Umislio je bio „predsjednik svih građana“ da je on „kralj“ i da su građani odnosno narod u Crnoj Gori njegovo lično „stado-pučina jedna grdna“ kojemu on ima pravo da natovari svoju volju, politiku, ideologiju, istoriju i identitet
Da, dobro ste (pr)očitali! Odjek (ne)stvaran, a silan i gromovit (pro)lomio se obnovljenom „nezavisnom Crnom Gorom“!?
Javljam(o) vam se sa lica mjesta, iz „kabineta“ (ne)smjenjivog „predsjednika“! Ekskluziva je(ste) i pripade meni kao „novinaru“, čiji „identitet“ ostaje vama (ne)otkriven odnosno „s(a)kriven“.
„Predsjednik svih građana“ spreman je da (na)pušti svoju „mnogo voljenu“ i ekonomski ogoljenu „zemlju“! Ono što je, koliko do juče, bilo nemoguće sada se već uveliko „ostvaruje“ odnosno najavljuje od samoga „predsjednika“ Montenegra, „oca nacije i nove Crne Gore“!
Da li je moguće u „zemlji čuda“ kao malenoj Crnoj Gori, gdje se čuda više ne događaju jer su prestala to odavno biti, da se desi-ostvari „moguće nemogućeg“ ili je to još jedan od posljednjih „umnih i fizičkih napora“, izuma i t(r)ikova nesmjenjivog „predsjednika svih građana“, koji u nedostatku političko-manđioničarskih trikova nudi „(ne)iznuđeno“ odlazak sa pozicije nekrunisanog vladara i gospodara života i smrti, glodara i grobara ekonomski osiromašenih građana, posljednjeg (neo)komunističkog dikatora u Evropi!
Da li „predsjednik svih građana“ i „otac nacije“ države Montenegra odlazi „dobrovoljno“ uz samo jedan jedini „uslov svih uslova“, a to je: Duško, ne objavi snimak plave putne torbe iz koje uzima(m) novac…“!?
„Predsjedniče svih građana“, sem jednog koji je javno rekao da vas ne priznaje, da li je tačno da (u)skoro „odlazite“ iz zemlje, napuštate Crnu Goru?
„Ma (v)idite, to je „moja odluka“ koju sam „lično“ donio, (pr)ocjenjujući ukupno stanje u „mojoj“ zemlji, koja se trenutno nalazi u jednoj političkoj krizi, za koju, svakako, da (valjda ne mislite) snosim i ja dio te krivice! Ali, o tom potom, jer ima tu još nekih „poslova“, rekao bih (oba)veza o kojima treba dobro (raz)misliti, kako i na koji način izaći iz svega …? Znate, donio sam „odluku“ ni malo laku, ali rekao bih pragmatičnu i jedino moguću i prihvatljivu, jer imam u planu nastaviti viziju nekih svojih (o)davno (za)početih pa prekinutih „biznis“ poslova, naravno u inozemstvu, jer ovdje nemam više što da ni tražim niti radim! Apsolutno ste u pravu! Odlazim, i to je „moja konačna odluka“ …! A, vama dajem ekskluzivu da možete objaviti tu vijest …! O tačnom datumu odlaska – napuštanja za sada vam ne mogu ništa reći“!
Da li je to kraj „filma“, koji je trajao u Crnoj Gori punih 30 godinam? Šta na kraju reći:THE END?
A kako je sa njim bilo živjeti? Na to pitanje građani Crne Gore davaće odgovore još sljedećih 30 godina!
Eto poštovani građani, bile su to riječi iz „prve ruke“, od „predsjednika svih građana“, sem jednoga, koji je javno rekao da ga ne priznaje…!
Da li su Milove i Duškove brojne posjete i razgovori, posebno oni u Vatikanu i Londonu, kao i „razgovori i pregovori“ u Evropi i SAD-u od njemu povjerljivih i odanih ljudi i službi režima, koji su se dešavali tokom protekle godine i na samom početku tekuće 2020. godine, dali „(po)voljne“ rezultate sa kojima se veoma promišljeno htjelo izaći pred sveukupnu crnogorsku, evropsku i svjetsku javnost o skorom „odlazećem predsjedniku“ kao jedinom ili „iznuđenom“ potezu, a za koji je svu „krivicu“ preuzeo „odbjegli tajkun u Londonu“ zbog „posjedovanja“ mnogo puta obećavanoga krunskog dokaza „…snimka plave putne (sportske) torbe iz koje Milo uzima novac …“!
Ne može se reći, a još manje (po)tvrditi da je bilo tako lako (za)plašti „predsjednika svih građana“ da sa mnogo puta obećavanim, a ne prikazanim „snimkom plave torbe… iz koje Milo uzima novac…“, dovedu „cara do duvara“ i na kraju od njega „iznude obećanje“ o skorom odlasku sa mjesta predsjednika jedne „najstarije ekološke“, (proev)ropske i NATO-vske države!
Svakako da je „predsjednik svih građana“ dobro (pr)ovjerio da li postoji „snimak plave … torbe sa novcem …“ i da su ga njegovi poslušnici i služba uvjerili u njeno postojanje i autentičnost, za koju je bio „siguran“ da ne postoji, pa je sada, ipak, voljno ili nevoljno prihvatio se i obećao da će (na)puštiti predsjedničku fotelju u kojoj je, ne tako davno, već jedanput bio!
Zaletio se bio „presjednik svih građana“ ali su ga dešavanja, mirni protesti, litije i molabani sa desetinama hiljada ljudi na ulicama, četvrtkom i nedeljom, u gotovo svim gradovima Crne Gore, u potpunosti poremetili i izbacili iz političkoga sedla za koje je bio čvrsto (za)vezan i siguran da iz njega neće niti može ispanuti!
Na silu donijeti „Zakon o slobodi vjeroispovijesti…“, u posleponoćnim satima izglasan, bez opozicije, koju je prethodno „sklonio“ u policijsku stanicu (postaju) iznenadio ga je „njegovom“ procjenom da će se sve na tome i mirno završiti! Bio je u pravu, dobio je odgovor u vidu mirnih protesta, sa svijećama u rukama na desetine hiljada građana, koji sa svojim sveštenstvom mirno koračaju uz litije i sa molebanima.
Silu na sramotu „predsjednik svih građana“ stvara „novi crnogorski identitet“, sa „novom istorijom montenegrinskom“, svojim građanima i pritiska ih da ga prihvate shodno datim obavezama na Osmom kongresu DPS-a!
Hoće, u inat svima, da građanima nametne, „svidjelo se to nekome ili ne“, sopstveni identitet „kojega oni nijesu svjesni“, pa on želi da ih, jednom za svagda, u potpunosti „osvijesti“ radi njihove „dobrobiti i svijesti“ o nečemu što su „zaboravili“! Naumio i uporno se upinje „predsjednik svih građana“ da ih uvede u „istoriju“ sa njegovim načinom razmišljanja i svijesti o „novom čovjeku montenrginu“, kao „(samo)svjesnom“ biću od pamtivijeka!
Zapjenušano „predsjednik svih građana“ i mnogo puta preznojeno, svojom voljom i silom ubjeđuje, bahatošću svojom prijeti i umuje da novi „nacionalni“ identitet čini njegova politička i partijska moć, u suprotnom ako to ne prihvate izglasanim „Zakonom o slobodi vjeroispovijeti…“ oduzeće im Crkvu i crkvena imanja, i predaće ih onima koje je osnovao prije skoro tri decenije u policijskoj stanici (postaji)!
Umislio je bio „predsjednik svih građana“ da je on „kralj“ i da su građani odnosno narod u Crnoj Gori njegovo lično „stado-pučina jedna grdna“ kojemu on ima pravo da natovari svoju volju, politiku, ideologiju, istoriju i identitet!
Mislio, igrao se i igrao 30 godina, pa se preigrao i sada treba (do)vršiti pregovore sa opozicijom, kako i na koji način izbjeći političku i ekonomsku odgovornost za štetu koju je nanio građanima Crne Gore za svih prethodnih 30 godina i da li može odnijeti makar dio „blaga, novca, nekretnina i tome slično“ što je nagomilao tokom tih godina!
Ako se „dan po jutru poznaje“ onda sam siguran da će on poći bez pozdrava, kao onaj naš stari kralj sa sanducima zlata, relikvija, novca i ostaloga blaga! Samo će mu biti važno da se „snimak plave torbe iz koje uzima novac ne objavi…“, a oko toga je, reklo bi se, već „postignut dogovor“, barem prema nekim našim saznanjima, dojavama, intuiciji, uvjerenjima i čitanju između redova izgovorenih riječi „bankarskog tajkuna iz Londona“: „… mogu da se dogovorim sa Đukanovićem, … i vrlo rado ću da se dogovorim … ali (je), … uslov, da Milo mora da ode…“!
