U poslednje vreme mnogo se u javnosti govori o fiskalnoj konsolidaciji i njenim ”uspesima”. O kakvim se ”uspesima” govori videćemo u samom tekstu. Činjenica je da su reforme preko potrebne, ali nijedna ključna reforma zapravo nije ni započeta!
Na prvom mestu su reforme javnih preduzeća – budžetski troškovi na preduzeća u državnom vlasništvu prethodnih godina su vrlo brzo rasli: sa oko 2% BDP-a u 2012. na oko 3% BDP-a u 2013. i 2014. godini. Bez sprovođenja odgovarajućih reformi postoji opasnost da ovi troškovi u budućnosti nastave konstantno da rastu. Planirane uštede od racionalizacije broja zaposlenih u budžetskom sektoru iznose oko 100 miliona evra godišnje, ali samo ako se blagovremeno sprovedu. Kako ništa od ovoga nije urađeno iz tog razloga nema razloga za fiskalna popuštanja. Smanjenje plata u javnom sektoru i penzija: jeste ušteda od 1,5% BDP-a, međutim ako bi se država sistemski borila protiv sive ekonomije i naplate prihoda, mogle bi se ostvariti mnogo veće uštede. Tako da je smanjenje penzija potpuno neopravdano i sa druge strane, šokantno.
Takođe, rashodi za kamate zbog zaduživanja porasli su u odnosu na prethodnu godinu za velikih 0,5% BDP-a – tolika su na primer godišnja izdvajanja države za razvoj nauke i tehnologije!
Ovakvo stanje je u stvari posledica neefikasnog izvršavanja javnih politika, a ne dodatnog poboljšanja fiskalnih trendova. Javne investicije izvršavaju se sporije. U prva četiri meseca ove godine izvršeno oko 15% planiranih javnih investicija, a obično se u tom periodu ostvari oko 20% plana. Ako se kašnjenje nastavi, investicije bi mogle da podbace za 1-2% BDP-a.
Isplata otpremnina za višak radnike u javnom sektoru kasni. Za otpremnine radnika preduzeća u privatizaciji budžetirano 16 mlrd, a za radnike u budžetskom sektoru 8 mlrd dinara, ali je u prva četiri meseca ove godinpe isplaćeno malo. Odlaže se rešavanje problema preduzeća, a preciznih planova racionalizacije zaposlenih u budžetskom sektoru nema. Troškovi otpremnina sačekaće državu i u narednim godinama, kao i neizgrađeni putevi i druga infrastruktura
Ministarstvo državne uprave već je najavilo otpuštanje 9.000 zaposlenih u 2015. godini, međutim, nema preciznog plana, zna se samo da se polovina tog viška zaposlenih nalazi u lokalnim samoupravama, a polovina na nivou Republike. Pitanje je da li nadležna Ministarstva prihvataju analizu Ministarstva državne uprave i kada će pokrenuti reforme svojih sektora.
Rashodi za kamate iznosiće preko 1,1 mlrd evra (3,5% BDP-a) u 2015. godini i među najvišim su u Evropi. Samo 6 evropskih zemalja ima veće troškove kamate, relativno kao % BDP-a.
Na primer, Grčka sa dugom od 180% BDP-a za kamate plaća samo 0,7% BDP-a više od Srbije, a do 2017. kamate će u Srbiji porasti na 4% BDP-a, pa će razlika u odnosu na Grčku praktično nestati. Za kamate trošimo više nego za javne investicije, koje su najbolji vid javne potrošnje (za investicije budžetirano 122 mlrd, a kamate će iznositi oko 140 mlrd dinara u 2015. godini).
Rast rashoda za kamate u narednim godinama iznosiće oko 0,5% BDP-a u proseku, što je nedovoljno jer to znači da će svake sledeće godine biti potrebno ostvariti uštede na rashodima (ili povećati prihode) u istom iznosu samo da bi deficit ostao nepromenjen. I naravno, postoji mnogo neizvesnosti koje mogu bitno uticati na BDP u 2015.
Recesija traje od druge polovine 2013. godine, a za to nisu krivci ni poplave ni fiskalna konsolidacija, ni izbeglice. Ne postoji nijedan znak održivog oporavka – rasta neto izvoza i investicija. Investicije su u prvom kvartalu ostvarile solidan međugodišnji rast od 4,4%, ali je zbog strukture ovog rasta neizvesno može li se nastaviti do kraja godine. Neto izvoz je u prvom kvartalu čak opao.
Nezavisno od stope rasta BDP-a koja će se ostvariti, trendove privredne aktivnosti na koje ukazuje početak 2015. se može oceniti kao jako loše.
Osnova trajnog ozdravljenja javnih finansija jeste sprovođenje strukturnih reformi, ali:
– Probijen je najavljeni rok za rešavanje petrohemijskih preduzeća
– Plan finansijskog restrukturiranja EPS-a usvojen je u junu (umesto u martu), uz za sada jedinu meru povećanje cene struje koja direktno utiče na životni standard građana
– Planovi transformacije Poreske uprave kasne, a duboka reforma ove službe je ključna za borbu protiv sive ekonomije
– Nije otpočelo otpuštanje viška zaposlenih u budžetskom sektoru
– Identifikovani očigledni viškovi:
u zdravstvu, prosveti, policiji, sudstvu → potrebne reforme u velikim resorima države
– Ključna je reakcija ministarstava i Vlade, da prihvate obavezu, da izrade sektorske analize do kraja godine, da Vlada usvoji i sprovodi program što pre.
– Planovi racionalizacije ne obuhvataju eksplicitno rešavanja statusa (formalno) zaposlenih na Kosovu i Metohiji (i dalje se isplaćuje neustavni »Kosovski dodatak«, samo formalno zaposleni na Kosovu, žive i rade u Centralnoj Srbiji
Državna preduzeća (i dalje) mnogo koštaju. Ukupno za aktivirane garancije i subvencije oko 700 miliona evra (2,1% BDP-a). Za Srbijagas dato 1 mlrd evra kroz garancije i subvencije (3% BDP-a), a EPS duguje 1 mlrd evra.
U procesu 526 preduzeća sa 93.000 zaposlenih
• Prva grupa (s polovinom zaposlenih, 353 preduzeća) – predviđeno brzo rešavanje, ali rezultati ipak izostaju. Od toga:
• Stečaj (189 preduzeća, 5.000 zaposlenih)
• Podržavljenje (47 preduzeća, 2.000 zaposlenih)
• Skidanje zaštite (117 preduzeća, 40.000 zaposlenih)
• Druga grupa (s polovinom zaposlenih, 173 preduzeća) – odloženo rešavanje statusa
• Produžavanje zaštite od poverilaca (17+44 preduzeća, 32.000 zaposlenih)
• Odlaganje privatizacije (82 preduzeća, 4.500 zaposlenih)
• Obustavljanje privatizacije (30 preduzeća, 9.500 zaposlenih)
Svako odlaganje rešenja košta jer će dovesti do širenje nelikvidnosti, gubitaka, neplaćenih poreza, itd.
Na osnovu nabrojanih problema, koji samo ukazuju na složenost situaicije u kojoj se nalazimo, a kako Vlada Republike Srbije do sada ništa nije uradila po osnovu svih ovih problema, ostaje da čekako neka bolja vremena ili da prizivamo bolja vremena!
Mr Danijela Ružičić, ekonomski analitičar
Srpski napredni klub