Jauk najmilijih koji su stradali na Garavicama od ustaških mitraljeza i nakon 78 godina ledi krv u žilama i vječna je opomena generacijama koje dolaze da ne zaborave stratište svojih predaka.
Spomen-park na Garavicama
Sa sjetom na licu, očiju punih suza, ovim riječima su mještani sela Pritoka kod Bihaća Rade Pašić i Lazo Kovačević opisali strahote koje su preživjeli 1941. godine kada su u ustaškom pokolju nadomak svojih ognjišta izgubili očeve, braću, brojne prijatelje i komšije.
NEMA MUŠKE GLAVE
Rade Pašić je ispričao da je u vrijeme ustaškog pokolja imao svega 12 godina.
– Otac Kojo i stariji brat Stevo odvedeni su na Garavice sa hiljadama drugih mještana srpske nacionalnosti, a iste noći selom je odjeknuo zvuk mitraljeza. Nikada ih više nismo vidjeli – drhtavim glasom ispričao je starina Rade, koji je sa komšijama i juče obišao mjesto stradanja najmilijih i upalio svijeću za pokoj njihove duše.
Slična sudbina zadesila je i njegovog komšiju Kovačevića, kome su na Garavicama ubili djeda, oca i strica.
– Nakon pokolja ustaše su nas protjerale iz Pritoke prema Kulen Vakufu i u tom pogromu poginula su mi još dvojica stričeva. Njihov jauk je vječna opomena za svu našu djecu da nikada ne zaborave strahote koje su nas zadesile – ispričao je Kovačević, ne skidajući pogled sa spomenika koji svjedoči o strahotama koje su zadesile Srbe u Drugom svjetskom ratu.
GRAD POD ZEMLjOM
Parastos za 12.000 Srba stradalih od zločinačke ruke pripadnika Nezavisne države Hrvatske u jeku Drugog svjetskog rata služio je episkop bihaćko-petrovački Sergije, koji je nakon molitve kazao da su Garavice mjesto golgote, stradanja i raspeća.
– Ovo je mjesto gdje leži jedan grad pod zemljom, Bihać nevidljivi ispod Bihaća vidljivog, na mjestu koje je svjedok našeg postojanja, žrtve, ali i bezumnosti onih koji ovaj grad sagradiše od kostiju naših predaka – istakao je vladika Sergije.
Predsjednik Odbora “Garavice 1941” Nebojša Kuštrinović poručio je okupljenima na Garavicama da i ako imaju pravo da oproste, nemaju pravo na ćutanje, jer zaborav je ubijanje istine.
– Od svojih starih sam naučio da svi mi dugujemo sebe nekoj djeci, zato budimo potomci da bismo bili preci. Na ovo stratište sazvali su nas neopojani i neobilježeni grobovi naših predaka, opominjući nas da ne smijemo trpjeti da i dalje gaze po nama – rekao je Kuštrinović. Istakao je da je strašno što vlasti Bihaća nemaju više sluha i što hoće ulicu koja vodi do Garavica da nazovu “Ulicom srebreničkog genocida”.
Osim nekoliko desetina potomaka onih koji su stradali na Garavicama obilježavanju godišnjice prisustvovali su i srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, ministar unutrašnjih poslova RS Dragan Lukač, savjetnik ministra rada i boračko-invalidske zaštite RS Milan Torbica, predsjednik Ujedinjene Srpske Nenad Stevandić, te mnogi drugi, među kojima i bivši načelnik Bihaća Hamdija Lipovača.
PODIŽE SE SPOMEN HRAM
Dodik je tokom obraćanja poručio da od Bihaća traži da dozvoli da na tom mjestu strašnog stradanja Srba bude sagrađena crkva.
– Srbi iz okolnih sela su dovođeni ovdje mučeni, klani i ubijani. Ubijali su ih tadašnje komšije muslimani i Hrvati vođeni ustaškom ideologijom – istakao je Dodik. Dodao je da je strašni usud ovih prostora što kad god jedan narod obilježava stradanje oni drugi nešto slave.
– Ne sporimo da je u Srebrenici izvršen strašan zločin, a zašto niko ne prizna da su ovdje ubijeni Srbi – naglasio je Dodik i dodao da Bihać ulice može da naziva kako hoće, ali da Srbima treba da dozvoli da na Garavicama podignu hram sjećanja na stradale pretke.
Torbica je poručio da je Republika Srpska jedina brana srpskog naroda i garant da se Srbima neće desiti nove Garavice i Jasenovci.
– Zato čuvajmo i gradimo Srpsku da bude jaka i stabilna za nas i naše potomke i sve narode koji u njoj žive – istakao je Torbica.
Na Garavicama je ubijeno 12.000 Srba i 13 Jevreja i to mjesto je odmah iza Jasenovca i Jadovnog proglašeno jednim od najvećih stratišta u Drugom svjetskom ratu. Garavice su spomen-područje pod zaštitom BiH. Potomci stradalih su uz podršku crkvenih starješina u aprilu prošle godine pokrenuli inicijativu za izgradnju pravoslavnog hrama na ovom području.
BIHAĆKI NOVOMUČENICI
Vladika bihaćko-petrovački Sergije rekao je da su Garavice po broju ubijenih najveće mjesto stradanja u BiH tokom Drugog svjetskog rata.
– Na Svetom arhijerejskom saboru podnijeću molbu da se kanonizuju sveti mučenici garavički i da se na ovom mjestu stradanja podigne hram – rekao je vladika Sergije.
Autor: Milijana Latinović
http://www.zlocininadsrbima.com/
