Ima li kraja nasilju nad ženama?

0
34

Svaki novi femicid je udarac u pluća koji izbacuje dah i privremeno otima vjeru da može biti bolje“, poručuju aktivistkinje.

Ilustracija / Foto: pixabay.com

Sistem nije zakazao, sistem promoviše nasilje i štiti nasilnike, poručuju žene povodom nekoliko slučajeva nasilja koje su žene u regionu proteklih dana pretrpele ili prijavile.

U Srbiji je nekoliko žena objavilo da su ih psihički i fizički maltretirali partneri sa kojima su bile u vezi. U Hrvatskoj je pažnju javnosti privuklo seksualno uznemiravanje kom je pokušala da se usprotivi radnica u ugostiteljstvu. Jedna devojka u Crnoj Gori uspešno se usprotivila pokušaju napastvovanja.U Bosni i Hercegovini je bivši partner ubio Nizamu Hećimović pred maloletnom ćerkom, objavivši to i na društvenim mrežama.

„Muško nasilje nad ženama je svaki čin protiv ženine volje, a koji je ugrožava psihički, fizički, seksualno ili ekonomski. Nasilnik može biti član porodice (muž, sin, otac, brat, ujak…) ili bilo koji poznati (prijatelj, poznanik, šef, kolega) ili nepoznati muškarac. Važno je znati da se nasilje može desiti svakoj ženi i da nasilje nije posledica ženinog ponašanja nego sistema patrijarhata u kome muškarci imaju moć, a nasilje nad ženama je način da oni tu moć održe. Nasilje nad ženama je primer zloupotrebe moći jednog pola nad drugim“, objašnjava se na stranici Autonomnog ženskog centra.

Svim slučajevima je zajedničko ne samo zloslutno ćutanje institucija, već i činjenica da su one radile na štetu žrtava. Mediji tvrde da je policija u BiH obavestila budućeg ubicu o tome gde može naći bivšu partnerku koja ga je policiji zbog nasilja prijavljivala, da bi nakon izostanka institucionalne zaštite od njega sama pokušala da se sakrije.

Milica Živković koja se u Kolašinu odbranila protiv pokušaja silovanja kažnjena je istom novčanom kaznom za prekršaj, remećenje javnog reda i mira, kao i muškarac koji je na nju nasrnuo. Aktivistkinje skreću pažnju na to da nisu u pitanju izuzeci, već ilustrativni primeri funkcionisanja sistema, koji žrtvama ne pruža adekvatnu pomoć.

Da Vas podsetimo:  Flajeri, spotovi, tabloidi, sad će i baklje... Vučić se vraća na fabrička podešavanja

Umesto da problem shvate ozbiljno, pojedini zvaničnici nastavljaju da ga relativizuju. Aleksandar Vučić je, tako, komentarišući govor Dušice Sremčević iz Kraljeva održan u subotu, 11. avgusta na jednom od protesta protiv nasilja, izjavio: „Kriv sam zbog toga što se neko udao, bio izložen nasilju, država reagovala, uhapsila, osudila, izdržao kaznu, što bi taj neko možda u budućnosti mogao da izvrši neki napad“, kako je preneo Radio 021.

„Kako ohrabriti žene da prijave nasilje, kada čujete predsednika kako kaže ‘odležao je tri meseca, šta hoćete?’ Ne samo što institucije relativizuju pretnje i napade koje doživljavamo, već očigledno to radi i predsednik. Nemam nade da će se broj ubistava žena u Srbiji smanjiti“, prokomentarisala je tu izjavu Sremčević.

Slične bojazni i revolt podstakli su proteklih dana proteste u nekoliko bosanskohercegovačkih gradova. Region i u ovom, kao i mnogim drugim aspektima, pogađaju slični problemi: voluntarizam, slabost institucija, ali i njihova neusklađenost sa realnim potrebama stanovništva i razmerama problema, formalno i u praksi.

Primera radi, sudija za prekršaje koji je istu kaznu dosudio Milici Živković i nasilniku je na revolt javnosti odgovorio da je samo poštovao slovo zakona. Crnogorska aktivistkinja i predsednica LGBT Foruma Progres Bojana Jokić je za portal ADRIA skrenula pažnju da jeste poštovan zakon – ali pogrešni, budući da napasnika i žrtvu nije trebalo slati sudiji za prekršaje, već formirati krivični predmet za nedozvoljene polne radnje.

Osim institucija, neophodno je uticati i na razumevanje pojma nasilja i muškog nasilja, te pojma ravnopravnosti. Komentari na društvenim mrežama ponovo pokazuju koliko smo od toga daleko. Aktivistkinje koje vode Fejsbuk stranicu Vala, Ljeposava, komentarišu da institucije odnosno policija i tužilaštvo, mogu da se bave samo saniranjem posledica nasilja:

Da Vas podsetimo:  Čvrst savez i drugačiji izborni uslovi

„Uzrok se jedino može liječiti kolektivno, tek onda kad kao društvo prihvatimo da imamo problem. A naziv tog problema je patrijarhat koji nas sve povređuje: muškarce davi toksičnim očekivanjima da budu grubi, jaki, u nadmoći nad drugima, dok žene doslovno i svakodnevno ubija“.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime