NOVI ALGORITAM SRBIJE

0
553

MIRJANA PRLjEVIĆ – BRANKO DIMITRIJEVIĆ

Poslovni roman

NOVI ALGORITAM SRBIJE

Povratak izgubljenoj

MATRICI INTEGRISANE MUDROSTI

Sizif je bio, prema grčkoj mitologiji, najmudriji, najlukaviji i najpokvareniji smrtnik stare Grčke, koji je bogovima i ljudima činio obmane i prevare, pa je osuđen na tešku kaznu u podzemnom svetu, da večno gura ogroman kamen uz breg, kako bi ga postavio na vrh, ali kamen se uvek obrušavao, padao u podnožje i Sizif ga je ponovo morao da gura uz brdo.

I tako večno.

Borislav Pekić je vrcavo primetio, za razliku od Kamija koji piše o Sizifovim mukama da „ apsurdni svet, više nego ma koji, vuče svoju plemenitost iz svog bednog rođenja“, da večno guranje kamena uz brdo ima smisla, ako znamo da na vrhu nema ničega.

Smisao života se, dakle, nalazi upravo u tom neprestalnom guranju.

Ako ste ovu prvu lekciju života razumeli, onda vam savetujem da pročitate ovu knjigu, iskusnih stručnjaka za teoriju i praksu, Branka Dimitrijevića u oblastima sistema vođenja i upravljanja poslovnim organizacijama i Mirjane Prljević, svetski priznate savetnice u strateškom pozicioniranju u oblasti preduzetništva i poslovne inteligencije.

Čitajte knjige iskusnih stručnjaka, koju su stvarali nove vrednosti na tržištu, koji su se dokazali na tržištu, koji imaju rešenja, koji vam prenose svoja znanja i iskustva i koji nisu dosadni, udav ex cathedra teoretičari ili prodavci bestseler pamfleta sa uputstvima kako da se brzo i lako obogatite.

Nema uspeha na brzaka, na foru i na prečicu.

Uspeh se postiže uz velike muke, odricanja, žrtve i napore.

U knjizi se nalazi, sve sa ilustracijom, priča o kineskom bambusu.

Počeću prikaz knjige od ove poučne metafore.

Znate li, pitaju nas autori knjige, da drvo kineskog bambusa prve četiri godine izraste samo petnaest centimetara iznad zemlje, da bi u petoj godini, pošto se korenje dovoljno razvilo, izraslo čitavih pet metara u visinu?

Da li ste to znali?

Ja priznajem da nisam znao.

Ali, metafora o kineskom bambusu je odlična za razumevanja – strpljenja.

Brzopletost i odsustvo strpljenja je loša osobina Srba. To nas je skupo koštalo kroz istoriju i donelo nam je ogromne nesreće i žrtve.

Neka svako pođe iskreno od sebe i neka pronađe u sebi našu lošu nacionalnu osobinu.

Mudri Patrijarh Pavle je napisao da biljku moramo da zalivamo i negujemo, ako hoćemo da poraste, ne možemo je vući da brže raste, jer ćemo je iščupati iz korena.

Da Vas podsetimo:  "SLIČNO SE SLIČNOM RADUJE!"

Strpljenje je ono što u mojim javnim nastupima zovem – NATAPANjE!

Nestrpljivi me napadaju, jer ne razumeju smisao natapanja.

Autori knjige za takve pišu: „ Mnogo je onih koji očekuju, malo je onih koji rade.“ / strana 40/

Jenom pametnom rečenicom su dali analizu naše nacionalne propasti i trenutno stanje nacije.

Kako da pokrenemo apatične i razočarane? Kako da promenimo ravnodušne i izbegnemo nove tragedije? Odakle da počnemo sa lečenjem?

Jedan od junaka, na samom početku knjige, kaže:

„ Od korena, ali ne ovog bolesnog drveta, već od korena nove mladice izrasle iz semena još zdravih pupoljaka i plodova kojih sve manje ima. Za staro drvo je suviše kasno. Novo se mora strpljivo negovati, jačati korene principa, a rast i plodove uspeha očekivati tek kada stablo novih vrednosti iznikne sposobno da izdrži vetrove promena ko zna kakve budućnosti.“ / strana 40 /

Podvukao sam rešenja naših današnjih problema.

Moramo iz korena da promenimo totalitarni politički i ekonomski sistem.

Novi sistem mora da izraste iz nove mladice i semena zdravih pupoljaka.

Stari sistem je neodrživ. On je uzrok svih naših nedaća.

Moramo strpljivo da radimo i jačamo moralne principe kako bi izgradili nove vrednosti, koje mogu da izdrže sve nevolje u budućnosti.

Da li današnja srpska nacionalna elita ovo razume?

Pojedinci neki razumeju, ali većina njih, nažalost, još uvek ne razume.

Većina ne može da se oslobodi starog konformizma, jer su im lični interesi uvek iznad interesa i principa zajednice.

Za staru nacionalnu elitu je suviše kasno da se menja.

Autori računaju na nove mladice, na buduće generacije, koji trebaju da pročitaju ovaj poslovni roman, da nauče NOVI ALGORITAM SRBIJE i da se vrate MATRICI INTEGRISANE MUDROSTI.

Forma – poslovni roman, smešten u 2043. godinu, mi se sviđa, jer se dobila tako široka mogućnost za iznošenje, obično suvoparnih i prilično dosadnih, poslovnih pravila i veština, često nazvani – edukacija, dok je naše obrazovanje mnogo bliže odbrani obraza i moralnih vrednosti, bez koga nema spasa civilizacije, koja je pre 2.600 godina krenula u pogrešnom pravcu kretanja i koja se danas nalazi na prekretnici biološkog opstanka ugroženog čovečanstva.

Da Vas podsetimo:  Ko izda – …..!

Izmeštanje radnje u 2043. godinu pomaže nam da, kroz istorijsku distancu, shvatimo šta danas trebamo da radimo.

Ako znamo da današnja svetska kriza nije ekonomska, medicinska ili pandemijska, nego da je duhovna kriza umorne, ostarele i otuđene Zapadne civilizacije, onda moramo tražiti rešenja našeg izbavljenja kroz ovakve misaone knjige, koje nam pokazuju smer kojim trebamo da idemo.

To se odnosi na pojedinca, porodicu, kompaniju i državu.

Svako može sebe da pronađe u ovoj knjizi i da izabere na koji način će da radi na onome što danas jedino ima smisla, ako želimo da izađemo iz sadašnje tragedije.

Ali, mora da radi.

Praznim pričama i kolektivnim kukanjem ne možemo da promenimo loš sistem.

Pojedinačno se niko ne može da spasi, to su predrasude sebičnih egocentrika, glupaka, primitivaca i palanačkih mediokriteta, šizofrenih materijalista, koji su obesmislili sve duhovne vrednosti i koji, osim svog ličnog interesa, nemaju nikakvu novu političku ideju ili potrebu da menjaju postojeći zaglavljeni, okupirani i dezorijentisani komercijalni svet.

Možemo da se spasimo samo – zajedno.

Ako je put smisao, jer se ne veruje u vrh, onda možete da primenite dijagram paukove mreže, koji je univerzalan, jer potiče iz Božijih principa. / strana 25/

Na tom putu smisla moramo da savladamo znanja i veštine o željama, kompetencijama, navikama, vođenju, služenju, upravljanju, motivacijama, upornosti, liderima i menadžerima, drvu kulture, TESLA principima, histogramu vrednosti i mnogim drugim saznanjima, koje možemo da pratimo preko dijagrama i tabela, ali meni su najinteresantnije bile strateške studije, razrađene na primeru pojedinca, poslovne organizacije i države.

Nakon skoro četiri decenije mog poslovanja na tržištu, strateške studije na nivou države su mi bile, ipak, najvažnije štivo.

Srbi prave i ponavljaju večito tragične istorijske greške samo zato što nemamo strateške studije na nivou države.

To se posebno odnosi na novo doba srpske državnosti.

U staro vreme postojali su crkveno-narodni sabori, koji su okupljali najumnije ljude toga doba, na kojima se raspravljalo i odlučivalo, kako bi se to danas reklo, o viziji, misiji i strategiji našeg daljeg nacionalnog razvoja, ali takve ključne sabore smo vremenom izgubili.

Kada smo održavali takve crkveno-narodne sabore bili smo moćni.

Koliko je meni poznato iz istorijske građe, imali smo takvo strateško planiranje poslednji put 1790.godine na skupu u Temišvaru i 1844. godine napisano u „ Načertanije“ Ilije Garašanina.

Da Vas podsetimo:  Poverenje i poštenje

Nakon toga nema nikakve vizije o našoj budućnosti.

Tumaramo u mraku i doživljavamo tragedije.

Pogrešan izbor 1918. godine je naš usud, koga se nismo ni danas oslobodili.

Kada sam 1999.godine, nakon zlikovačkog NATO bombardovanja, okupio grupu stručnjaka oko Programa za spas Srbije, ideja mi je bila da ponudimo viziju i strategiju našeg razvoja u narednih sto godina. Napravili smo taj operativni nacionalni Program i ponudili ga novoj vlasti, lično sam ga predao Đinđiću u ruke, ali, nažalost, on uopšte nije pročitao šta tamo piše i nije bio zainteresovan da primeni naše nove političke i ekonomske ideje. Istorija će dati ocenu tog sveobuhvatnog državnog programa, koji nije bio prihvaćen.

Nije bilo čak ni rasprave o njemu.

Srpska inteligencija je žurila da se dodvori novoj vlasti i nije bila zainteresovana za pravljenje nacionalne strategije.

Posle protraćene dve decenije, posle još dublje naše propasti, posle svega što nam se dogodilo, uništavanja svih nacionalnih institucija i pokoravanja prezaduženog, izmanipulisanog i okupiranog naroda, prvi put čitam knjigu koja nudi platformu za rešenja naše nacionalne tragedije.

Iskreno se radujem.

Autori su iskusni svetski stručnjaci.

Najbolje koje mi imamo.

Mogu li oni da dobiju priliku da pokažu svoja znanja i umeća?

Sve zavisi od nas.

Odnosno, da budem direktan, sve zavisi od vas, koji se još niste probudili, koji ste opijeni i uljuljkani naduvanim glamurom potrošačke civilizacije u raspadu.

Zavisi i od vas, koji razumete o čemu pišemo i govorimo, ali se plašite da nam se pridružite, jer možete da izgubite neke stečene materijalne privilegije.

I tako, nastavljamo da propadamo.

Sve dok ne doživimo – Veliku Nesreću.

Koja nam se približava.

I koja će nas prodrmati.

Probuditi.

Naterati.

Osvestiti.

I pokrenuti.

Za to novo doba koje dolazi, počnite da se danas pripremate.

Odmah.

To vam je moj savet.

Budite spremni za veliku borbu.

Pripremite što bolje sebe, porodicu i svoje prijatelje.

Čitajte ovu knjigu i naučite mudrost, znanje i veštine.

Velikim radom i strpljenjem do konačne pobede.

Guramo naš kamen uz brdo.

To je naš izbor.

 

Za spas Srbije – NOVI ALGORITAM SRBIJE!

 

Beograd, 7530.godina, trešnjar, dan četrnaesti

 

IZVOR: Branko Dragaš

 

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime