mislima bliže našem narodu nego što je to njihov ministar. Vi živite među njima ali ostaje i opravdano pitanje: da li ste zaista i sa njima?

Kao predstavnik jednog dela Srba u Švedskoj vremenom sam postao i njihov „dežurni telefon“. Mnogi Srbi javljaju se da bi glasno izgovorili i opisali šta osećaju, žele, ili planiraju. Dužan sam da Vam prenesem nekoliko pitanja i razmišljanja koja preovlađuju kod naših ljudi: 

Dakle za nas je neshvatljivo da se 1998. u Srbiji zabranjuje izlaženje srpskih novina, dok istovremeno dozvoljavate da u Srbiji i dalje nesmetano izlaze šiptarski listovi (na primer Koha Ditore), u kojima se otvoreno poziva na terorizam i razbijanje Srbije i Jugoslavije. Dok na Kosovu i dalje ginu srpski policajci, u šiptarskim novinama se veličaju i podstiču zločini UČK, a da Vi kao ministar za informisanje, ne reagujete?! 

Kažnjavate kaznom zatvora srpsku decu što po fasadama ispisuju grafite, a i  sudijama koji su izrekli te presude i članovima vlade, pa i „golubovima na grani“, je poznato da je Kosovo već dugo preplavljeno još opasnijim grafitima a da zbog njih niko nije ni suđen ni osuđen.

Neshvatljivo je da ograničavate, kažnjavate i sudite srpskim a istovremeno dajete vize stranim novinarima, mislim isključivo na one koji nemilosrdno lažu, blate i pišu često još gore nego što deo domaće štampe može i pomisliti. Kod našeg ambasadora u Štokholmu baš takvi švedski novinari i TV reporteri koji godinama pljuju po svemu što je srpsko (pa i oni koji javno vode kampanju da se od svih predsednika sadašnjih zemalja, a bivših jugoslovenskih republika učesnica u građanskom ratu u bivšoj Jugoslaviji, jedino naš predsednik izvede pred haški Tribunal), stalni su gosti na prijemima u ambasadi. Da li zbog ambasadorovog nedovoljnog poznavanja njihovih pisanja ili…? Međutim, izgleda da što se više slade srpskim đakonijama u našoj ambasadi, postaju sve orniji za još prljavija pisanja o Srbima. U zamlji sudite srpskim urednicima zbog (između ostalog) vređanja gospodina Miloševića i gospodina Šeselja, a dozvoljavate da se mnogo veće uvrede svakodnevno upućuju prvenstveno njima, ali i Srbima uopšte, baš od te nekolicine zapadnih novinara kojima ukazujete gostoprimstvo. 

Srpski sudovi izriču astronomske kazne pojedinim urednicima srpskih novina dok istovremeno državljanin Jugoslavije i građanin Srbije, gospodin Adem Demaći, bez ikakvih pravnih posledica, u stranim i albanskim medijima na Kosovu, vređa sve srpsko. Javno i kontinuirano on preti i srpskom narodu i srpskoj državi i poziva kosovske albance na oružane akcije za otuđivanje delova Srbije u korist stvaranja Velike Albanije. Šepureci se i pričajući najkraći vic o gospodinu Miloševiću, Adem Demaći ne propusta da stranim novinarima i gostima saopšti tvrdnju da u Srbiji nema pravde. Da li je u pravu?

Srbi iz Švedske očekuju od vas odgovor i komentar na ova pitanja. Ako vi odaberete ćutanje onda o delovanjima i izjavama gospodina Demaćija, o tvrdnjama stranih reportera ili o pisanjima u pojedinim srpskim listovima, zaključke moramo donositi sami. Međutim ja bih vas u svoje lično ime, u ime organizacije koju predstavljam i u ime ostalih Srba zamolio da date komentar i na moje tvrdnje da su u vasem neposrednom okruženju prisutni i po sve nas štetne arogantnost; sabotiranje informisanja o Kosovu; zloupotreba položaja; bahato neobaziranje na dobronamernu i konstruktivnu kritiku; nezainteresovanost za mogućnost širenja istine u zapadnim zemljama i neznanje koje je prepreka znanju i dobroj volji da se po tom pitanju hitno učine neophodne i po narod i državu životno važne promene.

Da Vas podsetimo:  Vraćanje hiljada migranata iz Evrope u Srbiju…

Čiji ste vi ministar gospodine ministre? Čiji interes i egzistencijalni opstanak vi branite i zastupate? Interes dve partije ili potrebe srpske države i srpskog naroda? Vaša neodređenost stavlja i mene (koji sam inače po prirodi uvek naklonjen onoj strani koja planira i obećava bolju budućnost ali ne pripadam ni jednoj partiji u Srbiji) u situaciju da u nečemu i branim, na primer, gospodina Miloševića. Sigurno je da gospodin Milošević nije ni rekao ni savetovao ili naredio vama, a vi vašem pomoćniku sa zaduženjem „za inostranu javnost“, da putem „svog“, Satelitskog programa RTS-a javno savetuje Srbe da po pitanju informisanja o Kosovu ne treba da čine ništa organizovano?! 

Ako ste vi ministar srpske države i srpskog naroda, a ne određene družine, onda je takođe čudna i istina da vaš pomoćnik, gospodin Popović, prekida sve razgovore o stvaranju srpskog informativnog centra u Švedskoj odmah nakon moje ocene da je takav centar, ako bi isključivo bio vladin a ne u simbiozi sa drugim organizacijama, bio osuđen na propast. Potreba vašeg zamenika za stalnim monologom i njegovo pomanjkanje sluha za bilo kakve savete, ideje i predloge onih Srba koji na Zapadu žive decenijama, koji znaju šta govore i koji uglavnom o svom trošku pokušavaju da održe već ostvarene kanale za plasiranje kao i za dobijanje za nas korisnih informacija – prelazi sve razumljive granice.

Nije bez važnosti ni pitanje da li je gospodin Popović, po vašem ovlašćenju i nalogu, rekao voditelju emisije „Na direknoj liniji“ Aleksandru Vlajkoviću: „Janića više nemoj da puštaš da bude gost u emisiji“. Na čemu je zasnovana njegova zabrana da se Nikola Janić pojavljuje na Satelitskom programu RTS? Sigurno ne na činjenici da je Janićevo učestvovanje i njegova dobronamerna kritika u tim emisijama od mnogih gledalaca uvek okarakterisana kao sadržajna i konstruktivna. Tragičnost ovako primitivnog i neosnovanog ponašanja ostaje u činjenici da se pojavljivanje jednog državljanina demokratske Srbije i Jugoslavije u emisijama RTS-a osporava isključivo zbog njegove opravdane kritike iznešene u Reviji 92 i u televiziskoj emisiji „Gost nedelje“ na Studiju B. Radi se o podatku da sam u vreme kada je ceo svet govorio o srpskim zločinima nad šiptarima, više od dve nedelje bezuspešno čekao od ministarstva čiji ste vi ministar, da preko gospodina Popovića dobijem od vas obećani materijal o stradanju srpskih civila na Kosovu. Posle dugog čekanja obratio sam se gospodinu Komrakovu na RTS-u i supružnicima Kojadinović na tadašnjem Studiju B od koji sam dobio nešto od materijala koji sam, i pored velikog, nepotrebnog i štetnog zakašnjenja, uspeo da proguram na švedskoj televiziji. Međutim u arogantnoj i iskompleksiranoj odluci o zabrani mog pojavljivanja na RTS-u ide se još dalje pa Satelitski program iz osnova menja od dve srpske organizacije poslat tekst sa pozivom Srbima i srpskim organizacijama u dijaspori za hitno organizovanje na ostvarenju profesionalnog informisanja zapadnih zemalja o situaciji na Kosovu. 

Da Vas podsetimo:  OTKRIVENA ŠOKANTNA ISTINA: Nisu Kosovo oteli zbog demokratije nego zbog ovog – EVO ŠTA JE SAKRIVENO

U redakciji Satelitskog programa RTS-a i dalje nije bilo interesa za dešavanja srpskim civilima na Kosova, već isključivo za dosledno sprovođenje volje Miodraga Popovića. Tako se iz poruke o potrebi organizovanog informisanja na Zapadu – izbacuje i moje ime, što je otežalo predstavnicima srpskih organizacija i Srbima iz Danske, Austrije, Švajcarske, Italije, Holandije… da odmah govore sa onim ko im može pružiti tačne informacije. Morali su da zovu po nekoliko puta. Inače moje ime, kao ime, nije uopšte bitno, već činjenica da sam vec 8 godina predsednik „Glasa srpskog naroda“ a poslednjih godina i sadašnji predsednik Srpskog saveza i glavni urednik naših novina. Za ovu konkretnu akciju od važnosti je da sam (svidelo se to vama ili ne) tvorac ove ideje i jednog (na osnovu dosadašnjih proboja u švedskim medijima i medju švedskim politicarima) dobro razrađenog načina prilaženja i ostvarenja ove naše potrebe. Na naš zahtev da se poslati tekst korektno prezentira gledaocima, Satelitski program je bez nekog komentara ili dijaloga odgovorio prestankom objavljivanja ove i za državu i za srpski narod važne i korisne poruke.

Zar vama samo nekoliko primera koje sam naveo (ne zbog moje povređene sujete već što lično mogu da ih dokažem) nije dovoljno da shvatite da i ovako sitna i banalna dešavanja doprinose zaključku da iz vašeg kabineta, pored pomenute arogantnosti, proizilazi i šteta koja se nanosi i ministarstvu i RTS-u i srpskom narodu u celini? Kao jednom od ministara tako hvaljene vlade narodnog jedinstva, dužan sam da vam prenesem uverenje da se to jedinstvo, koje bi koristilo narodu, među srpskim narodom ne primećuje kao jedinstvo sa njima. Umesto toga sve više je upadljiva odvojenost i začuđujuća potreba i upurnost pojedinaca u pokušajima da se penju u visine na kojima ih ne bi mogli svrstavati u „deo“ naroda. Na visinama je vazduh redak pa će vremenom ovakvi pokušaji postati ne samo zamorni već i pogubni i za njih i za njihove poslodavce koji dozvoljavaju prisustvo i delovanje ljudi kao što je, naprimer, slučaj sa vašim pomoćnikom „zaduženim za odnose sa inostranom javnošću“

Ja lično, od emotivnog učestvovanja u svim dešavanjima koje je narod kome pripadam doživeo i preživeo zadnjih 8 godina, nateran na razmišljanje i sagledavanje činjenica, nemam straha od bilo čijih visina pa sebi dozvoljavam i da vas upitam: na osnovu kojih moralnih osnova vi i vaš pomoćnik, gospodin Popović, možete danas zameriti stranim novinarima na njihovom jednostranom i pristrasnom izveštavanju? Ili mislite da ja, kao predsednik „Glasa srpskog naroda“ (srpske organizacije koja je za ovih 8 godina do danas, 25 novembra 1998. imala 48 pojavljivanja na švedskim medijima i čiji su članci, rasprave i druga pisanja objavljivani na desetine u mnogim švedskim novinama) mogu mirne savesti i dalje tražiti od švedske vlasti i medija da poštuju slobodu govora i etičke propise, da svestrano informisu iz Jugoslavije i da mi kao Srbinu dozvole i buduća pojavljivanja u medijima? Da li su kod nas u Srbiji shvatanja o demokratiji i slobodi govora i reči definisana na neki poseban i za normalne ljude nerazumljiv način? Da li su nasi zakoni drugačiji ili je možda dovoljno da je osoba zamenik nekog ministra pa da se može staviti iznad zakona, propisa, morala i etike, a da istovremeno na sav glas tvrdi kako se o sve to isključivo oglušuju demokratske zapadne zemlje? Da li je meni uopšte moguće da na osnovu prava švedskog slobodnog građanina i slobode govora (bez ličnog stida) i dalje tražim ravnopravno učešće Srba na programima švedske televizije, kada zamenik srpskog ministra za informisanje i glavni urednik Satelitskog programa RTS-a zabranjuje jednom Srbinu pojavljivanje na srpskoj televiziji? 

Da Vas podsetimo:  Loših 100 čine Srbiji zlo... (3)

Za koga je shvatljivo i prihvatljivo (i ko dozvoljava?) da se to čini samo zbog činjenice da sam izneo istinu o pasivnosti našeg ambasadora u švedskoj, gospodina Aleksandra Prlje i o neprihvatljivim propustima vašeg pomoćnika, gospodina Popovića? Takvo ponašanje ne može ni jedan pošten čovek da shvati ili prihvati, a najmanje oni Srbi koji shvataju svu važnost i korist za srpski narod ako širimo istinu o dešavanjima na Kosovu. 

Miodrag Popović/ Foto: YouTube Screenshot

Uredjivačka politika Televizije Srbije sigurno nije takva da se na osnovu nje onome ko je učestvovao u mnogim emisijama RTS-a i čije je pojavljivanje uvek okarektarisano kao sadrzajno, korektno i korisno, zabrani dalje pojavljivanje samo zbog drskosti, neznanja, povređene sujete vas ili vašeg pomoćnika. Budite uvereni da Nikoli Janiću ni u džep ni iz džepa što mu Miodrag Popović zabranjuje učestvovanje na programu čiji je glavni urednik (nažalost) baš on, gospodin Popović. Janić vec 32 godine živi van granica svoje otadžbine i sigurno je da u svojoj 56-oj godini nema neke lične potrebe za „pojavljivanjem“. Ali i kao čoveka i kao Srbina brine me što se ovakvim drskim, arogantnim i primitivnim ponašanjem nanosi šteta ugledu i verodostojnosti celom RTS-u i Satelitskom programu koji se u svojim oglasima često obraća Srbima na Zapadu sa tekstom kojim ih poziva da „našem i vašem Satelitskom programu“ pruže finansisku pomoć. Naša organizacija je to jednom učinila (doduše samo skromnim prilogom od 1.500 DM) ali je pitanje da li pojedinci i ostale demokratske srpske organizacije u dijaspori imaju osnova i razloga da i u budućnosti ponove pomoć koja se rado prima ali retko uzvraća? 

Ovakvo reagovanje glavnog urednika Satelitskog programa, gospodina Miodraga Popovića, osobe prepune samog sebe a lišene osećaja ljubavi prema svom narodu i odgovornosti za svoja dva radna mesta (gospodin Popović je, da ponovim, i vaš pomoćnik i glavni urednik Satelitskog programa RTS-a) dovodi do lančanih reakcija među Srbima. Mogućnost delovanja takve osornosti zamenika jednog ministra srpske vlade (i ćutanje dotičnog ministra) dovodi do zaključka da se naša voljena država Srbija danas nalazi u košmaru i vrtlogu samovolje i arogantnosti i da se mora graditi jedan novi tip opozicije. Opozicija u Srbiji, kojom danas vlada koalicija raznih partija pod imenom „Vlada narodnog jedinstva“ mora preći na sistem kanalisanja svog oponiranja prema pojedincima, bez obzira kojoj partiji pripadali. Vodilja ovakvoj opoziciji mora biti: da li je rad i vršenje političkih i državnih dužnosti i funkcija u granicama zakona i potrebe, odnosno isključivog interesa naše države i našeg naroda?

A kada se poštuje dostojanstvo i interes svog naroda – onda gubi važnost i činjenica kako nam se zovu ili kojim partijama pripadaju ministri i njihovi pomoćnici – samo da nisu Popovici?!

Nikola Janić
Stockholm, 25.11.1998.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime