SREBRENICA

Kroz čitavo svoje postojanje, a pogotovu u rimskom periodu i srednjem vijeku, Srebrenica je bila bogato i čuveno rudarsko mjesto. Eksploatisali su je najpre Rimljani oko nje su se za prevlast borili bosanski, srpski i ugarski vladari, svoje interese imali i Dubrovčani. U Srebreničkim rudnicima srebro i druge plemenite metale kopali su nadaleko poznato rudari Sasi. U Rimskom periodu u Srebrenici je bilo 2 rimska grada, Domacija u Sasama i Municipij malverzatum u Skelanima. Zbog svog bogatstva Srebrenica je stoljećima privlačila razne osvajače izazivala unutrašnja i međusobna trvenja, a nerijetko je i krvavila. Zbog značaja Srebrenice i etnički element ovog mjesta je nerijetko bio izložen događajima vremena, često patnjama i nedaćama.Srebrenica je kroz stoljeća imala svoje uspone i padove. U Rimsko doba bila je jedan od najznačajnijih gradova velikog Rimskog carstva i njihovih pokrajina Panonije i Dalmacije. U srednjem vijeku bila je prava riznica bogatstva oko koje su se borili razni vladari. Istorijski izvori kažu da su je šest puta osvajali srpski, pet puta bosanski i dva puta Ugarski. U Osmanskom periodu Srebrenica gubi na značaju dok u Austrougarskoj doba postaje svjetski poznata po svojim ljekovitim guber vodama. Srebrenica je imala gradsku vijećnicu, trg i sudnicu. Ni jedan grad u BiH nema tako značajnu i dugu tradiciju kao što ima Srebrenica. Sredinom 14 vijeka u Srebrenici je bilo sve više dubrovačkih trgovaca, oni su glavni trgovci srebrom. Srebro iz Srebrenice odlazilo je u Veneciju i preko nje širom Evrope. Najveći privredni uspon Srebrenica je imala polovinom 15 vijeka a u Srebrenici je živelo 3500 stanovnika od čega su većinu činili Dubrovčani. Srebrenica je imala svoj trg svoj pečat i svoje računovođe, svoje zlatare, kovnice novca. Svoju carinu. Imala je i svoju kanalizaciju. Srebrenica je u 15 vijeku dostigla najveći stepen urbanizacije u odnosu na druga naselja tog vremena sa dobro razvijenom gradskom upravom. U Srebrenici je živeo istaknuti teolog i filozof Đuro Dragišić. Dubrovački izvori govore o postojanju pravoslavne crkve i pravoslavnog stanovništva u Srebrenici i prije osmanlijskog osvajanja. Srebrenica ima bogato kulturno istorijsko nasleđe o čemu svedoče brojni stećci i spomenici i arheološka nalazišta, Rimski gradovi, srednjovjekovni gradovi. Značajan razvoj Srebrenica je imala u vrijeme Austrougarske imperije o čemu svjedoči prva bolnica 1883, pa zgrada današnje opštine, pa Banja Guber, fabrika „Okera“. Najveći procvat u tom periodu Srebrenica je imala od flaširanja Guber vode i izvoz na svih 5 kontinenata u milionskim ciframa. To je radila Bečka firma „Matoni“. U vrijeme Kraljevine zbog ogromnih gubitaka u prvom svetskom ratu u Srebrenici se teško živelo. Procvat Srebrenica u privrednom razvoju dobija od 60 do 90 godina prošlog vijeka. Krajem devedesetih Srebrenica je bila jedna od najrazvijenijih opština u BiH gde je u privredi radilo 5-6000 ljudi a zaposlenih bilo preko 12000. Demografska slika Srebrenice najbolje pokazuje kako se politika provodila u Srebrenici ali ako uzmemo popis stanovništva Srebrenice 1911 i 2013 godine imamo skoro istu etničku strukturu stanovništva. Popis stanovništva 1961 i 1991 pokazuje značajan porast bošnjačkog i smanjene srpskog stanovništva Srebrenice zbog odlaska Srba preko Drine. Istoriski izvori kažu da je Srebrenica imala ogromna stradanja u zadnjih 100 godina u sva tri rata. Da je Srebrenički srez dao 600 solunaca. Da je od 1941 do 1945 godine u srezu ubijeno 2264 Srbina od čega 430 djece od strane NDH i lokalnih ustaša. Da taj broj nije konačan. Da je Drina najveća srpska grobnica u XX vijeku. Da svi oni Solunci koji su digli ustanak 1941 završiše u zatvorima i Golim otocima od onih koji u Srebrenički partizanski odred pređoše iz ustaša 1944 gonine. Isti ti vladaše Srebrenicom pod idejom bratstva i jedinstva sve do 1990 godine, a srpske jame pretvoriše u jame fašističkog terora. Od genocida nad Srbima u drugom ratu od tolikih srpskih stradanja u XX vijeku Srbe proglašavaju genocidnim narodom i agresorima. Srebrenica je najbolji primjer za to. Ja koji sam završio osnovnu školu i gimnaziju u Srebrenici koji sam bio ljekar u ratu mogu da svjedoči o dešavanjima u i oko Srebrenice od 1992-1995 gonine. Nakon organizovanih i sistematskih napada na sva srpska sela njih 56 tokom 1992 godine Srbi su ubijani protjerivani a njihova imovina spaljivana na najveće srpske praznike od Božića do Petrovdana i Đurđevdana. Živi sam svjedok svih tih dešavanja i to sam najbolje opisao u svojoj knjizi Crne marame Srebrenice. Srebrenica je prvo bila u rukama Srba do 8 maja 1992 gonine, pa je uzimaju muslimani pa se uspostavlja muslimanska enklava u Srebrenici u aprilu 1993 pa život u enklavi Srebrenica koji su opisali u svojim knjigama Ibran Mustafić Huso Salihović i Fahrudin Alić najbolje je svjedočenje šta se to zapravo dešavalo u Enklavi. Sudbina svih Srba koji su ostali u Enklavi, pad enklave 1995 i nastanak Dejtonskog sporazuma definisao je i Srebrenicu u granicama Republike Srpske. Od 1995 do 1998 gonine vlast u Srebrenici imaju Srbi. Od 1998 do 2000 godine je prelazna srpsko – muslimanska vlast. Od 2000 do 2016 godine vlast imaju muslimani. Od 2016 godine vlast je u rukama Srba. Od 1998 do 2023 godine punih 25 god vlast u Srebrenici je multietnička. Pred rat u Srebrenici je živelo 36000 a sada oko 4000 stanovnika. U Srebrenici nema etničkih sukoba i živi se bezbjedno. U Srebrenicu je uloženo preko 2 milijarde maraka. I pored svega toga stanovništvo napušta Srebrenicu. U Srebrenici nije bila ni jedna primarna masovna grobnica, Srbi su za Srebrenicu dobili preko 1000 godina zatvora. U Srebrenici nema ni istine ni pravde a kako vidimo ni života. Ona je istorijski projekat velikih sila a interes stradanja stanovništva su najbolje iskoristili Englezi koji su dobili koncesije na rude 2007 godine i imaju sve do 2058 godine. A to je 50 godine. I to je sudbina Srebrenice i svih njezinih stradanja.

Srebrenica izdani grad

Po pisanju bošnjačkih izvora i živih svjedoka događaja u enklavi Srebrenica i objavljenih knjiga Ibrana Mustafića, Fahrudina Alića i pukovnika Huse Salihovića od kojih je prvi bio političar, drugi policajac a treći pukovnik u armije BiH, zatim po izjavama Hakije Meholjića načelnika CJB Srebrenica i aktera u filmu Srebrenica izdani grad u Norveškoj produkciji iz 2011 godine Ola Fluma dovoljno govori o naslovu ovog teksta. Ibran Mustafić je autor knjige „Planirani haos“, Fahrudin Alić je autor knjige „Iza zatvorenih vrata“, dok je Huso Salihović autor knjig „Srebrenica, zašto smo doživjeli genocid“. Sva tri autora ovih knjiga su boravila u enklavi Srebrenica kao i Hakija Meholjić koji je bio načelnik policije u ratu. Njihove knjige i njihova svjedočenja govore šta se to dešavalo u enklavi Srebrenica. Ibran opisuje zločine nad lokalnim srbima koji su ostali u gradu i ubijeni na najsvirepiji način poput sudije Ilić Slobodana i medicinske sestre Rade Milanvić kao i ubijanje starih i bolesnih srebrenčana poput Ive, Slobodana Zekića, porodice Stjepanović i drugih. Huso Salihović u svojij knjizi najviše opisuje pljačke u enklavi Srebrenica koje je vršila Naserova banda kao i spiskove ljudi za odstrel koji su trebali proći od Srebrenice do Tuzle o njihovim ubistvima da bi se svjedoci uz ove pljačke u enklavi Srebrenica eliminisali. O izdaji Srebrenice od strane Alije Izetbegovića više puta u medijima je svjedočio Hakija Meholjić načelnik CJB Srebrenica i učesnik u filmu „Srebrenica izdani grad“. Meholjić je bio u delegaciji srebrenčana koji su išli krajem 1994 godine kod Alije u Sarajevo u zgradu Predsjedništva na pregovore kada im je Alija rekao da se u Srebrenici mora pobiti 5000 muslimana da bi Bil Klinton bombardovao srpske položaje oko Srebrenice i da je to dio plana i dogovora Izetbegovića i Klintona. O ubistvima u enklavi nepodobnih muslimana od strane Naserove bande svjedoči Ibran Mustafić u svojoj knjizi „Planirani haos“. Ubistva se odnose na njegovog brata Sadu na predratnog načelnika CJB Srebrenica Hameda Salihovića na Hameda Efendića predsjednika SDA Srebrenice i na njega lično kada je ranjen i jedva ostao živ nakon antentata na njega na Kapetanovoj ćupriji na ulazu u Soloćušu. Život u enklavi Srebrenica, tu nemaštinju, kriminal i pljačku sopstvenog naroda od strane Naserove bande najbolje je opisao u svojoj knjizi pukovnik Huso Salihović. Šta na kraju reći o Srebrenici istorijskom projektu koga su osmislili drugi a krivci postali srbi najbolje se može vidjeti iz knjiga Ibrana, Fahre i Huse.

Već sa pojavom višestranačja i formiranjem stranke SDA u Srebrenici dolazi do prvih ozbiljnije podijela unutar muslimanskog korpusa. Tzv čaršijski blok na čelu sa Malikom Meholjićem podržan sa Hasanom Bećirovićem iz Sućeske poražen je u unutrastranačkoj borbi od Potočarske trojke pojačane skelanskom (Ahmo Tihić i Besim Ibišević). Izbijanjem rata na prostoru Srebrenice glavnu ulogu kod muslimana preuzima Naser Orić i Zulfo Tursunović. Izborom Nasera za komandanta TO a Akifa Ustića za zamjenika Naserovog napravljen je veliki i nikada prevaziđen jaz u čaršijskoj struji između Hakije Meholjića i Akifa Ustića. Dolskom Nurifa Rizvanovića sa svojih 500 dobro naoružanih ljudi izaziva negodovanje kod Nasera i ekipe uz poznatu Naserovu poruku da se neće niko kititi njegovim perjem. Naser sa Zulfom Tursunom odlazi u K.Polje da uhspsi Nurifa. Slijedi batinjanje i zlostavljanje Nurifa i privođenje u Srebrenicu. Hamed Ademović Hamćo svjedoči da su Nurifa natjerali da sebi iskopa grob, pa su ga tukli sve dok nije podlegao i živa su ga zagrnuli u iskopanu jamu.

Kad je 18 aprila 1993 godine francuski general Morion proglasio demilitarizaciju Srebrenice, Srebrenica je bila prenatrpana ljudima iz Cerske Kamenice i K.Polja…

Ljudi bliski Naseru sprovode samovolju, otimaju hranu od susjeda, ucjenjuju djevojke i žene. Dolazi do premlaćevanja zatvorenika, ubistava komšija. Naseru je cilj raspodjela humanitsrne pomoći za novac. Naser se za sve pitao za brašno, šećer, so. Najveći problem civilnog stanovništva nakon demilitarizacije bila je ishrane stanovništva. Dolazi do prodaje humanitsrne pomoći na pijaci preko Naserovih dilera. Za kilogram soli plaćalo se 100 dm. Roba se plaćala i zlatom a lijepe žene i mlade udovice sehualnim uslugama. Život u nemogućim uslovima bez struje hrane i vode.

U maju 1993 godine u Srebrenici je oko 40000 ljudi. Nastavlja se prodaju humanitsrne pomoći na pijaci na crno. So, šećer, brašno, obuća, odjeća. Švercuje se roba sa Bratuncom preko linije razgraničenja. U Srebrenici se otvaraju kafane-prodaje se sok iz humanitsrne pomoći a za brašno i šećer se kupovala razlika. Punom parom radi Ahmina i Gerina kafana. Podvode se mlade žene i udovice u Unprofor. Od jula do decembra 1993 godine Naser i ekipa svako veče negde okreću ražanj. Organizuju se pijanke i tervenke. Zabavljači su Muto i Čarka. Novac iz inostranstva dolazi u Tuzlu a odatle do Srebrenice uz proviziju od 50% do Srebrenice do gazde Nasera. Švercuju se velike količina nafte iz ratnih rezervi. Početkom aprila 1995 godine Naser, Smajo i Ramiz Bećirović odlaze za Tuzlu. Kad je krenuo proboj ka Tuzli iz Šušnjara Ejub Golić je rekao ako pređe mnogi će ga zapamtiti ali čim je prešao ovi su ga ubili. Ibro Dudić priča Husi Salihoviću kako je za njega zadužen Hazim a za tebe je zadužen Munja Habibović. To je Naser naredio Mrkom Manđi. On je zadužen da nađe ubice a Naser mu je dao spisak ljudi i nismo mi bili sami nego je širi spisak za likvidaciju piše u svojoj knjizi pukovnik Huso Salihović „Zašto se u Srebrenici desio genocid“. Slične primjere zloupotrebe humanitarne pomoći u Srebrenici opisuje i Fahrudin Alić u svojoj knjizi „Iza zatvorenih vrata“ koji kaže, „Mnogo je ovakvih i sličnih primjera koji ilustrativno govore o nezakonju u Srebrenici koje je nemoguće staviti u jednu knjigu“.

Pavlović Radomir

Udruženje Most