Ja ne postojim
I za to imam čvrste dokaze
Koje bi svi hteli da pogaze.
Ja ne postojim
Iako mislim da postojim
Zato što mislim.
Ja ne postojim
Jer ne trošim
Sve što imam
Po nekim lošim
Tržnim centrima i hiper-marketima.
Ta mesta uopšte ne smatram svetima.
U njima robuju kao u getima.
Ali ja ne!
Ja ne postojim
Zato što nikada ne potežem
Da kačim selfije na društvene mreže.
Ja ne postojim
Jer ja ne živim preko twitter-a.
To niko ne može da me natera!
Tvitovi nisu moja mera,
Tih sto šezdeset karaktera.
Ja ne postojim.
Moja valuta nije bit coin.
I ne pazarim preko neta!
Ja ne postojim jer meni smeta
Da budem vojnik.
Neću da budem ničiji dvojnik!
Neću da nosim uniformu!
Neću da poštujem ni jednu normu.
Ja ne postojim
Jer nemam lajkova na stotine,
Čak na hiljade,
Niti se oko toga brinem.
Neću da moje brljotine
Oko moje glave rade.
Ja ne postojim
Jer nemam botokse i silikone,
A youtube-ri i blogeri nikako nisu moje ikone.
I zato što znam od malih nogu
Da se kaže „treba da“
I ne menja se po licu i rodu.
Ja ne postojm,
To je jebada!
Nemaš slobodu!
Nemaš suštinu!
Svi treba sami sebe da uštinu
I da provere da li postoje.
Ja ne postojim
Jer iPhone nije deo mene!
Ja ne postojim
Jer mene nepravda uvek pokrene
Da se borim
I mislim da postojim
Zato što mislim – dakle postojim!
Ja ne postojim,
Ali možda ću jednoga dana
I ja postati postojana.
Možda. Videću.
Možda i neću.
autor:Simonida Banjeglav