Asfaltiranje Livadice

0
230
Foto: Predrag Trokicić

Na samom kraju ulice koja povezuje Smederevski put sa naseljem Ritopek nalazi se dvospratna kuća opasana visokim zidom, sa kamerama na svakom ćošku i u prizemlju i na spratu. Ima kamere i napolju, na banderi, postavljene tako da snimaju ulicu iz oba pravca, da bi se iz kuće u svakom trenutku moglo videti ko saobraća ulicom.

Ta kuća sumornog, odbojnog izgleda u zabačenom prigradskom kraju Beograda je od nedavno postala poznata širom sveta. Po zlu poznata, jer su, kako se više nego osnovano sumnja, nedavno spektakularno pohapšeni pripadnici kriminalnog klana Veljka Belivuka baš u njoj počinili mnoge od svojih najgorih zločina. Kuća i dešavanja u njoj i povodom nje već dugo privlače veliku pažnju javnosti. Veliki publicitet joj je obezbedila vlast šokantnim prikazivanjem morbidnih snimaka ljudi koji su po svemu sudeći u kući ubijeni, snimcima mučenih i doslovno kasapljenih ljudi, kada punih isečenog ljudskog mesa, informacijama o mlevenju i ćevapima od tog mesa i sl. Dodatni publicitet obezbedile su izjave vođa klana Belivuka i Miljkovića date na saslušanju pred javnim tužiocem u kojima oni govore o svojim dobrim i direktnim odnosima i kontaktima sa samim vrhom vlasti, pominjući predsednika Vučića i ministra Vulina. Ovog drugog čak, eksplicitno, kao onog ko je tražio i izabrao famoznu kuću u Ritopeku.

Javnost se ustalasala kao retko kad. Naravno, ne zbog toga što je spremna da na reč poveruje uhapšenim kriminalcima već zbog postojanja od ranije poznatih brojnih činjenica, može se reći opšte poznatih, koje ukazuju na veze i saradnju klana sa vrhom države. Čak i istaknuti eksponent režima, član predsedništva vladajuće SNS, Đukanović izrazio je to rečima „ozbiljan deo vlasti je učestvovao u tome. Dobar deo policije je radio za njih pa su mogli da ubiju koga su hteli“.

Da Vas podsetimo:  Četiri uslova za popisivanje srpskih žrtava genocida

Na buru u javnosti vlast je vidljivo nervozno reagovala. Preko medijske mašinerije koju kontroliše nastoji da pažnju javnosti sa pitanja sopstvene odgovornosti usmeri na šokantne, morbidne aspekte a uz to čak, sasvim beskrupulozno, ne libeći se ni očiglednih falsifikata, pokušava da konstruiše priču o nekakvoj navodnoj saradnji opozicije i novinara s klanom.

Zato se već spekuliše sa tim da sudski postupak koji predstoji neće dati efekte koje bi morao dati, da će biti vođen tako da najverovatnije dovede do osuda kriminalaca za počinjena ubistva, mučenja i trgovinu narkoticima, ali ne i da rasvetliti i sankcioniše njihove sprege sa politikom. Na mnoga kompleksna pitanja javnost teško da će dobiti odgovor. Utoliko pre je nedopustivo da njenoj pažnji konstantno zasipanoj senzacionalističkim informacijama izmiče jedno „prosto“ pitanje na koje dobiti odgovor ne bi smelo biti nikakav problem.

Ulica na čijem je kraju zloglasna kuća se zove Livadice. Dugi niz godina je bila u lošem, jadnom stanju. Nadležni iz lokalne vlasti uprkos čestim molbama vlasnika malobrojnih kuća u ulici, nisu menjali propali, u jesen i zimu blatnjav, dotrajali makadam asfaltom. A onda odjednom, odmah po useljenju klana tih nekoliko kilometara puta je asfaltirano. Iznenada, brzo, bez objašnjenja, samo se čulo da je to uradila neka privatna beogradska firma, u rekordnom roku, bez reči, bez troškova za stanovnike ulice.

Kasnije, kad je eksplodirala priča o zlu koje se dešavalo u kući, kao verovatna verzija pominjano je da je asfaltiranje puta do kuće finansirao klan, za svoje jezive potrebe i za brže i lakše napuštanje kuće i bekstvo. Ali ubrzo se ispostavilo da klan ipak nije trošio svoj novac za asfaltiranje puta do svoje kuće, da je to obavio neko drugi i to javnim novcem.

Da Vas podsetimo:  Vladimir Umeljić: SEJANjE RAZDORA IZMEĐU JEVREJA I SRBA, DVA NARODA-ŽRTVE ZLOČINA GENOCIDA

I s tim u vezi jedan (bivši) „jaki čovek“ vladajuće SNS u Grockoj, nekad predsednik opštine Grocka (javnosti poznat kao prvostepeno osuđeni zbog podstrekavanja na paljenje kuće kritički raspoloženog novinara), upro je prst u vlast. Izjavio je da je put u opštinskoj nadležnosti, da nikad nije bio u planu da se asfaltira i da je to izvedeno bez znanja lokalne samouprave – „ko je dao naređenje, ne znam. Po difoltu naređenje bi mogao da da koordinator Srpske napredne stranke za opštinu Grocka Milosav Miličković ili Goran Vesić. Sa visokog mesta je neko naredio to asfaltiranje“.

Miličković se nije oglasio. Vesić se branio diskreditacijom dojučerašnjeg kolege – „zanimljivo da ljudi pridaju pažnju čoveku koji je zapalio kuću novinaru koji ga je kritikovao“ – i argumentima da je to opštinski put, da ne pripada gradu, da ga je radilo preduzeće koje takođe ne pripada gradu i da, „na kraju krajeva, postoje dokazi ko je kome potpisao i to se tako lako da utvrditi, da to nikakav problem nije“.

Ispostavilo se da ipak jeste problem. Pa je tako direktor „Puteva Srbije“ Drobnjak izjavio novinarima da je put radio Šumadijaput preko Srbijaputa (iako takva javna nabavka nije oglašena) i da „asfaltiranje nema veze sa Belivukom“. Ali nije rekao s čim eventualno ima veze. A direktor Srbijaputa Živojinović rekao je da „nije upoznat sa gradnjom ovog lokalnog puta“, dodavši da će saopštiti da li je i zbog čega Srbijaput asfaltirao ulicu Livadice. Ali to nikad nije i učinio.

Ovakvo bezobrazno povlačenje javnosti za nos mora da prestane. Pravo je građana da čuju koliko njihovog novca je potrošeno za asfaltiranje bilo kog puta a pogotovo ako vodi do sedišta kriminalnog klana. To podrazumeva odgovor na pitanje – ko i na osnovu čega je odlučio o asfaltiranju Livadice? Nedvosmislen, jasan i dokumentovan odgovor je potreban odmah, bez ikakvog oklevanja. Vlast ga duguje, ne samo zato što je to pravo potpuno nesporno već i zato što bi za koliko-toliko pravičan tok i ishod predstojećeg sudskog postupka taj odgovor mogao značiti dosta. A izostanak odgovora može značiti samo jedno – da takav ishod postupka vlast ne zanima.

Da Vas podsetimo:  Ko je, zapravo, bila Sveta Petka

autor:Rodoljub Šabić

izvor:http://pescanik.net

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime