IPAK SE KREĆE!

0
152
kolubarske
Bez kraja – Ilustracija Dušan Arsenić

Protesti protiv „Rio Tinta“ tamo gde dotični namerava da radi svoje, a na tuđu štetu, opravdani su i razumljivi. Baš kao i ovi najnoviji, zbog nesreća čiji su akteri hiroviti, a „neodgovorni“, uz ličnu i problematičnu odgovornost za takve slučajeve „odgovornih“.

Ali posebno ohrabruju i zaslužuju „priključenje“ protesti izvan tih sredina, od strane onih koji nisu pogođeni lično ili kao susedi! Uz razumljivo žaljenje što su zbog takvih baš žalosnih pojava, osobito ovi drugi…

Jednostavno ali nimalo prosto: to je ispoljavanje dragocenosti koja je na izmaku, za koju se često kaže i da je nema. Neki bi rekli da i ne treba, kao „ostatak ružne prošlosti“. Solidarnosti, često pominjane „empatije!“. (Strana reč koja odgovara „saosećanju“, stvarnom učestvovanju u tuđem osećanju. Što podrazumeva i neke radnje, ne samo izjave!). Stari bi rekli neželjenog gubitka svakog smisla za opšte, zajedničko, društveno, javno…, tokom željenog gubljenja njegovog „socijalističkog“, ili čak „komunističkog“ oblika.

„Privatizovanja“ kao rešenja za sve, univerzalnog rešenja, sve-leka za sve bolesti i boljke… Praktikovanja „slobodne privatne inicijative“ umesto „državne“, odnosno „društvenog dogovaranja“.

Pogledajmo oko sebe, dokle smo stigli i kuda idemo. Neka se školuje, leči, zapošljava, isteruje svoja prava i pravdu, na kraju krajeva i živi, ko može. Normalno, i koliko, kako i dokle može. Svoja kućica, svoja slobodica! Ograđena sa svih strana, što je u redu da ne važi i za svoju strančicu, nevladinu organizacijicu, redakcijicu, videsmo skoro i za grad, uz pripuštanje u njih nekog ako se baš mora. Sa samozadovoljstvom i ponosom, nekad i drugde stidljivog: „Ja samo gledam svoja posla, i ništa me se drugo ne tiče!“. Neka i svako drugi gleda svoja, a za one koji imaju malo „čudnije poslove“ koji se kose sa zakonom, takođe postoje oni čiji je posao da na to reaguju. Ili ne reaguju… Tako da nije zgodno naglas reći ali može kroz zube ili u pravom društvu: „Kradi, i pusti druge da kradu!“.

Da Vas podsetimo:  Zvali nas da branimo dražavu, pa zaboravila na nas!

A kako je drugde, odnosno tamo gde privatizacija i slobodna privatna inicijativa nisu od juče? Kako je u teoriji ili kod očeva odgovarajućeg društvenog sistema koji jesu isticali da je čovek kovač svoje sreće i nesreće ali da svi nemaju podjednako dobre čekiće, da su prirodne nejednakosti neizbežne ali da neke društvene treba makar smanjivati? I to je privatna stvar. Onih koje to zanima, ako takvih ima uopšte…

izvor:http://kolubarske.rs

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime