Politički i spoljni odnosi Republike Srpske i Republike Hrvatske

0
173

Nedavni veto Hrvatske na predlog sankcija Republici Srpskoj od strane Saveta EU dovoljan je povod da se kroz prizmu političkih i diplomatskih veza sagledaju ukupni bilateralni odnosi Republike Srpske i Hrvatske. Malo je poznato da je pre četrnaest godina u svom novogodišnjem obraćanju naciji (tadašnji) premijer Republike Srpske Milorad Dodik, uputio poziv Vladi u Zagrebu da sa entitetom uspostave specijalne i paralelne veze. Mada je odgovor zvaničnog Zagreba do danas izostao, poslednji događaji, odnosima Zagreba i Banjaluke nesumnjivo daju karakter tranzicijskih – iz faze prinudnih odnosa bez namirenih računa ušlo se u fazu nužne saradnje pa čak i partnerskih odnosa.

Na prekomponovanom prostoru bivše Jugoslavije uspostavljena je nova realnost koju nezavisno od volje i interesa pojedinih država i njihovih lidera valja priznati i poštovati. Stupanjem na snagu seta Dejtonsko-pariških sporazuma (1995) završen je tragični rat u BiH a time je formalno okončano i neprijateljstvo država (i entiteta) srpskog i hrvatskog naroda. Kako je proces pomirenja za svako postkonfliktno društvo dug i težak proces i kako on po pravilu, započinje najpre određenim bezbedonosnim garancijama – tako je i recept za izgradnju poverenja na prostoru Zapadnog Balkana imao određenu bezbedonosnu prirodu. U tom smislu, prvi posleratni odnosi između Republike Srpske i Republike Hrvatske vezuju se za takozvani „Firenca-dokument“ o subregionaloj kontroli i redukciji naoružanja (1996) između dve pomenute strane ali Savezne Republike Jugoslavije i entiteta Federacije BiH. Firenca-dokument ne samo da je osigurao jasnu pravnu situaciju i kreirao atmosferu za konstruktivni dijalog između predstavnika svih naroda već je i omogućio Republici Srpskoj da doslednom i revnosnom primenom ovog sporazuma manifestuje svoj međunarodnopravni subjektivitet.

Kada je u pitanju teritorijalni integritet odnosno kontinuitet Republike Srpske, potpisivanjem Dejtonsko-pariških sporazuma Hrvatska je priznala Republiku Srpsku sa svim njenim granicama kao ravnopravni entitet BiH. Pa ipak, određene dileme izaziva odnos Zagreba prema (ne)rešenom statusu Brčkog koje arbitražnom odlukom formalno pripada i Federaciji BiH i Republici Srpskoj dok u praksi funkcioniše kao nezavisni mikro-entitet. Mada se po obelodanjivanju ove Odluke, Ministarstvo spoljnih poslova RH zvaničnom notom i jasnim stavom ministra Mate Granića odredilo pozitivno i prihvatilo konačnu presudu – različite preteće izjave kasnijeg predsednika Mesića bile su usmerene na najgrublje urušavanje teritorijalnog integriteta RS u oblasti Brčko kroz tzv. mogućnost presecanja koridora od strane vojnih snaga RH.

Posleratna „bilateralna blokada“ oličena u retkim i od očiju javnosti sakrivenim kontaktima državnika razbijena je dolaskom na vlast proevropski orijentisane demokratske garniture političara kako u Republici Hrvatskoj tako i u Republici Srpskoj. Na tom kursu učinjen je i prvi reformski korak u pravcu pomirenja kada su 2001. godine, Vlada Republike Hrvatske na čelu sa premijerom Ivicom Račanom i Vlada Republike Srpske usvojile zajedničku Deklaraciju o pomoći i povratku izbeglica. Spremnošću Zagreba i Banjaluke da grade nove odnose otvoren je i prostor za niz konkretnih ekonomskih povoljnosti za građane RS i RH a razmena poseta zvaničnika kao i kontakti i susreti na međunarodnim i regionalnim skupovima postali su uobičajena stvar. Mada je vladavina Stjepana Mesića donekle usporila ovaj proces promovišući koncept unitarne BiH i nastojeći da u potpunosti simplifikuje uticaj i političku snagu entiteta – snažan zamajac i novo poglavlje u međusobnim odnosima RH i RS daje Slavonski dogovor iz 2011. godine.

Da Vas podsetimo:  Drašković 164.000, Vlajković 154.000, Vučić 92.000…

Slavonski sporazum (2011)

Susretom delegacija Republike Srpske, koju je predvodio predsednik Milorad Dodik i Republike Hrvatske na čelu sa predsednikom Ivom Josipovićem trasiran je put ka čvršćoj saradnji a dat je i jedan novi impuls pitanjima koja već dugo opterećuju komunikaciju dve strane – pitanju izbegličkog statusa i regulisanju prava po osnovu tog statusa, pitanjima povratka i obnove kao i pitanju rafinerije u Brodu.

Kada je u pitanju položaj Hrvata u Republici Srpskoj kao i položaj srpskih izbeglica iz Republike Hrvatske koji su nastanjeni u srpskom entitetu, obe strane iskazale su veliku zainteresovanost za omogućavanje održivog povratka kroz zajedničku saradnju i ulaganja (otvaranjem određenog broja radnih mesta, uređenjem infrastrukture, obnovom verskih i kulturnih objekata, obnovom stočnog fonda i dr). Pitanja povrata imovine, ostvarivanja prava raseljenih kroz entitetske institucije kao i problem zdravstvene zaštite takođe su našla svoje mesto na slavonskim razgovorima.

Prema zvaničnoj statistici UNHCR-a iz 2011. godine u Republiku Srpsku vratio se 12.431 Hrvat od predratnih 144 000 lica hrvatske nacionalnosti. Ovom broju bi trebalo dodati i broj od 14 173 lica hrvatske nacionalnosti koji su podneli zahteve za obnovu domova na području Republike Srpske. Sa druge strane, zvanična Banjaluka je na sastancima pokrenula i pitanje srpskih izbeglica iz Hrvatske koji žive u Republici Srpskoj. Podaci dostupni registracijom izbeglica iz 2011. godine govore o broju od 9.006 Srba koji su u periodu od 1991-1995 napustili svoje domove i našli privremeno utočište u RS. Pitanje njihovih prava ali i povratka počelo je da dobija svoj epilog dogovorom Josipović-Dodik a nastavljeno je brojnim sastancima predstavnika entitetskih i državnih institucija.

Politika novog pravca

Poslednjih nekoliko godina zagrebačko-banjalučki odnosi doživeli su svoj vrtoglavi uspon zahvaljujući iskrenom pristupu rukovodstva Hrvatske ustavno-političkoj situaciji u BiH. Potpisivanje tzv. Dubrovačkog memoranduma o izgradnji Hidroelektrane Dubrovnik 2 između Republike Srpske i Republike Hrvatske predstavljao je značajnu prektrenicu u međusobnim odnosima i najavio još tešnje veze u izgradnji energetske infrastrukture. Takođe, nakon decenija bilateralnih poseta zvaničnika RH i BiH – oličene kroz tročlano Predsedništvo – nova praksa poseta zvaničnika Hrvatske Bosni i Hercegovini pokazuje sve izraženiju tendenciju odvojenih susreta sa zvaničnicima Republike Srpske u Banjaluci. Tako je 2015. godine došlo do službene posete predsednice RH Kolinde Grabar-Kitarović Republici Srpskoj gde je na sastanku sa najvišim rukovodstvom RS potvrđena dobra saradnja ali i istaknuta potreba za još efikasnijim saobraćajnim povezivanjem pre svega izgradnjom mosta na Savi. Nakon toga 2020. godine došlo je i do prvog samostalnog bilateralnog susreta člana Predsedništva BiH iz Republike Srpske Milorada Dodika sa premijerom Andrejem Plenkovićem i predsednikom Republike Hrvatske Zoranom Milanovićem. Naredne godine usledio je još jedan službeni susret na relaciji Milanović-Dodik gde je konstatovana podrška Hrvatske po pitanju dejtonske pozicije Republike Srpske. Poseta predsednice Republike Srpske Željke Cvijanović Petrinji i Glini kao i nesebična pomoć koja je tom prilikom (i narednim mesecima) uručena srpskom i hrvatskom stanovništvu nakon razornog zemljotresa zasigurno je otvorila jednu novu etapu srpsko-hrvatskih odnosa.

Da Vas podsetimo:  Ne interesuje ih šta kaže Vučić!

Zajednički interesi ali i problemi čini se ujedinili su konačno hrvatski i srpski narod u Bosni i Hercegovini pa i širom regije. Tako se primera radi, Republika Srpska oštro suprotstavila pokušajima Bošnjaka da zaustave izgradnju Pelješkog mosta koju je započela Hrvatska potegavši na tu temu čak i pitanje vitalnog nacionalnog interesa. Sa najviših adresa u Republici Srpskoj data je podrška borbi Hrvata protiv nametanja hrvatskog člana Predsedništva BiH, redukciji Doma naroda Federacije BiH i nepovoljnim izmenama Izbornog zakona BiH. Na drugoj strani, zvanični Zagreb se suprostavio uvođenju sankcija institucijama Republike Srpske, izbegao javnu osudu Banjaluci zbog povratka nadležnosti te istakao „razumevanje za poziciju i stavove Republike Srpske povodom nametanja Inckove odluke o dopunama Krivičnog zakona BiH. Neki otvoreni problemi poput odlaganja nuklaernog otpada na Trgovskoj gori blizu granice sa BiH ili pak planirani prolazak autoputa kroz hrvatska sela u opštini Modriča rešeni su i rešavaju se dijalogom srpske i hrvatske strane te instrumentima svojstvenim modernim demokratskim porecima. U oblastima gde je za donošenje propisa predviđena zakonodavna nadležnost entiteta tj. gde sopstvenu legislativu ima i Republika Srpska sve više dolazi do saradnje Zagreba i Banjaluke. Tako su 2017. godine Republika Srpska i Hrvatska potpisale u Brodu Protokol o saradnji na realizaciji projekta koji se odnosi na snabdevanje prirodnim gasom Rafinerije nafte Brod. Pored toga prekogranična saradnja nužno zahteva čvrstu i zajedničku kooperaciju entitetskih i republičkih (hrvatskih) organa i institucija.

Krajem 2020. godine Republika Hrvatska otvorila je Generalni Konzulat u Banjaluci a Republika Srpska je istakla nameru da otvori svoje predstavništvo u Zagrebu.

Ustavna pozicija entiteta dozvoljava Republici Srpskoj i pravo na specijalne odnose sa susednim zemljama. Takvo ovlašćenje je izričito dato tačkom a) stava 2 člana III Ustava Bosne i Hercegovine (koji je istovremeno i Aneks IV Dejtonsko-pariškog sporazuma) u kome se propisuje da „entiteti imaju pravo da uspostave specijalne paralelne odnose sa susednim državama, u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine a da ratifikaciju sporazuma vrši isključivo Narodna skupština Republike Srpske“. U tom smislu, i eventualni sporazum o specijalnim i paralelnim vezama koji je svojevremeno ponuđen Zagrebu, bio bi dozvoljena nadogradnja dejtonskog okvira BiH a radi razvijanja saradnje Srpske i Hrvatske u oblastima privrede i korišćenja privrednih resursa, nauke i tehnologije, kulture, obrazovanja i brojnim drugim sferama društvenog života.

Da Vas podsetimo:  Kako ”genocid” da bude genocid?

Različita interpretacija ratnih događaja i dalje će predstavljati veliku jabuku razdora u odnosima hrvatskog i srpskog naroda pa i napretku veza na relaciji Zagreb-Banjaluka no zarad sigurne i perspektivne budućnosti sva tri naroda u BiH trebalo bi pronaći onaj minimum zajedničkih interesa i temeljem istog graditi i nadograđivati partnerske pa čak i strateške odnose Republike Srpske i Republike Hrvatske.

Izvori:

1. „RH će sa Dodikom imati specijalne odnose?“ (RTL, 29.12.2008)

https://www.rtl.hr/vijesti-hr/novosti/2692/rh-ce-s-dodikom-imati-specijalne-odnose/

2. „Milanović o Dodiku: Meni je sagovornik, ja mu neću uvesti sankcije“ (Klix, 8.3.2022)

https://www.klix.ba/vijesti/bih/milanovic-o-dodiku-nekima-je-cudoviste-a-meni-je-sagovornik-ja-mu-necu-uvesti-sankcije/220308051

3. „Samo Mađarska i Hrvatska bile načelno protiv sankcija Dodiku“ (Danas, 21.2.2022)

https://www.danas.rs/svet/samo-madjarska-i-hrvatske-bile-nacelno-protiv-sankcija-dodiku-dodik-nece-priznati-sankcije-eu/komentari/

4. gostimir gostimir popović „Vojni aspekt Dejtonsko-pariskog mirovnog sporazuma“. Naučna konferencija – „Bezbedonosni aspekti i perspektive Republike Srpske“, 20.04.2016. Banja Luka

5. Oružje u regiji: Za sigurno okruženje ili kao pretnja miru?

https://balkans.aljazeera.net/teme/2021/11/21/regionalna-kontrola-naoruzanja

6. Popović, V. (2018) Arbitraža za oblast Brčko: spor ili farsa stoljeća. Banja Luka: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske.

7. „Making up for lost time“, NATO Review, 2001

https://www.nato.int/docu/review/articles/2000/09/01/making-up-for-lost-time/index.html

8. Mesić: Ako se RS otcepi, vojskom preseći koridor, Politika, 2017

9. „Sastanak delegacija Republike Hrvatske i Republike Srpske – Bilten ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske /april 2011/.

10. „Povratak u RS: opštine odredile prioritete – ministarstvo realizuje projekte“, Bilten ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske /jul 2011/.

11. Memorandum o izgradnji hidroelektrane „Dubrovnik 2“, RTRS, 2012

https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=70981

12. „Dodik i Kitarović o energetskim projektima i održivom povratku“, RTRS, 2015, Banja Luka https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=167651

13. Plenković i Dodik o gospodarskoj suradnji i potpori Hrvatske europskom putu BiH, N1, 2020

14. Dodik-Milanović: Ostvariti legitimno predstavljanje sva tri naroda u BiH, RTRS, 2021

https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=450848

15. Pelješki most vitalni entitetski interes zbog granice i Trgovske gore, RTRS, 2019

https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=345074

16. Dodik ne vidi ništa sporno u zaključcima HNS-a, RTRS, 2022

https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=464153

17. Dodik: Izborni zakon treba mijenjati da bi eliminisali zloupotrebe, RTRS, 2019

https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=353997

18. Talasanja u BiH zbog podrške Hrvata suspenziji Inckovog zakona, Politika, 2021

https://www.politika.rs/scc/clanak/493961/Talasanja-u-BiH-zbog-podrske-Hrvata-suspenziji-Inckovog-zakona

19. Crnjac: Hrvati ne smiju okrenuti leđa Dodiku

https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=450823

20. RS i Hrvatska potpisali protokol o rafineriji Brod

https://www.slobodnaevropa.org/a/28826224.html

21. Reakcije iz FBiH na protokol između RS i Hrvatske, N1 Bosne i Hercegovine, 2017

22. Generalni konzulat Republike Hrvatske – Banja Luka

zvanična fejsbuk stranica: https://www.facebook.com/Generalni-konzulat-Republike-Hrvatske-Banja-Luka-102671244817994/

23. Ustav Bosne i Hercegovine (Aneks IV Dejtonskog sporazuma)

https://www.ustavnisud.ba/public/down/USTAV_BOSNE_I_HERCEGOVINE_bos.pdf

Autor: Ivan Mitić

https://kompasportal.rs/

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime