Istorijski projekat Srebrenica: „Srebrenica 2020 – Analitički presek“

1
435
Stefan Karganović / Foto: standard.rs

Pošto je Srebrenica materija kojom se godinama bavimo, sigurni smo da je naš jubilarni pregled prihvatljiva sinteza do sada stečenih saznanja o ovom zamršenom i do kraja još uvek nerazjašnjenom događaju.

Kao svake godine u ovo doba, pripreme za obeležavanje godišnjice srebreničkih događaja opet su u toku, mada će ovogodišnji jubilarni program nesumnjivo biti osenčen pandemijom i ograničenjima koja su u vezi sa time nametnuta. Mi nismo upućeni u to kako će dvadesetpetogodišnji jubilej biti obeležen u Potočarima, ali sa našim saradnicima postarali smo se da ga obeležimo na dostojan način. A to znači ne šupljim propagandnim pričama nego solidnom analitikom, potkrepljenom činjenicama.

Naš jubilarni pregled Srebreničkog pitanja koji se nalazi u prilogu neizbežno je opsežan, ali pošto na ekranu javne pažnje danas ima malo toga što je u tolikoj meri i sa tolikim cinizmom politički zloupotrebljavano kao Srebrenica, drugog izbora nam nije bilo. Jedna od stvari što nas već na prvi pogled razlikuje od ostrašćenih zagovornika službenog narativa je baš to što se mi rado bavimo pojedinostima i svim aspektima srebreničke kontroverze, dok oni načelno odbijaju da to čine znajući da nemaju činjenica niti valjanih argumenata sa kojima bi mogli da istupe. Njihova celokupna priča se sastoji iz nekoliko neumorno ponavljanih floskula i vršenja bezobzirnog pritiska da se svi koji različito misle – ućutkaju.

U nedavno objavljenom „Izveštaju o negiranju genocida u Srebrenici 2020,“ u izdanju Memorijalnog centra u Potočarima, pored uobičajenih pogrdnih komentara na račun neistomišljenika, u poruci upućenoj „akterima političkog i civilnog društva u Bosni i Hercegovini“ iznova se naglašavaju glavne tačke iz programa za prisilno preumljavanje društvene zajednice na fonu navodnog „srebreničkog genocida“:

Založiti se za reformu obrazovanja, standardizirani nastavni plan koji priznaje genocid u Srebrenici mora se implementirati širom Bosne i Hercegovine. Ohrabriti studijska putovanja i komemorativne događaje u školama u BiH kao način borbe protiv negiranja genocida i borbe za promociju tolerancije.
Procesuirati ratne zločine i donijeti zakon o negiranju genocida. Nastaviti podržavati zakonodavstvo kojim se zabranjuje negiranje genocida na državnom, entitetskom i lokalnom nivou vlasti.
Govoriti protiv negiranja genocida i podržati relevantne institucije. Iskoristiti svoj politički uticaj da bi se govorilo protiv negiranja genocida. Podržati institucije poput Memorijalnog centra Srebrenica, i udruženja žrtava koje se bave borbom protiv negiranja genocida.“ (Str. 10)

Da Vas podsetimo:  Boris Džonson i Milo Đukanović – toliko različitosti, a nijedna sličnost

Drugim rečima, ne zagovaraju se istraživanje o Srebrenici i rasprava o činjenicama, nego nametanje svima u Bosni i Hercegovini, od dece školskog uzrasta pa sve do odraslih, jednoumne verzije događaja, pod pretnjom krivične odgovornosti za „negiranje genocida.“

Prirodno je da je naša nevladina organizacija posebna meta njihovog jeda:

„Nacionalistički elementi, koji su bili frustrirani izvještajem [koji je objavila vlada Republike Srpske pod rukovodstvom Dragana Čavića 2004. godine – naša pr.] ubrzo su postali čelnici Vlade RS. U martu 2008. godine, RS je započela finansiranje nevladine organizacije nazvane Istorijski projekat Srebrenica, registrovane u Holandiji. Svjesno oponašajući jezik i prakse zapadnih nevladinih organizacija povezanih s tranzicijskom pravdom i pomirenjem, Istorijski projekat Srebrenica negirao je sudski utvrđene činjenice genocida u Srebrenici i nastojao preoblikovati događaje iz jula 1995. godine u okviru lažnog historijskog narativa.“ (Str. 27).

Što se tiče našeg negiranja, otvoreno bi izjavili i pred sudom koji je navodno utvrdio činjenice genocida: we plead guilty (izjavljujemo da smo krivi). Međutim – i tu je procena Memorijalnog centra promašena – mi ne „oponašamo“ jezik i prakse zapadnih NVO iz razloga taktičke mimikrije, nego zato što smo iz tog dela sveta. To se lako prepoznaje po našem profesionalnom pristupu i načinu razmišljanja. Ipak, insistirali bismo na jednoj ispravci, da balkanska javnost ne bi stekla pogrešnu sliku o nama. Ne radi se o zakulisnoj agendi da se na posmatrače ostavi povoljan utisak primenom dokazano uspešnih i politički neutralnih metodologija istraživanja i odnosa sa javnošću. Tako radimo zato što je to jedini pristup za koji mi znamo. Ali vrednosno mi nemamo ništa zajedničko za lažnim i subverzivnim zapadnim nevladinim organizacijama, koje uglavnom finansiraju i politički usmeravaju upravo tamošnji pokrovitelji srebreničkog kulta. Da nije tako, u knjižici Memorijalnog centra u Potočarima bili bi velikodušno hvaljeni, a ne zasipani pokudama.

