HRVATSKA SPORTISTKINJA MATEA JELIĆ VELIČALA „OLUJU“, A HRVATSKI VOJNICI JOJ POUBIJALI ROĐAKE BAŠ TOKOM „OLUJE“

1
541

Hrvatska sportistkinja šokirala je javnost svojom izjavom kako jedva čeka da proslavi akciju „Oluja“ tokom koje je ubijeno više od 1872-oje Srba, dok je više od 250 000 ljudi nasilno prognano iz svojih domova. Među ubijenima su 552 žene i dvanaestoro dece. Najmlađa žrtva bila je dvomesečna beba Andrijana Škorić a prema saopštenju Veritasa, čak četiri petine ubijenih žena su bile starije od 60 godina, što predstavlja jedan od crnih rekorda građanskog rata devedesetih prošlog veka na prostorima prethodne Jugoslavije.

Pažnju javnosti privukla je pričom o prijateljstvu sa Milicom Mandić, i „ukradenom“ zlatnom odličju. Potom je pobrala velike simpatije fotografijom sa Novakom Đokovićem ali je sve to palo u vodu kada je veličala jedan od najvećih zločina u 20. veku. Da stvar bude još tužnija upravo su Mateine rođake – Ivana i Anu Jelić ubili hrvatski vojnici i to tokom te zločinačke akcije „Oluja“. Stoga se postavlja moralno pitanje ima li Matea šta slaviti?!

Podsećamo, već 4. avgusta 1995. hrvatska vojska je započela strahovito granatiranje Knina. Neselektivno cu gađani civilni objekti, na meti su bila igrališta, stambene zgrade, sve redom…mnogi civili su napustili Knin, ali je nekolicina Srba i Hrvata ostala u gradu verujući da će ih hrvatski vojnici poštedeti. Među onima koji su ostali bili su i supružnici Ivan i Ana Jelić. Ivan je imao 90, a Ana 88 godina. Bili su etnički Hrvati, teško pokretni i čitav rat su proveli u Kninu. Nisu želeli da pođu sa izbegličkim kolonama smatrajući da im niko neće nauditi s obzirom da su oboje hrvatske nacionalnosti. Međutim, prema izveštajima UN i hrvatskih nevladinih organizacija, ubijali su sve redom ne pitajući za nacionalnost. Tako su par dana po ulasku u Knin poubijali i bračni par Jelić. Pipadnici HV-a su lomili i rasturali sve po stanu, opljačkali svu imovinu a onda su poubijali Anu i Ivana čije su posmrtne ostatke ubrzo pronašli humanitarci. Zločin je počinjen u bivšem UN sektoru „Jug“. Ovaj zločin hrvatske vojske nad hrvatskim civilima, među prvima su dokumentovali i javnosti prezentovali predstavnici Hrvatskog Helsinškog Odbora (HHO) koji su detalje objavili i u svojim publikacijama.

Da Vas podsetimo:  SRPSKI KUVARI ZABLISTALI U ŠTUTGARTU: Na Kulinarskoj olimpijadi osvojili 2 medalje!

Reč je o izuzetno velikodušnim i poštenim ljudima, koje nije zanimala nikakva politika. Bili su protiv ratova i sukoba, voleli su ljude svih vera i nacija. Njihova vrata su bila svakome otvorena i zato su bili veoma poštovani i uvažavani od strane svih Srba u gradu. Baš kao i drugi Hrvati koji su ostali u Kninu za vreme rata, i Jelići su bili maksimalno zaštićeni, nisu imali nikakvih neprijatnosti. Sugrađani ih pamte kao skromne i velikodušne ljudi i nikome nije bilo jasno zašto bi neko počinio takvo zlodelo te naudio ovim ljudi. Gotovo u isto vreme, na zverski način je ubijena i njihova komšinica Dragica Vukša, starica koja imala preko 90 godina. I nju su hrvatski vojnici maltretirali te je ubili i bacili u bunar. U kući su zaklani i supružnici Lazo i Ana Milanković, a ubijen je i invalid Jovan Treskavica.

Plemenitije bi bilo da Matea upali sveće za ove svoje nedužne rođake ubijene od strane „junaka“ koje slavi i veliča. Neka upali i sveće za jedanaestogodišnjeg Milana Korasića, inače hendikepiranog dečaka koji je ubijen sa svojom bakom po ulasku hrvatske vojske u njihovo selo Prevršac. Neka se Matea pokloni i senama porodice Vujić: Nedeljka, njegove supruge Gordane i njihove bebe Mila koji je imao nepunih godinu kada su svo troje pobijeni a njihova tela još nisu pronađena. Humanije i poštenije bi bilo da Matea oda počast nevinoj deci i civilima pobijenim na Petrovačkoj cesti: šestogodišnjeg Jovice Drče, devetogodišnjeg Žarka Rajića i njegove sestre Nevenke, stare 11 godina, kao i Darka Vukovića od 13 godina. Ubio ih je hrvatski avion dok je besomučno bombardovao kolonu srpskih izbeglica. Može upaliti i sveće za Vedranu Stijelju i Nevenku Novaković, mučki ubijene trudnice tokom akcije „Oluja“. Sve bi to bilo mnogo plemenitije i poštenije od slavljenja njihovog ubistva i veličanja zločina.

Da Vas podsetimo:  Nemačku i sigurne poslove zamenili za život u Krnjeuvama

Akcija „Oluja“ je izvršena uprkos činjenicama da je ta oblast bila pod zaštitom UN, pod nazivom sektori „Jug“ i „Sever“, i da su predstavnici RSK prethodnog dana u Ženevi i Beogradu prihvatili predlog međunarodne zajednice o mirnom rešenju sukoba. U VERITAS-ovom spisku nestalih još se nalazi 1.770 lica srpske nacinalnosti koji su nestali u periodu 1991–1995. na području Hrvatske i bivše RSK. Među nestalima je 1.275 civila, od čega 493 žene. VERITAS raspolaže pouzdanim podacima za još 163 registrovana grobna mjesta u kojima se nalaze neidentifikovani posmrtni ostaci smrtno stradalih Srba na pomenutom području i u istom periodu, koji i dvadesetčetiri godine po prestanku rata, isključivo zbog opstrukcije hrvatske strane, čekaju na ekshumacije.

Najmlađa žrtva akcije „Oluja“ je bila dvomesečna beba Andrijana Škorić, koja je stradala u izbegličkoj koloni u kojoj su se Škorići našli usled progona iz rodne Gline. Najstarija žrtva je bila Dragica Zorić, starica od 99 godina koja je ubijena u Donjem Žirovcu a nakon toga bačena u masovnu grobnicu.

I HRVATI UBIJANI TOKOM OLUJE

Hrvati koji su za vreme rata odlučili da 1991. ostanu u Kninu, te su se oglušili o naredbu tadašnjih hrvatskih vlasti da se isele, vrlo brzo su prozvani „četnicima, izdajicama, špijunima“ zbog čega su mnogi nakon rata doživeli užasne neprijatnosti, torture a neki su čak i ubijeni. Procenjuje se da su hrvatski vojnici tokom akcije „Oluja“ ubili najmanje 40 Hrvata i katolika. Osim Ivana i Ane Jelić, među žrtvama je bila i Hrvatica Terezija Ružak. Terezija je rođena 27. septembra 1923. u Petrinji gde je i živela. Bila je rođena Petrinjka, koja je kao hendikepirana osoba, još pre rata, dospela u Dom penzionera u rodnom gradu. Dvanaest hrvatskih vojnika upalo 08.08.1995 u bolnicu u Dvoru prilikom čega su na svirep način streljali devetoro starijih civila. Žrtve su štićenici Doma penzionera i pacijenti Psihijatrije iz Petrinje. Ivanka Rodić, Hrvatica rodom iz Otočca, živela je sa suprugom i sinom u Crevarskoj Strani, nedaleko od Vrginmosta. Ubijena u 37-oj godini života u avgustu 1995. godine, kada su hrvatski vojnici napali civilno vozilo u kojem se nalazila sa suprugom. U selu Srb kod Donjeg Lapca, grupa hrvatskih vojnika je 5. avgusta 1995. zlostavljala pa živu zapalila staricu Mandu Ciganović. Manda je po nacionalnosti bila Hrvatica i imala je preko 80 godina. Manda je imala slomnjenu nogu a hrvatski vojnicu su nakon pljačke zapalili staricu sa sve kućom. U svojoj kući su tokom napada hrvatske vojske 1995. mučeni pa masakrirani i penzioneri Dana (65) i Neđo (60) koji su bili hrvatske nacionalnosti. Na kućnom pragu u okolini Petrinje tragičnog 6. avgusta 1995. hrvatski vojnici su poubijali supružnike Ivu (72) i Milku Marković (71), inače Hrvate po nacionalnosti koji su štitili Srbe i više puta im pomogali. U Strmenu kod Kostajnici, hrvatski vojnici su zaklali Maricu Lončarević, Hrvaticu, a Hrvata Josipa Klobučara usmrtile su granate iz hrvatskog aviona koji je bombardovao kolonu srpskih izbeglica.

Da Vas podsetimo:  U svakoj uređenoj zemlji Helez bi morao podneti ostavku ili bi bio smenjen

Iako je postojala ideja da se u gradu podigne kapela za te žrtve, te da se svakog 5. avgusta obeležava njihovo stradanje, to još uvek nije učinjeno.

izvor:https://mojaposavina1.blogspot.com/

1 KOMENTAR

  1. У наслову теме више би пристајао придев – “усташки“, него – “хрватски“!

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime