Loš položaj afričkih izbeglica u Srbiji – za radnu dozvolu se čeka devet meseci

0
108

Izbeglice iz afričkih zemalja u Srbiji su u znatno nepovoljnijem položaju od izbeglica iz Ukrajine i Rusije o čemu za Mašinu govori pravnik za ljudska prava Aleksandar Marković koji svedoči o pravnim i birokratskim problemima sa kojima se susreću izbeglice iz Afrike, kao i diskriminaciji kojoj su izloženi.

Foto: Predrag Momčilović / Mašina

Sukobima u Africi – u regionu Sahela, Etiopiji, Somaliji, Burundiju – ne pridaje se pažnja kakvu dobija rat u Ukrajini. Pored diskriminatornih politika zasnovanih na rasnoj i etničkoj osnovi, afričke izbeglice uživaju manje privilegije od ukrajinskih i ruskih izbeglica u Srbiji.

O njihovom položaju razgovarali smo sa Aleksandrom Markovićem, pravnikom za ljudska prava i pravnim savetnikom u Centru za istraživanje i razvoj društva IDEAS.

Što se razlika u tretmanu ukrajinskih i afričkih izbeglica tiče, sagovornik Mašine tvrdi da su u postupku azila jednaki, mada su ukrajinske izbeglice dobile privremenu zaštitu u Srbiji što ih automatski oslobađa od individualnih razgovora za dobijanje azila.

„Izbeglice iz Sirije, Irana, Avganistana, Burundija ili Somalije takvu zaštitu nisu dobile, već svako od njih ulazi u poseban, individualni postupak azila koji se odvija pred Kancelarijom za azil“, objašnjava Marković i ističe pravne i birokratske probleme sa kojima su suočeni:

„Vrlo često, ukoliko je negativna prvostepena odluka, Komisija za azil kao drugostepeni organ potvrđuje prvostepenu odluku. Ukoliko se ode na Upravni sud, kao poslednju instancu u postupku azila, pre eventualno Ustavnog suda ili predstavke pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu, odluka se čeka i po godinu dana što izbeglicu vrlo često dovodi do situacije da napusti Srbiju. Postoje problemi u vezi lične karte za tražioce azila koja je plasticifirana i nije čipovana i dovodi do teškoća u svakodnevnom životu. Za apliciranje za radnu dozvolu se čeka devet meseci nakon podnošenja zahteva za azil, što je neprimereno dug period, u kojem izbeglice moraju da rade na ’crno’. Da ne pominjem praktične probleme oko zakupa stana kada dobiju boravak na privatnoj adresi, jer stanodavci su pretežno puni predrasuda“.

Da Vas podsetimo:  Građani Hajdukova: Migrantska kriza ili terorizam? Policija: Svakodnevno delujemo i planiramo kako da zaštitimo građane!

Izbeglice se susreću sa diskriminacijom i predrasudama na svakodnevnom nivou, od toga da banke odbijaju da im otvore račune, kao što je to bio slučaj sa Intesa i Raiffeisen bankama, do omladinskih zadruga koje ne žele da ih učlane.

Broj dokumentovanih migranata iz afričkog regiona skoro se udvostručio od 2010. godine, nastavljajući dvodecenijski trend ekspanzije. Afrička migracija je vođena raznolikom kombinacijom faktora za svaku zemlju. Primarni su sukobi i ekonomska kriza. Prema podacima izveštaja Afričkog centra za strateške studije čak devet od petnaest najvećih afričkih zemalja iz kojih potiču migranti su u sukobima.

Još jedan faktor afričkih migracija su klimatske promene. Afrički kontinent se suočava sa višom stopom prirodnih katastrofa od ostatka sveta. Od suša i poplava, do ciklona i pandemija – Afrika se suočava sa mnogim prirodnim pokretačima nestabilnosti, a Svetska banka predviđa da će do 2050. godine u Africi biti 86 miliona klimatskih izbeglica.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime