Dok država ulaže malo i pogrešno, Vojvodina pije zagađenu vodu

1
431

Država je na mala vrata uvela mogućnost privatizacije vodosnabdevanja. Umesto toga potrebni su sistematičan pristup i veća javna ulaganja.

Izvor: pxfuel.com

Gotovo čitava Vojvodina pije zagađenu vodu. Između četiri petine i čak 100% uzoraka pijaće vode ispitivanih 2006. godine bilo je neispravno, navodi se u Strategiji vodosnabdevanja na teritoriji AP Vojvodina iz 2009. godine.

Rešavanju ovog problema bi trebalo pristupiti sistematičnije i sa više ulaganja. Na putu tome, međutim, stoji nebriga državnih institucija za javno dobro i odustajanje od sistemskog pristupa zadovoljavanju egzistencijalnih potreba građana, koje podrazumeva ulaganje u javnu infrastrukturu, u korist ekonomske deregulacije, laissez-fairea i servisiranja želja deus-ex-machina investitora.

Nepitke vode Vojvodine

Delimični krivac za loš kvalitet vode u Vojvodini je sastav terena, iz kog štetne materije dospevaju u podzemne vode koje se prerađuju u pijaću. Manji, mada nezanemarljiv, deo uzroka po mišljenju stručnjaka predstavlja gotovo potpuno odsustvo postrojenja za preradu otpadnih voda iz komunalne infrastrukture i industrijskih postrojenja. One se uglavnom vraćaju u vodni sistem, zagađujući resurse.

Ipak, glavne prepreke za snabdevanje građana Vojvodine bezbednom pijaćom vodom su zastarelost i nedostatak adekvatne infrastrukture, kako cevovoda, tako i postrojenja za preradu vode.

Najveći deo vodovodne i kanalizacione infrastrukture u Srbiji izgrađen je u periodu od kraja Drugog svetskog rata do početka osamdesetih, kada su investicije smanjene zbog ekonomske krize i napuštanja ekonomske politike ulaganja u javnu infrastrukturu. Lančano nadovezivanje ekonomskih kriza i jačanje neoliberalnog pristupa javnom sektoru je naposletku dovelo do toga da ulaganja u vodnu infrastrukturu u čitavoj Srbiji budu na nezadovoljavajuće niskom nivou.

U preporukama Fiskalnog saveta za 2020. godinu, primera radi, apostrofira se „katastrofalno stanje u oblasti zaštite životne sredine i komunalne infrastrukture“ i iznosi podatak da je Srbija u prethodnih deset godina u javnu infrastrukturu uložila 3.5% BDP-a, dok su zemlje jugoistočne Evrope uporedivih budžeta u istom periodu u iste svrhe investirale bar 4.5%.

Srbija se istovremeno usmerila ka daljoj privatizaciji proizvodnje i usluga.

Da Vas podsetimo:  Domaće investicije godinama niske, šta je uzrok?

U vodosnabdevanju tihi ubica

Neuspeh i opasnosti koje nosi takav, već dugo dominantni pristup rešavanju javnih potreba očigledan je na primeru Zrenjanina.

U Zrenjaninu je već sedamnaest godina zabranjena upotreba vode iz vodovoda za jelo i pripremu namirnica. Zabrana je objavljena 2004. godine, kada su u vodi iz vodovoda utvrđene i po nekoliko desetina puta uvećane koncentracije jedinjenja arsena, gvožđa i amonijaka. I kasnije analize višekratno su potvrdile uvećano prisustvo ovih štetnih supstanci.

Najopasnija među njima je arsen, tihi ubica čije dugotrajno unošenje može da dovede do razvojnih defekata fetusa, poremećaja kognitivnih sposobnosti dece, dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti, raka bešike i pluća. Arsen se taloži u organizmu i truje nas sporo, zbog čega je dugo bilo teško izdvojiti njegovo delovanje od delovanja drugih negativnih faktora. Svetska zdravstvena organizacija 1993. godine pooštrila kriterijume za prisustvo arsena u pijaćoj vodi na 0,01 mg/l. U zrenjaninskoj česmovači ga je često toliko da ne bi bila bezbedna za upotrebu ni po nekadašnjim kriterijumima (0.05 mg/l).

Od kada je korišćenje vode iz vodovoda zabranjeno početkom dvehiljaditih, vodosnabdevanjem Zrenjanina bavilo se nekoliko garnitura gradskih vlasti i čak pet gradonačelnika. Raspisano je nekoliko javnih tendera i potpisana čak tri ugovora sa različitim konzorcijumima izvođača, ali problem nije rešen.

Protestna šetnja na Savskom nasipu povodom Svetskog dana vode, 2019; Foto: Predrag Momčilović / Mašina

U snabdevanju oko 80.000 građana Zrenjanina vodom najdalje je stigao konzorcijum koji je u posao ušao 2015. godine.

Konzorcijum u čiji sastav su ulazile italijanska firma Gruppo Zilio i Synertech iz Beograda izgradio je postrojenje za preradu vode koje je prošle godine u nekoliko navrata preuzimalo snabdevanje grada. Kada bi to bilo dovoljno, mogli bismo govoriti o – doduše dugoj – priči sa srećnim krajem.

Ugovaranje, izgradnju i rad ove fabrike vode su, međutim, pratile i najdramatičnije peripetije, zbog čega Zrenjaninci nisu ni blizu toga da prestanu da troše između 20 i 40 hiljada evra dnevno na flaširanu pijaću vodu.

Da Vas podsetimo:  Slom srpske nacionalne svesti

Čemu to služi, a uz to i ne radi

Fabrika vode je preuzela snabdevanje grada prošle godine, ali je zbog tehničkih problema radila sa prekidima. Grad je ostajao sasvim bez vode u jeku pandemije. Stresna godina završena je gotovo filmski, eksplozijom u postrojenju, ali dramatičnije i od nje odjeknula je vest o izveštaju komisije lokalnog JKP Vodovod i kanalizacija o ispravnosti vode iz postrojenja. Komisija je, naime, početkom tekuće godine utvrdila da voda iz fabrike ne zadovoljava ni jedan od 34 ispitivana tehnička uslova.

Pored ozbiljnih tehničkih problema, ugovaranje i izvođenje postrojenja pratili su problemi pravne prirode. Udruženje građana Građanski preokret je prošle godine tužilo nekoliko visokih gradskih i republičkih funkcionera i vlasnika jedne od firmi iz konzorcijuma zbog zloupotreba službenog položaja i mahinacija.

Osnovni razlog za to je činjenica da je ugovor potpisan protivzakonito. Investitor i izvođač je sa gradom i nadležnim lokalnim komunalnim preduzećem, naime, ugovorio da će biti angažovan na poslovima vodosnabdevanja, iako na to po 2015. godine važećem Zakonu o komunalnim delatnostima nije imao pravo.

Pored građana, lokalne samouprave i investitora ovaj momenat uvukao je u sukob i ministarstva i republičku vlast. Dok su Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture i Ministarstvo privrede sarađivali na ispunjavanju ugovora, a Vlada izdala i finansijske garancije za izvršenje posla, Ministarstvo zdravlja je 2017. utvrdilo neusaglašenost ugovora sa zakonom i stopiralo dalje izdavanje dozvola.

Investitor je na to tužio Ministarstvo zdravlja – a Građanski preokret, između ostalog, i ministra privrede.

Voda pod tepihom

Široj javnosti je uz svu dobru volju bez sumnje teško da isprati čak i najvažnije informacije u vezi sa tegobnom i mučnom pričom o već dve decenije žednom Zrenjaninu. U pitanju je, ipak, priča koje moramo biti svesni – zbog žitelja najvećeg grada u Banatu, zbog toga što slične muke sa arsenom muče brojna manja mesta u Vojvodini, te zbog toga što je tokom sukoba oko pravosnažnosti i realizacije ugovora za izgradnju fabrike vode u Zrenjaninu na mala vrata uvedena mogućnost privatizacije vodosnabdevanja u čitavoj republici.

Naime, umesto da ugovor neusklađen sa zakonom bude poništen, krajem 2018. godine izmenjen je zakon. Izmenama zakona o komunalnim delatnostima privatnicima je dozvoljeno da se bave delatnošću vodosnabdevanja uz dozvolu osnivača za to nadležnog javnog komunalnog preduzeća.

Primeri privatizacije vodosnabdevanja sprovedenih širom sveta svedoče o tome da se radi o po stanovništvo nepovoljnim procesima. Prepuštanjem vodosnabdevanja privatnom sektoru država se odriče kontrolisanja cena osnovne životne namirnice, vode, što redovno dovodi do njihovog rasta. Siromašniji bivaju primorani da se usmere na nehigijenske izvore snabdevanja, uključujući zagađene površinske vode, sa nesagledivim posledicama po njihovo i opšte, javno zdravlje.

Da Vas podsetimo:  I na selu može lepo da se živi

U zemlji u kojoj sve veći procenat stanovništva klizi ispod praga siromaštva nemoguće je preceniti opasnost od takvog scenarija.

Nemoguće ga je preceniti ni u aktuelnom istorijskom trenutku, imajući u vidu da je kriza vodnih resursa već godinama na vrhu liste najvećih rizika po opstanak ljudske vrste. Kada sledeći put pustite vodu iz česme, setite se da preko milijardu ljudi na svetu nema nikakav pristup pijaćoj vodi, a preko tri milijarde sanitarne uslove za sprovođenje lične higijene. Čak trećina svetskog stanovništva živi u krajevima sa nepovoljnim ili nestabilnim režimima prirodnih i kaptiranih voda, a Svetski ekonomski forum je 2015. proglasio krizu vodnih resursa “najvećim rizikom za privrede, prirodu i ljude”.

Suočeni sa svim promenama koje nosi klimatska kriza, kojom će vodni resursi širom Balkana biti intenzivno pogođeni, građane čekaju i druga opterećenja – da se informišu o tome na koji način se vodom snabdevaju i da se izbore za univerzalno pravo na vodu.

Izvor: Masina.rs

1 KOMENTAR

  1. Da se malo bolje informisemo. Srbija je u trci da udje u Evropu usvojila i zakone koji su blazi. Konkretno mislim na Zakon o vodama, cak je u prepisivanju razmatrala i uvela norme o moru (verovatno zbog Crne gore,dalekovido). Sto se tice pitke vode u Vojvodini postoji resenje, koje je predlozio Institut za vodoprivredu Jaroslav Cerni. Studija razmatra vodosnabdevanje Vojvodine. OPSTE POZNATA stvar (u strucnoj javnosti) da vode u Vojvodini su opterecene arsenom. Iz tog razloga dato je resenje da se cela Vojvodina snabdeva iz recne vode-Save. U cemu je nastao problem? Nedostatak novca i slom Jugoslavije. Novonastali politicari ,,kroje kapu,, kako im se prohte i ne pitaju sta je neophodno i prioritetno da se uradi. Po misljenje idu po belom svetu. Trazili ste gledajte…..

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime