Otvoreno pismo Nikoli Selakoviću, ministru za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja

0
74

Gospodine Selakoviću, verujem da znate, ali ne zna šira javnost, da govorni merač krvnog pritiska, koji koriste slepi i slabovidi, u Savezu slepih košta 8.000 dinara, dok se u Prizmi u slobodnoj prodaji može kupiti za 5.600 dinara.

To, gospodine, pokazuje još jednu u nizu malverzacija koje činite na leđima osoba sa invaliditetom, ali ne čudi, jer se predsednik Saveza slepih na svečanosti povodom Dana osoba sa invaliditetom izjavio: „Biti invalid nije lako, ali biti invalid i živeti u Srbiji nije tako teško“ i dodao da je položaj osoba sa invaliditetom znatno bolji, kao i da postoje sistemska rešenja, za šta je zaslužan, citiram, „naš dragi predsednik Aleksandar Vučić, najpopularniji političar u svetu i najuspešniji predsednik u istoriji srpske državnosti“.

Taj isti predsednik Saveza kaže da ste Vi bili oduševljeni njegovim predlogom da se udruženja osoba sa invaliditetom urede po sistemu reprezentativnosti, gde bi reprezentativna imala saradnju sa ministarstvima, a sva ostala se finansirala projektno. Gospodine, vlast kojoj pripadate deli udruženja osoba sa invaliditetom već godinama na politički podobna i nepodobna, pa mi je drago da do kraja svog mandata niste realizovali ovu ideju o novom zakonu.

Jedini uslov za finansiranje i saradnju sa ministarstvima treba da budu rezultati rada ovih udruženja, ali prateći tokove novca i malverzacije ove vlasti na račun ljudi sa invaliditetom, verujem da je i Vaša računica jasna i da vodi i potpunom odbacivanju „nepodobnih“.

Takođe, gospodine Selakoviću, mi trenutno imamo situaciju da škola za slepe „Veljko Ramadanović“, koja jedina pruža konkretnu pomoć i podršku, moli roditelje da zamole interesornu komisiju da im napiše preporuku za ranu intervenciju. To, gospodine, rade da bi takvim preporukama lobirali kod osnivača, a to je Republika Srbija i Ministarstvo prosvete, da im sertifikuje programe rane intervencije. Ovakvi programi moraju biti sertifikovani i to ne treba da se lobira ili moli, već je obaveza države. Da li znate koliko su programi rane intervencije kod ove dece neophodni i bitni? Roditelji tu dobijaju prava i prva usmerenja da bi mogli da osposobe svoje dete za dalje školovanje i život uopšte.

Da Vas podsetimo:  Kako je Topalko postao neprijatelj države: "I dođe čovek koji je 24/7 na svim televizijama..."

Ne uzdam se, naravno, ni u Vašeg naslednika kao ministra, ko god on bio, jer ovo ministarstvo i ova država će moći da stane uz ljude sa invaliditetom samo kad se promeni ova vlast koja ne preza od toga da se bogati čak i na račun najugroženijih, ali uzdam se u građane Srbije koji će do tih suštinskih promena i dovesti. Tada ćemo moći i da radimo na prilagodljivosti infrastrukture gradova, pristupačnosti, na lakoj dostupnosti pomagalima svima kojima je neophodno, na zapošljavanju, a naročito na ranoj intervenciji, obrazovanju i uključenju u društveni život sve dece sa nekim od invaliditeta.

Irena Živković, predsednik Resornog odbora socijalne politike SSP i narodna poslanica

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime