Neprimetni

0
1350
Foto: pixabay.com

Sudija Simić, primetio me je poznati TV komentator Jovan Memedović, prenoseći međunarodni bokserski meč. Uvek sam se trudio da što manje seckam borbu komandama, jer je i mene to nerviralo dok gledam dobar boks. A u ringu, mnogo sitnih prekršaja, ako hoćeš baš sve da vidiš. Želja mi je bila da odsudim borbu, a da ne izgovorim niti jednu jedinu komandu. Znate ono: brek, stop, opomene i tako dalje. Ma ništa. Po meni to je savršenstvo suđenja, savršene borbe. Par puta sam bio na pragu, mada sam ipak morao iz nužde da dreknem i opomenem borce, ali ipak dva puta sam lepo odćutao svih devet minuta u 13 godina sudijske karijere, a da niko nije primetio. Ha!

-Kako?

Pa lepo, služeći se svojim trikovima. Baš kad je krajnje vreme da komandujem nešto i da ih opomenem, ja im šanem na uvo da to što rade ne rade višejer vidim, iako je i to šaputanje po tehničkim pravilima zabranjeno i u situacijama kad se borci zaborave ja im naglo priđem bliže a oni? E, oni tad osete trenutak pa se koriguju, rastave, odlepe i počnu iznova “fer” borbu. Rado se sećam meča za prvaka SFRJ u Pančevu, gde su se u lakoj kategoriji sastali Smail Jakupi i Šandor Krišto. Zapetljaju se oni tako u klinču, ćute, guraju i muvaju obojica, a u suštini izbegavaju borbu zbog iscrpljenosti i kupuju vreme. Šetam oko njih i dobro znam koliko im je teško po uzdisajima i grimasama, ali da je i vreme da reagujem za sankcionisanje pa im onda šapnem skoro na uvo sasvim neobičan savet, moglo bi se reći nezasluženu pohvalnu podršku:

Takooo, lepo, odmorite se. Ajde, još malo, dišite, eee sad ‘pusti’, dosta je bilo. Pusti! – kažem malo glasnije, ali dozirano da čuju samo borci jasno i možda okolina oko ringa, ali sigurno ne i publika pančevačkog Medisona. Obojica me istovremeno sa nevericom pogledaju nenavikniti na takav odnos sudija – bokser, ali… Odvoje se i nastave borbu gde svaki sledeći ‘zagrljaj’ traje tek toliko dugo da borci udahnu, odmore se i ispoštuju saradnju sa mnom i ne pribegavaju nesportskim više rvačkim zahvatima. Drže se tek sekund, dva jer sad znaju da imaju mene, koji sam tu da im pomognem, olakšam borbu, ali samo ako me pomno prate u komandama. Do kraja borbe sam se šetkao oko njih, smeškajući se u sebi i promenom pravca kretanja retko upozoravao da sam tu. Međutim, ne ide sve tako glatko u životu.

Da Vas podsetimo:  Od godišnjice do godišnjice "kosovske nezavisnosti": Srbima je sve gore, da li je Albancima bolje

Nezdrava konkurencija, zavist, zloba i bolesna strana sporta, saplela me je, zaustavila i zauvek udaljila od boksa koji sam voleo i kome sam, mislim, imao šta da pružim. Ceo slučaj moje namontirane suspenzije ostao je skoro neprimećen u obilju važnijih sportskih skandala tog vremena. To je bio početak kraja karijere bokserskog sudije sa znakom AIBA, koji se trudio da bude neprimetan u ringu. Kao da je u tom svom nastojanju na neki način i uspeo?

Nenad Simić – Tajka

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime