(Ne)uspeh naših košarkaša koji su praktično sa drugim timom uspeli da dođu do finala ovogodišnjeg Evropskog prvenstva i vrate se u Srbiju sa još jednim srebrom, ostala je u senci naspram rijaliti događaja koji je „potresao“ celu zemlju i ispunio stranice skoro svih srpskih medija.
Najnoviji „šou“ Željka Mitrovića, „Zadruga“, ekspresno je obavio posao koji naša policija nije mogla da obavi već godinu i po dana: Pomogao je da se otkrije ubica pevačice Jelene Marjanović, a to je, jelte, niko drugi, nego njen suprug Zoran koji je ušao u pomenuti rijaliti samo da bi pred širokim auditorijumom ispričao životnu priču i „sprao ljagu sa svoje porodice“.
Svaka čast za Željka Mitrovića! Nadamo se da će se ovako otkriti i zatvoriti ubica sedamnaestogodišnje devojčice Andree Bojanić, kao i mnogih drugih žrtava čije ubice slobodno šetaju ulicama. Ako ne mogu policija i sudstvo, može Željko Mitrović!
Pevačica Jelena Marjanović ubijena je 2. aprila prošle godine na nasipu u Borči i od tada smo skoro svakodnevno slušali i čitali o policijskoj istrazi i ranoraznim scenarijima, svedocima, ubicama… Saznali smo skoro sve detalje o životu žrtve, kao i njenoj porodici. Njen suprug Zoran Marjanović je više puta bio na ispitivanjima, čak i na poligrafu i tek nakon izlaska iz „Zadruge“, uhapšen je kao glavni osumnjičeni.
I jutros se, već-ko-zna-koji dan po redu, većina štampanih izdanja, portali i pojedine televizije bave ovom temom kao najbitnijom, košarka je na drugom mestu, jer srebro ipak ne sija baš kao zlato. Izjave povodom „rešenja“ (?) ubistva dali su čak i ministar policije Nebojša Stefanović i naravno, predsednik Republike. I to sve uz osmeh “dug 30,5 kilometara”, kako je izjavio prilikom otvaranja auto-puta od Pirota do Dimitrovgrada. Jednostavno, čovek nije mogao da odoli svom „sveznanju“ i morao je da se pozabavi i pitanjem hapšenja supruga pomenute pevačice.
Zar i to spada u dužnosti predsednika države?
Šta se dešava sa nasilnicima i ubicama brojnih žena? Da li i za njih sprovode ovako „efikasne“ istrage kao što su i u slučaju ubijene pevačice? Da li je iko i čuo za Jelenu Marjanović dok se nije desio ovaj tragični događaj? Kao i za glumicu Ivanu Panzalović u koju je pre nekoliko dana pucao partner sa kojim je živela? Da li je potrebno da se dese ovako nesrećni slučajevi kako bi naši novinari imali o čemu da pišu i napravili „zvezde“ od žena koje su preživele raznorazne tragedije?
Tiraž, željeni društveni i politički uticaj, stalna borba sa konkurencijom za publiku, oglašivače i što veći profit, odlika je medija u našoj zemlji, pa ne prezaju od toga da prikazuju morbidne detalje i fotografije, kopaju po životima žrtava i iznose raznorazne (ne)potrvrđene informacije, prave senzacije od tragedija, dramatizuju tekstove i priče…
Ljudske tragedije (nesreće, samoubistva, ubistva), nasilje, krivična dela, deo su svakodnevnog posla novinara i zato treba naći meru prilikom izveštavanja o njima, pri čemu mora da se usklade potrebe za obaveštavanjem javnosti i zahteva društvene odgovornosti. U današnje vreme, mediji su sve prisutniji u životima pojedinaca i imaju veliki uticaj kako na svakog od njih ponaosob, tako i na društvo u celini, pa novinari moraju da imaju u vidu da se od njih uvek očekuje odgovorno ponašanje, kojim se baš i ne mogu pohvaliti!
kolumnista.com