Iz opozicije svakodnevno javnosti objavljuju otkriće rupe na saksiji: Vučić je svakog dana u predizbornoj kampanji! U uverenju da je to ravno, Mojsijevom otkriću Deset zapovesti…
Uzgredno objavljuju i to kako su u svakodnenom radu na „ukrupnjavanju“. I da su na dobrom putu ka dogovoru hoće li nastupiti u jednoj, dve, tri…, ili još više „kolona“. I upravo je to „ukrupnjavanje“, najkrupnije što nude biračima. Garantuje sledeći poklon: pobedu na predstojećim izborima! Pitanje šta posle pobede je deplasirano, o tom – potom! Čangrizanje dokonih, i navraćanje vode na vodenicu vlasti….
I bili bi u pravu, da nije sećanja na ono što je bilo posle ostvarenja još snažnije želje svojevremeno, „Samo da se Miloševiću vide leđa!“. Da su „potom“ birači ostali što su bili, a dotadašnji opozicionari, nikako. Seli su da dele vlast, mast, slast i čast, natenane i studiozno. I posle ne beskrajnih, ali dugotrajnih dogovora i usaglašavanja, raspodeljena su sva ministarstva i portfelji, sve fotelje i stolice uvrꞌ astala. Svi su „namireni“, osim programa koji su ublaženi pa i poništeni „usaglašavanjem“ rogova u vreći, i promene koja je ostala na čekanju… Vreme je, za to vreme, teklo i oticalo, birači se hladili i razočaravali. Nova opozicija (stara vlast) samo je seirila i mudro čekala…
Od „ukrupnjavanja“ sigurne vajde imaju oni koji se ukrupnjavaju. Uz pretpostavku koja je pod nebeskim znakom pitanja: da pobede! Pomenuto sećanje nije izbledelo, mlađi vide kako se muče sa „ukrupnjavanjem“, i nije čudno ako se pitaju kako bi tek bilo posle pobede… Tako da bi stvarno ukrupnjavanje bilo smanjivanje učesnika na izborima, ponovnim ujedinjavanjem ranije jedinstvenih, a kasnije pocepanih. Ili jednostavno, srodnih! To pobedu ne garantuje, ali ako do nje dođe (niko od njih u to ne sumnja), biće manje učesnika za pobedničkom trpezom. Čega su mnogi birači svesni, i što bi ih navelo da izađu na glasanje…
Nažalost, ovo je malo verovatno. Iz „idejnih razloga“, odnosno nepostojanja ideje kako pomiriti premijerske i ministarske ambicije, lidera stranaka koje bi činile „kolonu!“. Gubiti to iz vida, znači naivno pitati: „Ima li razlike između Dveri i Zavetnika? (Naravno da primera ima i na „proevropskoj strani“). I reći: „Naravno, na čelu prve je muško, a na čelu druge žensko“.
Nije Milošević srušen zato što se “ ujedinila opozicija “ , već zato što je izveden PUČ , vodjen i financiran od strane Amerike ! Predizborna obećanja nisu zaboravljena, nego su bila u suprotnosti sa
voljom i zeljama organizatora i financijera PUČA . Najvazniji zadatak tih izbornih dana, bio je upad u Skupštinu i paljenje glasačkih kutija ( da spomenem i izbornu volju gradjana) ! Da se konj veze tamo gdje ti gazda kaze, vidjeli smo na primjeru Djindjića, a da se “ gazda “ nije promjenio, vidimo po VELEIZDAJNIČKOJ politici vlasti u Srbiji. Ne samo da se ništa nije promjenilo od tada do danas, „gazda “ isti , Narod isti, jedino se KONJ mjenja po potrebi, ali ovaj sada je toliko poslušan, da ga ni vezati nije potrebno ! Nema uvjeta da se na izborima …….izborimo za stvarne i suštinske promjene, da se oslobodimo “ gazde “ . Najveći doseg nam je da zamjenimo KONJA , a da sve ostalo ostane isto!