AUTOSTRADA ULIZIVANJA I PONIŽAVANJA – KO JAČE PLJEŠĆE VOĐI?

2
437

Kada se par sedmica prije veličanstvenog događaja najavi Vučićevo učešće na sjednici parlamenta, narodni poslanici, izgubljeni u prostoru, vremenu i komforu, prosto letargično i beznadežno vježbaju svakoga dana sve više i više, kao u teretani. Vježbaju aplaudiranje, ali pored toga, da se ne bi preforsirali, a opet ugodili predsjedniku, pokoji put i pljunu, na glumca ili glumicu, na medije ili listove koji im se ne sviđaju. Sve to odgovara njihovom idejnom tvorcu koji im za tili čas promijeni dnevni red, napravi ih budalama, a sebe opet superiorinim spasiocem običnog naroda.

Foto: BETAPHOTO/ MILAN OBRADOVIĆ

Koliko je funkcija narodnog poslanika u Srbiji među pokornima degradirana i prosto nebitna govore činjenice svakoga dana. Najviši funkcioneri Ustav ne koriste ni za ličnu nuždu. Toliko je nebitna brošura za koju su ginuli i vojnici i građani ne samo za slobodu moderne Srbije, već i one daleke, dosta civilizovanije od sadašnje, bar kada je riječ o političarima. Dakle, ako ste narodni poslanik u ovom sazivu Narodne skupštine, otišli ste autostradom ulizivanja i poniženja, a parlament sopstvene zemlje učinili samo lijepim mjestom i nedostižnom odrednicom građanina koji želi da ga vidi. Sjednice su postale plemenski sabor srpskog jedinstva, sa pojedinim ljudima, svega njih troje, koji govore drugim jezikom i drugačije misle.

Autostrada ulizivanja i poniženja


Oko prijedloga zakona se ne vode rasprave, amandmana skoro da ni nema, već se uvodi novi insititut – Kumabaja ples. Dobro je poznat tradicionalni čin u zapadnoj Africi, ali evo i kod nas. Umjesto da kontolišu ili traže zamjerke, pa čak i tamo gdje ih nema, poslanici su sluge izvršne vlasti. U prošlom sazivu su bili mašinerija donošenja zakona po hitnom postupku, a u ovom su malo civilizovaniji, imaju i Kodeks autora Aleksandra Martinovića, najkulturnijeg poslanika, najpravičnijeg narodnog predstavnika.

Da Vas podsetimo:  NBS prašta tuđi dug

Na sjednici koja je posvećena Kosovu i Metohiji, dijalogu i stanju u južnoj srpskoj pokrajini, poslanici su agresivno ispoljavali svoju ljubav prema nomen est omen Vučiću, koji baš poput vuka, grandiozno ulazi drugi put međ’ podanike. Gromoglasni aplauzi, njih samo 23 ovog puta, za razliku od prethodnih hiljadu, zapali su za oko opozicionim medijima, a onim provladinim samo izmamili dodatne epitete o sinhronizovanosti izvršne i zakonodavne vlasti, i ugledu predsjednika među narodnim predstavnicima. Svi su se pribojavali da će dužina govora nadmašiti prethodnu, ali nije, pa su poslanici ushićeno iznenađeni izlazili iz sale, možda u toalet, a možda i ne.

E to su pravi otpadnici, odrođenici i nitkovi koji svog vođu ne slušaju dovoljno dugo, dovoljno precizno ili ne zapisuju njegove riječi. Ne mogu se porediti sa Đurićem, ili novim Đurićem, Nikolom Selakovićem. Gospodin ministar spoljnih poslova koji više obilazi manastire po Srbiji i vrela, rijeke i potoke otadžbine od diplomatskog djelovanja na mjestima koji su čvorište važnost opstanka Srbije ima valjda bolje rezultate od kažnjenog Dačića. Zar nije apsurdno to što kad god dođe iz posjete evropskoj državi, ta ista uspostavi tješnje odnose sa kvazidržavom Kosovo. Treba mu zabraniti ulazak, pa čak i ljetovanje u Španiji i Grčkoj. Ali uprkos svemu, Selaković je dobar učenik, lojalni sljedbenik. Sve važne riječi, pogotovo novije koje predsjednik kaže, on zapisuje, katkad potvrdi njegove iskaze glavom, a kad ga ovaj prozove, kao da se u mjestu ukipi, pozeleni, obnevidi. No nije mu prvi put, a ni posljednji. Takva reakcija je dobrodošla.

I aplaudirali su dugo i jako, dok im dlanovi nisu pocrvenili, slušali pokorno, katkad i zapisivali, izlazili, dobili prijekor, pa se na tviteru pravdali ovako, poslanički onako:

Da Nebojša Bakarec, svesrdni političar, zna Demokratiju iz šestog osnovne znao bi koliko parlament treba da bude uzvišen dom, strah i trepet izvršnoj vlasti bez obzira na kompoziciju unutar njega.  No pošto on to ne zna, iskorištava društvene mreže da kaže građanima kako sjedi, kako pomno uči od boljih, a za njih ništa ne radi.

Da Vas podsetimo:  Rastureni dom

Poslanici treniraju pljuvanje u dalj

Marko Atlagić je pak nova, ali svakako nemarginalna pojava u parlamenatrnom životu Srbije. On koristi citate koje čita iz svoje bilježnice kako bi upotpunio svoj govor, koristi nadimke, seksističke i prosto nedopustive za starijeg čovjeka, a pogotovo nekog ko predstavlja narod.  On je drugi korpus boraca do vrha, zvani „pljuvač“. Pošto predsjednik SNS ima sve rekordno, od trajanja govora do trajanja radnog dana, potrebno je i rekordno pljunuti za njega. Meta pljuvačke gospodina Atlagića su uglavnom renomirani glumci poput Jelisavete Seke Sabljić, Dragana Bjelogrlića ili Svetlane Bojković. Po njegovim riječima, kome se ne sviđa u Srbiji slobodno može da ide, a naglašava potrebu da to učini Bjelogrlić. Malo, vrlo malo ga je Vučić kritikovao, pa to sve potkrijepio novim setom crtica o opoziciji. Ima pravo i pozicija reći, kad već opozicija kontantno blebeće.

I tako su se pljuvači i pljeskači, podijeljeni u dvije grupe, zaputili ka krajnjem cilju, ka tronu na kojem sjedi, prvi sa oreolom na glavi prepodobni Marko Đurić. Primamljiva je prva nagrada. U početku biješe samo ambasadorsko mjesto u SAD, a evo, kako vrijeme odmiče, takmičari se množe, i nagrada se povećava. Centar droge i kriminala modernog svijeta, napaćena Kolumbija, i srpski ambasador u njemu su vrlo važna zavrzlama, ali i pozicija namijenjena za SNS borce.

Nije vam ni na kraj pameti bilo da ovi skupštinski intermezzi mogu da odrede karijeru jednog političara. Valjda vam je sad jasnije koliko je žrtvovanje dlanova, pljuvanje i pokornost važna u srpskoj politici dvadesetih godina ovoga vijeka.

Rođen 2002. godine u Prijedoru. Po zanimanju tehničar informacionih tehnologija i student politikologije na Fakultetu političkih nauka u Banjoj Luci. Zaljubljenik u slobodu, borac za jednakost.

Da Vas podsetimo:  Opančar „agencija“: U čemu je razlika?

Autor: Srđan Radanović

IZVOR: Pokreni

2 KOMENTARA

  1. Poštovana anja, po meni naslov članka trebalo je da glasi: KO SE VUČIĆU UVLAČI DUBLJE U D.PE. Mislim da je to jedino što kod AV „pali“ -aplaudiranje je davno prevaziđeno, a pravi velemajstori uvlačenja su Vulin i naravno ovaj od tebe pomenuti Đurić. Polako ih sustiže Alesandar Šapić, tu je i matori Voja Šešelj za čije se „delo“ pitam, kako može da se zbog svoje trbuščine, toliko sagne, ali stalno, bar verbalno, pokušava uvlačenje. Pridružili su mu se u novije vreme Stefanović -ministar vojske bez armije jer armija ima svoje vođe a ne nekakvog „ministra“ i Selaković -ministar spoljnih poslova. Ne znam da li on trenira kod Vučića da bi se dokazao drugim, pravim, svetskim moćnicima ne samo svojim uvlačenjem nego uvlačenjem cele Srbije u tuđe stražnjice. Valjda će Tabloid i (ili) Krik i to uskoro otkriti.
    U SNS-u ih ima na hiljade koji bi se ikako uvkukli diktatoru u du..e ali od pomenutih ne mogu da dođu na red. Pored uvlačenja, AV, sudeći po pisanju beogradskog Magazina tabloid, još više voli da mu se prilože pred pokušaj uvlačenja,i veća novčana sredstva. Da mu se nađu ako ga narod, početkom aprila 2022. g najzad najuri sa vlasti a on, jadan, mora na vreme da zbriše negde u svet.

  2. Ko jace i bolje aplaudira velikom vodji, obezbedjeno mu je ambasadorsko mesto. Zar nije to vec na primeru Djurica dokazano ?

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime