Babomrzac

3
1833

Gledam, kad god je to moguće, da ne komentarišem dnevne događaje, ali ovaj, sa baba-Stojankom, ne mogu da preskočim. Ne zbog onoga što je uradila, već zbog histerične reakcije vlasti. Baba je dočekala da, nekoliko dana po likvidaciji, naprave film o njoj. Miris Amerike. Film je, doduše, iako podmetnut kao snimak sigurnosnih kamera sa lica mesta, samo bedno režirana rekonstrukcija. No, docnije o tome.

Kada sam prvi put pročitao da je baba-Stojanka razdužila čoveka, osetio sam da tu ima nečega. Koliko sutra, čitava nacija je iskazala simpatije prema baki, jer je nesrećni investitor, u tom trenutku bio, s razlogom ili ne, paradigma svih naših „investitora“, a onaj deo nacije, koji ne gleda Zadrugu i nije zaljubljen u voljenog Vučića je likvidaciju investitora osetio kao nešto opravdano, pa i pravedno.

Ispostavilo se da pokojnik nije bio cvećka i da je već imao spisak krivičnih prijava duži od baba-Stojankine ruke.⌈1⌋ Naravno, pok. Trifunović nikada nije dopao zatvora, jer investitori, u Srbalja, u zatvor ne idu.

Par dana traje čestitanje babi, Stojanka postaje narodna heroina, ali…ničim izazvan, na babu se obrušio, sa orlovskih visina, srpski juggernaut, gospodar svih tema i događaja, Aleksandar Vučić.⌈2⌋ To je prvi put, koliko ja pamtim, da se neki predsednik Srbije obrušio na nekog običnog čoveka. Vučić svoju visoku pažnju, na dnevnom nivou, obično obraća na tajkuna Đilasa, ili NATO Jeremića, pripreti, pusti neku suzu nad sobom, ali na obične ljude još nije frktao.

Sve u svemu, njegovo zapevanje sam shvatio kao rutinsko, ali me je i dalje mučilo: otkud to da je predmet njegove božanske srdžbe jedna obična srpska baba.⌈3⌋

Onda sam,u komentarima ispod tekstova, uočio da su botovi dobili zadatak da kidaju baba-Stojanku i da kalaišu Vučićeve reči o njoj. Stvar je – pomislio sam – mnogo krupnija, nego što sam u početku mislio.

Na koncu-dolazi famozni snimak sigurnosnih kamera, koje su snimile ubistvo. Snimak se – gle čuda! – pojavljuje tek posle visoke Vučićeve intervencije u korist pok. investitora, nekih pet dana posle ubistva.⌈4⌋ Ako vas ne mrzi da odgledate bedno režiranu predstavu, koja teško da je prošla bez narudžbine, uočićete sledeće:

Nigde kapi krvi
Nigde barutnih gasova iz cevi
Nigde trzaja pištolja: baba kao da puca iz pištolja na vodu.
Ispod kačketa se nazire tamna kosa, dok je baba-Coka plavuša.
„Slučajni prolaznik“ sa interesovanjem posmatra scenu, uopšte nema refleks da, posle pucnja, ili beži, ili legne. On, zapravo, uopšte ne čuje pucanj, jer ga nema, vodeni pištolji ne daju zvuk.
Dva dana kasnije, iz predsednikovih tabloida, saznajemo da je baba, u stvari, trenirani „udbin“ likvidator i da ima „F“ dijagnozu.⌈5⌋ Siguran sam da će sutra, dakle u ponedeljak, biti još tekstova na temu babinog ludila, ali i o tome kako je drugovala sa Li Harvi Osvaldom, Al Kaponeom i ostalima, sa kojima je UDBA povezala.

Da Vas podsetimo:  Politička Kupologija

Otkud ovakav bes predsednika? Otkud ovakav napad najednu običnu srpsku babu? Bilo je i većih, masovnijih, često veoma bolesnih ubistava, a da Vučić nije komentarisao lik i delo ubica. Zašto ga toliko žuljka baba-Coka?

Nemam dobar odgovor, ali sam ga – onako kako ja vidim čitavu zavrzlamu – ponudio u vicu u fusnoti br. 3.

Vučić dobro zna da bi ukidanje lovostaja na investitore, izvršitelje i ostalu bulumentu, moglo da dobije razmere epidemije. Seče stvari u korenu. Ko sme da ubije investitora, čoveka koji nam hleb daje, pita se Vučić? Kasno. Za ono malo još ne prodebiljenih Srba, očiglednije je da hleb jedu samo investitori i ostali povlašćeni slojevi, nego da ne jedu samo oni.⌈6⌋

Za vreme komunizma, koji je imao diktatorski karakter, nošenje oružja bez dozvole povlačilo je novčanu kaznu, ili neki sitan zatvor, ko neće da plati. „Naoružani narod“ je bio jedan od temeljnih ideoloških pretpostavki sistema. U strahovladama i kolonijama naoružani narod je noćna mora vlastodržaca. Zato se, bar jednom mesečno, provuče neka priča, u dirigovanim medijima⌈7⌋o tome kako je Srbija zemlja sa najviše komada oružja po glavi stanovnika u Evropi. Priča je luda, jer i babe po Srbiji znaju da bar Crna Gora i Kosovo imaju daleko veće arsenale od Srbije. Priča nije tu da bude slika stvarnosti, već željene stvarnosti: samo Srbin bez oružja je dobar Srbin. Ta priča, međutim, dotiče samo tupave Drugosrbijance, koji u oružju, kao i u svakoj vrsti nasilja, vide goli primitivizam.

Nasilje je, ma šta pričali apostoli svetskog mira, poput Vučića (od preumljenja naovamo), pratilac ljudskog društva i nikad neće nestati. Borba će se voditi samo oko toga ko ima pravo da ga primenjuje: samo država (onda je u pitanju strtahovlada), ili i obični ljudi? Ima li čovek pravo da se sam brani od baraba, ili mora da čeka da policajci prvo odrade privatne poslove, pa da se odazovu na poziv?

Ko hoće cilj, hoće i sredstva, što će reći da, ako je cilj zaštita ličnosti, obraza, integriteta, porodice, ili dostojanstva, onda je oružje podrazumevano sredstvo. Ko neće takav cilj, ne treba mu ni sredstvo. Neka čeka policiju, tužilaštvo, sud… Važno je istaći i ovo: ukoliko vas neko maltretira tako što vas gnjavi, preti vam, dosađuje, ili vređa, imate prirodno (ne i kodifikovano) pravo da udarite prvi, preventivno.⌈8⌋Ne! Vi ste, kako vas zakon uči, ukoliko vam neko preti da će vas ubiti, dužni da obavestite nadležni organ, koji će ispitati situaciju. Puna su groblja onih koji su se obratili nadležnom organu. Nadležni organ(i) ima druga posla.

Da Vas podsetimo:  Dinar

Vama ostaje, ako ste lojalni građanin kolonije, da se nadate da onaj ko vam preti ne misli ozbiljno, ili da čekate da nadležni organ prvo pozavršava privatne poslove. Ne smete da se branite sami.

Već sama pretnja da će vas neko ubiti, da će vas opljačkati, da će vas na neki drugi način oštetiti, jeste razlog za reakciju. Prirodan odgovor na provokaciju jeste agresija i to će biti tako dok postoji život na Zemlji. Kako će se politički sistemi odnositi prema tome, sasvim je drugo pitanje. Ovaj, srpski i današnji politički sistem, neizostavno je na strani jačeg protiv slabijeg i Vučićeva intervencija protiv baba-Coke je čist izraz prave prirode sistema. Kada bi Vučić režirao serije poput „Opstanka“, obrisao bi sve scene u kojima antilopa utekne lavu, ili bi dao nalog Draganu J. Vučićeviću da antilopama, pre snimanja, podeli tablete za spavanje.

Narod, ili da budem precizniji: bedni ostaci onoga što je nekad bilo narod ne smeju da pružaju otpor, pa čak ni da imaju simpatije kad neko drugi pruža otpor. U kolonijama je otpor zabranjen i na mikro-nivou, jer je, kako zečja narav oseća, otpor infektivan, inficira druge.

Kolonije opstaju pomoću unutrašnjih izdajnika i represivnih aparata, ali više nego išta, kolonije opstaju na ubijenom moralu naroda, koji se više ne suprotstavlja ničemu. Čim se narod, na ma kako niskom nivou suprotstavi, čitav kolonijalni sistem je u opasnosti. Zato Vučić mora da frkće na babu i da izmišlja da je ona likvidator Udbe, dok lopovskog investitora, koji ima više prijava, nego Vučić poltrona, mora da glazira čokoladom i da jadikuje nad njim.

Kao što kaže ona dečja pesmica: „Ovca ne sme da se brani, vuk se njenim strahom hrani“.

Milan Milenković
milanmilenkovic.com

_____

⌈1⌋ Građevinski investitor Zoran Trifunović imao je veoma „bogatu“ biografiju i bio je dobro poznat policiji, tužilaštvu i sudu. Njemu je samo jagodinski sud izrekao čak devet presuda za razna krivična dela, dok je u Beogradu protiv njega bilo pokrenuto desetak postupaka. Prvi put je osuđen sredinom devedesetih godina, a nakon toga su jedna za drugom usledile nove sudske odluke. Osuđen je 2013. za nanošenje lakih telesnih povreda i teškog dela protiv sigurnosti, odnosno obezbeđenja gradilišta. Međutim, sve izrečene sankcije su bile uslovne kazne zatvora, od jedne do dve godine zatvora, ili novčane kazne u iznosu od 20.000 do 200.000 dinara.

Da Vas podsetimo:  A, kako bi se pisao Crnogorče do Srbinom?

https://www.espreso.rs/vesti/hronika/288305/nakon-sto-je-ubila-investitora-coka-je-u-teskom-stanju-jedna-stvar-je-kida-na-delove

⌈2⌋ „Ne očekujem izvinjenje od ljudi bez časti i kada bi to uradili to ne bi bilo iskreno, već zato što su naterani od strane javnosti, da neko misli da su malo postiđeni, ali oni ne mogu da budu postiđeni“, rekao je Vučić odgovrajući na pitanje novianara.

Kaže da nije sebi smeo da dozvoli da komentariše to ubistvo zbog pretpostavke nevinosti, ali da je to uradio zato što je znao da je reč o hladnokrvnom ubistvu. Vučić ističe da je to komentarisao zato što je o tome govoreno kao da je to poželjan model ponašanja – da ubijaju ljude na ulici.

http://mondo.rs/a1132244/Info/Drustvo/Vucic-o-tragediji-na-gradilistu-BG-na-vodi-i-ubistvu-investitora.html

⌈3⌋ Vic, iz doba komunizma i bratstva-jedinstva, glasi ovako:

„Četvorica prijatelja iz detinjstva, Srbin, Hrvat, Crnogorac i Šiptar, svakog utorka igraju poker. Drugarski, u male pare. Obavezna tema su međusbna ljubav i poštovanje. Tokom partije, na čelo Hrvata sleti komarac i Srbin, laganim udarcem rukom, ubije komarca na čelu. Crnogorac izvadi pištolj i ubije Šiptara. Srbin i Hrvat zakukaju:„Šta uradi, čoveče“? Crnogorac, onako, izvinjavajuće, kaže: „Jebi ga,mislio sam da je počelo..

Mislim da je tako nešto rukovodilo i Vučića: uplašio se da ne počne, ili da je već počelo.

⌈4⌋ https://www.blic.rs/vesti/hronika/ubistvo-u-bulevaru-kralja-aleksandra-trenutak-kada-je-penzionerka-na-ulici-prisla/f9np6c1

⌈5⌋ https://mail.google.com/mail/u/0/#inbox/FMfcgxvzKbSQgpKfzJQSMxQkGGmRwpMV?projector=1&messagePartId=0.1

„Kurir“ i „Alo“.

⌈6⌋ Zapazite da se iz Srbije odseljava sve što ima pasoš, ali nikako izvršitelji, investitori, političari, advokati, notari, policajci…

⌈7⌋ U komunizmu su mediji bili kontrolisani, u strahovladama se oni uređuju u kabinetima predsednika vlade, ili države.

⌈8⌋ Zanimljivo je koliko pravnici, koji su gledajući u knjige izgubili osećaj za pravdu, i sami gube odnos prema nužnoj odbrani. Desilo se, pre nekoliko godina, da je neki tip, u tri ujutro, upao u stan drugom tipu, koji je spavao sa poodicom. Drugi tip ga je likvidirao nožem i to bi, u normalnim okolnostima, uz poziv Hitnoj pomoći tipa „Nosite ova govna odavde“, bio i epilog cele priče. No, pravnici, večito željni cepanja dlake uzduž, primetili su da je lopov dobio i jedan ubod u leđa, dok je, dakle, bežao. Zašto ga je ovaj uboo, kad je lopov već krenuo da beži? Nije li to prekoraćenje nužne odbrane?
Takvi stavovi, a naročito takva razmišljanja savršeno idu na ruku kolonijalnim vlastima. Nije važno što je ovaj upao u tri ujutro, nego zašto je uboden u leđa? To je izvnredan primer razilaženja prava i pravde.

3 KOMENTARA

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime