Majko, Srbija zove!

0
299

Opannčar „agencija“: Majko, Srbija zove!

Junaci, izgubili smo jednu bitku, ali rat nikada! U ponedeljak ćemo imati lakši trening protiv onih Kamerunaca – tu imamo sigurna tri boda, a onda sledi glavni obračun sa onom Šaćirijevom i Džakinom Švajcarskom koju moramo da pobedimo, jer Kosovo je Srbija! I eto nas, idemo dalje, ako nam se postreći možemo u finalu ponovo da naletimo na Brazilce, a tada koм opanci, kom obojci.

Ilustracija

Ništa nećemo prepustiti slučaju. Iz jučerašnjeg poraza ćemo izvući korisne zaključke. Vučić će ponovo pozvati Piksija ali sada sa naprednijom porukom – Sine idi daj gol! U vojnu kasarnu će opet da ide, neće ni ovog puta da izneveri vojnike, navijaće sa njima do kraja utakmice – za momenat će odložiti brigu o naciji, jer Kosovo je Srbija, a oni ćemu se zahvaliti tako što ćemu odati dužnu počast i ceo meč navijati u stavu mirno, s pogledom na njegovu sliku na zidu.

U skladu sa gore narečenim biće organizovane i pripreme. Vučić će jedno od svakodnevnih obraćanja naciji održati u gore pomenutoj kasarni čije se ime ima čuvati u tajnosti zbog vojne tajne. U uvodnom delu, posle redovnog priloga o mukama na koje nailazi u svakodnevnoj (i svakonoćnoj) brizi za Kosovo, koji ovog puta neće trajati duže od jednog poluvremena, u drugom poluvremenu će doći do okršaja – Vućić, u crveno belom dresu, sa zastavom „Delija“ će sa severa jurišati na južno krilo neprijateljske jedanaestorice, koju će u odsustvu Novaka Nedića, ako ovaj bude opravdano odsutan, zameniti ministar odbrane Miloš Vučević, za ovu priliku odeven u dres Grobara. Scenografija će biti poverena Ani Brnabić koja će za tu priliku biti u odeći duginih boja, što treba pozitivno da utiče na libido ratnika.

Da Vas podsetimo:  DNEVNIK “MAGNA” TROVAČA

Očekuje se da Vučića sve to podseti na mlade dane i ratove koji su tada vođeni između Delija i Grobara, te da će ta mladalačka euforija preći i na ostale učesnike ovog primenjenog performansa, a to će se potom telepatski preneti i na naše fudbalere, koji će sve to pratiti preko neke televizije sa nacionalnom frekvencijom. U tom cilju treba obezbediti i prisustvo predsednice REM-a Olivere Zekić, kojoj će to iskustvo koristiti prilikom pisanja obrazloženja za buduće odluke o dodelu preostalih tv frekvencija.

Termin ovog primenjenog performansa će takođe biti čuvan u tajnosti. Najbolje u vreme prenosa neke važne utakmice iz Katara, jer se očekuje da tada bude i najveća gledanost. Televizijama i njihovim tv programima to neće biti problem jer su se već uhodale u praksu da se redovni programi prekidaju čim se Vučić pojavi na ekranu.

Umalo da zaboravim na komentatora. Tu ulogu treba poveriti Žaklini Tatalović sa tv N1. Moraju i oni ponekad da budu gledani na području sa nacionalnom frekvencijom.

* * *
A sad malo drugačije o toj najvažnijoj sporednoj stvari na svetu, da se ne bi shvatilo da je u pravu ona pametnica koja na društvenoj mreži objavi – Onaj narod kome je važniji fudbal od Kosova, zaslužuje da se nađe na smetlištu istorije. Gospođo draga, ponekad se mora „poći i u bioskop“. Nevalja je samo kad vas i tamo zaskoče sa istim performansom.

Kad sam pročitao sastav tima za utakmicu sa Brazilom, rekao sam – dopada mi se. Ne treba se k…… sa petostrukim prvacima sveta, tako da i pored Piksijeve filozofije otvorenog nadmetanja, koju inače cenim, treba ovde primeniti i blagu odstupnicu, jer bi otvorena ofanziva bila isto toliko pogrešna kao i itodalna „bunker“ defanziva koja sigurno ne bi 90 minuta mogla da odoli opsadi Nejmara i kompanije. Prošla su vremena „dubl-ve“ (W) sistema u kome je svaki pojedinac imao ulogu koja mu je bila ispisana na leđima, brojevima 1 – 11, pa je tako Branko Stanković, nezamenjivi desni bek čuvenog olimpijskog tima iz 1952. godine, koji je zbog elegancije u obavljanju te uloge, boravio isključivo na poziciji desnog beka – napad je bio ptepušten desnom krilu, dobio nadimak ambasador, a Dragan Džajić svetsku slavu stekao dremkajući 80 minuta na poziciji levog krila da bi kad bi mu neko doturio loptu napravio ršum u šesnaestercu. Sada je to potpuno drugačije – imate po jednog igrača na poziciji levo i desno, koji špartaju celom trasom duž autlinije, pa sam u skladu sa tim protumačio i uloge pojedinaca u objavljenom sastavu. Izostala su klasična krila – Filip Kostić, levo i Darko Lazović, desno, koji baš i nisu neki odbrambeni igraači. Umesto, Kostića je tu Filip Mladenović koji je po opisu radnog mesta bek, tako da on, po potrebi, udvajanjem pomaže Strahinji Pavloviću na levom beku, a isto to i na desnoj strani sa Andrijom Živkovićem, koji bi pomagao onima na desnoj strani. Uz to podrazumeva se da je uloga „zadnjih veznih“ – Gudelja i Lukića, ne samo da iznose loptu u polje napada već i da pomažu odbrani. Tako postavljena fleksibilna odbrana bi po meni trebala da pretstavlja prilično cementiranu odbranu.

Da Vas podsetimo:  „Gnezdo orlovo” ili neki novi klinci

Dobro, u praksi je bilo nešto slično, sa dodatkom – visoko postavljena linija odbrane sa željom da se lopta što duže zadrđi u posedu. I funkcionisalo je to čitave dve trećine utakmuce – do prvog gola koji smo po malo i nesrećno primili – Rišarlison je natrčao na loptu koju je inače odlični Vanja Milinković Savić odbio, ona ga je udarila u kolenio i ušla u gol.

Tada je Piksi izvršio brojne izmene i krenuo u napad, što možda i nije bilo pametno jer iu krajnjem obračunu svaki primljeni gol može da bude značajan. Potom je sve otišlo u „Honduras“. Dobro smo i prošli, jer mogli smo da primimo još golova.

Sudeći po Piksijevim reakcijama kada je to počelo da se dešava, očigledno neko na terenu nije izvršavao zadatke onako kako je bilo dogovoreno. Ja sumnjam na Sergeja Milinkovića Savića i zadnje vezne, Gudelja i Lukića, naročito na onog sa podvezanim čuperkom na glavi, Cecinog zeta, koji se nešto i nije oznojio na katarskoj sparini, pa predlažem na njihovo mesto na predsetojećim utakmicama zauzmu Maksimović, koji je očigledno željan reprezentativnog fudbala i onaj mali Ilić, talenat kakvog odavno nismo imali, a koga smo prodali za „pet banki“ još u tinejdžerskim godinama.

A što se tiče Vučića, njemu bih savetovao da ostane samo u ulozi navijača i da navija dostojanstvrrno kako priliči šefovima država – na primer, kao španski kralj Felipe VI koji je iz publike uživao posmatrajući utakmicu svoje reprezentacije protiv Kostarike. Ne nudim se za savetnika, jer držim se one priče o njima – ako ti je onaj koga savetuješ pametan, tvoj mu savet nije ni potreban, a ako nije, savetovao ga, ne savetovao, isto mu se vata.

Da Vas podsetimo:  Vi ste svet, mi smo ljudi!

U mom selu ima jedan opančar.
Što on pravi dobre opanke !
Obuješ ih, popenješ se na soliter
i skočiš sa desetog sprata,
ti se razbiješ ko….., a opancima ništa!

Dragiša Čolić

Dragiša Čolić, 26.11.2022.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime