Kad se jednoga dana bude otkrila prava i potpuna istina o Srebrenici, bojim se – zasmrdjeće Potočari!
Što se Srba tiče, tada će za njih biti – prekasno. Naravno, ako se usvoji u UN najavljena besramna Rezolucija o „genocidu“ u Srebrenici.
Znajući za poslovičnu upornost naših viševjekovnih „prijatelja“, gušteroida iz Londona, uz njihove germanske sunarodnike, Njemce, slutio sam ovo što se, povodom Srebrenice, danas dešava od davnih dana. I napisao sam, za četiri minule godine, valjda desetak tekstova povodom Srebrenice.
I u svakom od njih sam tvrdio da je Srebrenica, od početka do kraja – projekat Engleza i da je to najveća podvala srpskom korpusu u 20. vijeku! Iznio sam, u prilog tome, i sijaset činjenica.
Danas vidim da je to bio uzaludan posao i da savjetnici ništa od toga nijesu prenijeli čelnicima Srba s jedne, ili druge strane Drine. Tako će, vjerovatno, biti i ovoga puta.
U poslednjem tekstu „Podsjetnik za Srebrenicu“ pomenuo sam sedam-osam razloga, koji su za naše aktuelne diplomate, mogli biti podsticaj da se kaže istina o Srebrenici.
U tom podsjećanju, vidio sam naknadno da m je izostao jedan od ključnih razloga vezan za monstruoznu konstrukciju mita o Potočarima: srpskim forenzičarima, otpočetka, bio je najstrožije zabranjen pristup sahranjivanju „hiljada žrtvava „genocida “ u Potočarima!
Ova zabrana se posebno odnosila na dr Zorana STANKOVIĆA, tada pukovnika, a nešto kasnije Načelnika VMA i ministra zdravlja Srbije!
Zahvaljujući ovoj okolnosti, niko od tamošnjih, a i ostalih Srba ne zna ni do danas, šta je, ili ko je sve sahranjen pod mezarjem u Potočarima! Ja ću im, kao srpski novinar, koji je dosta vremena posvetio istraživanju Srebrenice, pomoći: U Potočarima je, u poslednje tri decenije sahranjeno više hiljada muslimana iz svih krajeva BiH, koji su izrazili želju da tamo budu pokopani! Svake godine šleperi su donosili stotine sanduka!
Sa umrlim muslimanima, koji su automatski proglašavani za „žrtve genocida“, bilo je tu i dosta sanduka, koji su poradicama plaćani po hiljadu eura, da bi se namakla brojka od osam hiljada žrtava, koja je danas „u upotrebi“. I nikom, sa srpske strane, nije dozvoljeno da sve to kontroliše!
Kad se jednog dana steknu uslovi da se, makar metodom „slučajnog uzorka“, ispitaju neke grobnice u Potočarima, shvatiće se o kakvoj podvali se radi! Ali, da ponovim, tada će za „genocidne Srbe“, biti kasno!
Inače, u engleskim udžbenicima istorije, njihovi srednjoškolci uveliko se suočavaju sa „srpskim genocidom u Srebrenici“! Nakon mogućeg usvajanja ove najnovije Rezolucije u UN, to će biti obaveza u svim školama Udruženog Zapada!
Neka im je nazdravlje ova najnovija antisrpska ujdurma! Gospod im sudio.
Ne bih da rukovodstvu Srpske, u ovom baš teškom času za srpski narod, stajem na muku. Ali, moram da pitam: da li je za vas Izvještaj Gideona Grajfa i njegove međunarodne komisije, da nije bilo genocida u Srebrenici, bio kraj vaših napora, da nakon 29 godina ispitate šta se u Srebrenici, nakon njenog oslobađanja, zaista desilo. Na našu nacionalnu sramotu, mi ni do danas ne znamo, šta se dešavalo na četiri od pet lokacija gdje su izvršena strijeljanja muslimanskih vojnih zarobljeniak!
Za ono jedno u poljoprivrednom dobru Vranjevu, znamo: organizator i egzekutor strijeljanja muslimanskih zarobljenika bio je pukovnik Ljubiša Beara, prethodni upravnik ustaške Lore i Brozovih Briona , kada je, po mojim saznanjima, zavrbovan za agenta Enajl siksa!
Beara nije bio Srbin, čak ni Hrvat, o čemu sam dugo mislio, već – Jugosloven! On je, da ponovim na Portalu, već više puta, po subordinaciji (na svoju ruku i odsustvu Mladića) angažovao potpukovnika Drinskog korpusa, bezbednjaka Vujadina Popovića i rezervnog kapetana, bezbjednjaka takođe, iz Bratunačke brigade, Momira Nikolića. (Ovaj drugi će, po dogovoru sa Tužilaštvom, biti ključni „svjedook“ u osudi generala Mladića!
Njih trojica su s mukom prikupili osam pripadnika Desetog diverzantskog plaćeničkog odreda za strijeljanje, u kome je Hrvat Dražen Erdemović, bižo glavna „zvijezda“, a u kome je u osmorki strijelaca, bio samo jedan Srbin. Ajde da mu pridružimo i V. Popovića, za koga ne vjerujem da je pucao. Ali, zar zbog dvojice Srba na Vranjevu da priznamo da je to bio „strašni srpski zločin“? Lično, ne spadam u te ajvane! A srpski čelnici neka se bar obavijeste. Tu improvizacije ne bi smjelo da bude!
Pogotovo kad su u pitalju sudbinske odluke za srpski narod.
Uz svo saučešće za porodice onih 700 muslimanskih zarobljenika, o kojima je do smrti govorio predstavnik UN, za ostale „genocidne“ žrtve Srebrenice bih se uzdržao.
I da još jednom, da ko zna koji put ponovim _ šta je sa ostala četri stratišta, na kojima su navodno, strijeljanu muslimanski zarobljenici? Ima li ko da me čuje? Šta je sa engleskim odredom SASovaca, koji je tijeh dana boravio u Srebrenici?
I ovoga puta moram da ponovim nešto na šta se mogući srpski odbrambeni bedem ne oslanja.
Riječ je, naprosto, o likvidaciji srpskog korpusa, o čemu naši „prijatelji“ Englezi i njihovi trabanti, sanjaju, sa lica zemlje!
Znaju li nešto o tome srpski čelnici sa obje strane Drine? Nizad, kad je riječ o aktuelizovanju Srebrenice. Još prije četiri godine sam citirao , a to više puta ponovio, riječi oredstavnika Ujedinjenih nacija, na području BiH, Filipa Korvina, da je u Srbrenici strijeljano 700 muslimanskih zarobljenika, pri čemu je on ostao u svojoj tvrdnji sve do svoje smrti, 2010. godine, i da je je brojka od 8 hiljada strijeljanih muslimana, ispolitizovana, kako bi se Srbi za sva vremeena okrivili za „genoci“d U Srebrenici, konstrukcija Zapada.
Nijesam vidio da je iko od srpskih čelnika, u dosadašnjoj kampanji povodom Srebrenice, pomenuo predstavnika Ujedinjenih nacija, Filipa Korvina. Nazdravlje vam, srpski „propagandisti“! Istorijske neznalice i nacionalni ajvani!
I najzad, da vam bez okolišenja kažem, dragi moji Srbi, više hiljada „srebeničkih žrtava“, pod mezarjem u Potočarima, prikupeno je širom Bosne, ko dobrovoljno, ko za naknadu od hiljadu maraka!
Vidjećemo, ako Bog da uskoro! A što se, pak, tiče izjava muslimanskih predstavnika ovim povodom, počev od one Emira Suljagića, glavnog grobara Potočara, koji je svog ova tu sahranio i upisao kao „žrtvu genocida“, koji je izgubio život 1992. godine u pohohodima Nasera Orića na 80 potpuno opustošenih srpskih sela oko Srebrenice, pa do njihovog ministra spoljnih poslova, izvjesnog Elmedima Konakovića, povodom njihovih zjava o „genocidu u Srebrenici“ reći ću vam svoj lični utisak. S obzirom da sam sa svojom prekodrinskom braćom, u četiri ratne godine, tamo proveo četiri mjeseca kao srpski novinar i srpski guslar, žao mi je što to vrijeme nijesam potrošio kao srpski automatičar, s obzirom da sam, na odsluženju vojnog roka, bio najbolji autoimatičar u puku! Ali, nikad nije kasno!
Eto koliko su me njihove izjave povodom Srebrenice, natopljene patološkom, destilisanom mržnjom prema Srbima, inspirisale na pomirenje!
Ovo je rezolucija za dugotrajno, da ne kažem beskonačno nepomirenje između Srba i njihovih bošnjačkih odroda, srpskih muslimana!
Na dobitku su jedino njihovi sponzori i instruktori – Englezi!
Autor: Jovan Lakićević
Izvor: IN4S