Da Vas podsetimo:  Hristos se rodi, Predsjedniče

Svesni značaja haškog Tribunala za učvršćivanje politički diktirane percepcije da se jula 1995. godine u Srebrenici odigrao genocid, posebnu pažnju u našem Izveštaju posvećujemo toj po svim svojstvima nelegalnoj i nakaradnoj ustanovi. Blistava poglavlja iz pera profesora Samjuelija, Simića i Mezjajeva usredsređuju se, svako iz posebnog ugla autora, na rad MKTBJ i njegov pozamašan doprinos podrivanju i degradiranju međunarodnog prava.

Pored toga, nisu izostali ni analiza geopolitičkog značaja Srebrenice, iz pera doc. Anje Filimonove, ni faktografski pregled brojnih manjkavosti i nesuvislosti službenog narativa, pojačan prilozima koji dodatno osvetljavaju pojedine teme.

Pošto je Srebrenica materija kojom se godinama bavimo i poznajemo do najsitnijih pojedinosti, sigurni smo da je naš jubilarni pregled prihvatljiva sinteza najvažnijih do sada stečenih saznanja o ovom zamršenom i do kraja još uvek nerazjašnjenom događaju. Prilagođena potrebama toksičke doktrine „prava na zaštitu,“ Srebrenica je naknadno širom sveta uništila neuporedivo više nedužnih muslimanskih života nego u najneobuzdanijim procenama ukupnog broja žrtava u julu 1995. Podjednako zlokobno, kao oružje u psihološkom ratu koji se već četvrt veka bezobzirno vodi protiv obe glavne verske zajednice u Bosni i Hercegovini, Srebrenica je dugotrajno zatrovala odnose između muslimana i pravoslavnih i otupela njihovu sposobnost da prepoznaju zajedničke protivnike i solidarno rešavaju zajedničke probleme. U političkom, moralnom, međuljudskom, i svakom drugom pogledu, Srebrenica je preoblikovana u paradigmu najdubljeg mogućeg razdora i neposredni uzrok ostrašćenog „smjatenija umov“ planetarnih razmera, što nadaleko premaša okvire jedne opskurne balkanske varošice.

Čvrsto smo ubeđeni da je u ovom slučaju terapija istine najbolji i jedini lek. Posvećenost utvrđivanju istine nepristrasnim korišćenjem svih raspoloživih izvora ideja je vodilja delatnosti „Istorijskog projekta Srebrenica.“ Zahvaljujemo se prijateljima istine raznih veroispovesti i nacionalnosti koji nas već godinama prate i ohrabruju, i koji nam pomažu u našem radu.

Da Vas podsetimo:  Istoriju Kosova ne treba vezivati za pojedince!

Preuzmite ceo dokument u PDF-u

Stefan Karganović
Istorijski projekat Srebrenica
Izvor: Stanje Stvari

1 KOMENTAR

  1. Postoji još jedno pitanje i jedan odgovor u vezi događaja u srebreničkoj enklavi u julu 1995.g. i poslije iste godine. Pitanje je zašto su ljudi Srbi tj. četnici među Srbima i oni koji ih se boje ubijali nenaoružane Bošnjake, muslimane (turke-bošnjačke fašiste ekvivalent ustašama i četnicima inače pogrdan naziv za sve muslimane u regionu koji se razlikuje od pojma Turci, Turčin-državljanin Turske i pripadnik turske nacije) na tako ponižavajući način da je svako obilježavanje godišnjice u Srebrenici, Sarajevu, Turskoj i drugdje u svijetu ustvari veličanje Ratka Mladića i njegove vojske? Odgovor leži u Kur’anu ako kroz njega gledamo događaje svaki dan. Kao univerzalni primjer je slučaj sa Srebrenom malinom i respiratorima u kojoj su glavna tri aktera Fikret, Fadil i Fahrudin pri čemu su ako poredimo sa srebreničkom enklavom Fikret njegov otac koji je stradao u julu 1995.g.Fadil Naser Orić koji je uspio pobjeći iz enklave i na sudu se riješio svake krivične odgovornosti za dijela koja su dokazana i koja mu se stavljaju na teret a Fahrudin je neko iz civilne vlasti.Ovaj slučaj pokazuje kako izgleda licemjerstvo i zakidanje pri mjerenju. Ovi ljudi imaju podršku naroda, duhovne i svjetovne vlasti. Isto je bilo prije srebreničkog zločina kod zovu genocid i koji se desio Božijom voljom i sa Božijim odobrenjem da se otkriju i zločinci i žrtve a to se dešava svaki dan. Prema Kur’anu i jedni i drugi su stoka koja zakida pri mjerenju i licemjeri koji dijele istu sudbinu.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime