Prosvetni rad učitelja u redovima Saveza Sokola

0
275

Sokolstvo je prešlo više faza od svog osnivanja. Bili su prvo mala  privatna organizacija intelektualaca i propovednika oslobođenja. Postepeno je postajala opšta narodna organizacija koja je budila narod, jačala sve moralne i telesne snage i spremala sposobne borce i radnike za borbu za oslobođenje. Za vreme Prvog svetskog rata u Austro-Ugarskoj Monarhiji sokoli su bili prevratna organizacija boraca za slobodu, a posle rata narodna milicija i vatreni propovednik jedinstva.  U članku „Dve zadaće” na naslovnoj strani lista Saveza Sokola „Sokolskom Glasniku” isticalo se da državni i sokolski interesi koračaju uporedo.  Sokolska organizacija je sa 1.650 jedinica  (društava i seoskih četa) sa svoje strane pružala podršku Kraljevini Jugoslaviji u odbrani zemlje. Pisac članka istakao je ciljeve za sokolsku organizaciju :  „  … da nastavi sa slobodnom inicijativom i traženjem novog boljeg, i da vrši ustavljenu i i smišljenu akciju fizičkog vaspitanja naroda.” (1) Na I redovnoj godišnjoj skupštini Saveza Sokola od 31. marta 1931. istaknuto je :  „… Saradnja sa školom može se postići samo preko učitelja, glavnog nosioca osnovne obrazovanosti i prosvećenosti u narodu … .” O brojnosti učitelja i njihovom radu u redovima sokola Momir G. Sinobad pisao je u svom članku. Učitelji su bili jako zastupljeni u župama Beograd, Celje, Karlovac, Ljubljana, Maribor, Novi Sad, … Petrovgrad (Zrenjanin), Užice, … . Mnoge štampane knjige, brošure, članke i pesme napisali su učitelji.  Momir G. Sinobad istakao je : „.. rada svakidašnjeg, rada sitnog i korisnog kojim učitelji unose u sokolstvo sebe i spajaju u harmoničnu celinu dve grane obrazovanosti : telesnu i duhovnu.” (2) Pavle Vračarić je u svom radu istakao : „Procvat prosvetno-kulturnog, ustvari propagandnog, rada i obogaćivanje sokolskog druženja kulturnim i patriotskim sadržajima zabeležen je u periodu od 1930. do 1941. godine, pri čemu u vremenu između 1938. i 1941. godine u značajnoj meri i antifašističkim karakterom.”(3)

U Izveštaju Sokolske župe Tuzla 1932. istaknuto je da od približno 8.105 učenika osnovnih škola u redovima sokola bilo  1.030, a od 1694 učenika srednjih škola  u redovima sokola bilo je 215.  Broj učitelja u redovima sokolskih jedinica župe je rastao. U svim sokolskim društvima 1928. bilo je oko 10 učitelja, a 1931. bilo ih je 58.(4)

Da bi učitelji mogli da sarađuju na osnivanju sokolskih seoskih četa morali su prvo da upoznaju sokole i njihov pogled na svet. Zato su sokolske župe i društva organizovali tečajeve. Sokolska župa Mostar uvidela je da bez učitelja, koji su uvek u narodu i sa narodom nema istinskog oživotvorenja  ni jedne napredne ideje. Zato su rešili da preko učitelja, koji su se spremali na sokolskim tečajevima, povedu odlučnu borbu protiv svih zala koja su razarala moral i potkopavali duh i svest njegovu. Tečaj u Jablanici završen je krajem avgusta 1932. i trajao je 20 dana. Bilo je 17 učitelja iz raznih krajeva Primorske i Zetske banovine. Tečaj je održan bez ičije pomoći. Učitelji su se za vreme tečaja izdržavali iz svojih vlastitih i skromnih sredstava. Tečajem su upravljali župski načelnik Pero Čolić, Uroš Avdalović i Dušan Mučibabić, koji su celo vreme bili sa tečajcima, dok su ostali nastavnici svakog dana dolazili iz Mostara. Odmah sa svojih redovnih dužnosti išli su vozom iz Mostara u Jablanicu, nemajući vremena  ni za ručak ni za odmor. Njihovo pregalaštvo primerno je delovalo na tečajce i dalo im podstreka, da pored najvećih prepreka ostanu čvrsti, nepokolebljivi i odani svom pozivu. U članku se isticalo da se u poslednje vreme kroz sokolstvo a i od strane države posvećuje velika pažnja sokolskoj spremi učitelja., i zato su se za njih u mnogim mestima priređivali tečajevi. Na tečaju u Jablanici Čolić je sa Mučibabićem održao 90 časova iz tehničkog rada. Posvećivana je pažnja lakoj atletici (trčanje na razne staze, preskok preko lestvica, skok u dalj i dvoskok, bacanje koplja i diskosa). Bila je obraćana  velika pažnja igrama za decu i odrasle, a osobito odbojci, košarci, hazeni i medicinki. Kod raznolikosti : pretlocima, otporima, štafetnom trčanju, trčanju preko prepona, skupinama, vežbama disanja, dečjim vežbama po sistemu koji je prikazivao i upoznavao decu da putem vežbe imitiraju sve zanate, poljoprivredni rad i rad različitih životinja. Učitelji su bili upoznavani sa terminologijom Tirševog sistema. Teoretski i praktično su rađene proste vežbe, palice, boke, vežbe na gredi,  vežbe pomoću utega, …. . Spravama nije bila posvećena velika pažnja. Predavali su : Hasan Đikić predavao je sokolsku administraciju i održao je 8 časova. Sergije Govedarica : Istorija gimnastike i Sokolstva, letovanje, izleti i socijalni rad. Održao je 4 časa. Dr. Lovro Dojmi : Higijena i prva pomoć, održano 4 časa. Dr. Mile Dokić : Sokolska ideja i prosveta, održano 7 časova. Uroš Avdalović : Rad učitelja u selu i zadrugarstvu, narodno prosvećivanje, pčelarstvo, saradnja  učitelja u sokolskim četama i trezvenost,  održano 8 časova. Tečaj je posetio starešina župe Čedo Milić i pozvao učitelje da hrabro istraju u službi svom narodu, koji od njih najviše traži, jer su učitelji najprirodnije i najpozvanije njegove vođe. Tečaj su završili učitelji : Alija Čolić, Filip Radičević, Lazar Ćapin, Čamil Hujdur, Čamil  Krvavac, Đorđe Tilimbat, Viktor Rogulja, Nazif Oručević, Mehmed Golubić, Ali-Riza Muštović, Radovan Papić, Ivo Tomašević, Bajro Hadžović, Dušan Živković, Vitomir Girardi, Ante Beneš i Mustafa Leho. Po završetku tečaja, učitelji su priredili banket na koji su pozvali i ugledne građane Jablanice, koji su za vreme tečaja pažljivo pratili njihov rad, i zainteresovali ih za osnivanje sokolske čete u mestu. Na banketu je govorio dr. Mile Dokić, predsednik prosvetnog odbora župe. Pozdravio je učitelje, koji su o svom trošku pohađali tečaj. Govorili su Hasan Đikić, sekretar župe, Uroš Avdalović i ispred tečajaca  Nazif Oručević i  Dušan Živković, a ispred građana Jablanice fra Pavo Dragičević, koji je pozdravio učitelje i istakao njihov nesebični sokolski rad i pozvao ih, da se pokažu dostojni sinovi  svoga naroda. Tečaj je održan u osnovnoj školi, gde su tečajci nailazili na susretljivost upravitelja škole Krvavca. (5)

Da Vas podsetimo:  Nemačku i sigurne poslove zamenili za život u Krnjeuvama

Sokolska župa Skoplje održala je od 25 do 30 juna 1932. šestodnevni ideološki tečaj za mlade učiteljske kandidate Skopske učiteljske škole. Na tečaju bila su 53 slušaoca : 21 sestra i 32 braće. Održana su 43 časa, što je po sokolima bilo dovoljno da se obuhvate svi predmeti i da se upozna sokolska ideologija, i tehničke stvari potrebne za rad sokolskih pregalaca na prosvetnom polju. Tečaj je imao za cilj da se obrazuju prosvetari seoskih sokolskih četa, pošto su mladi učitelji silom poziva polazili u narod, većinom na sela. Predavali su : Dr. Milivoje Pavlović, prosvetar župe; inž. Rade Ubavić, starešina župe; Svetozar Raičević, tajnik prosvetnog odbora župe; Dimitrije Lazović, direktor učiteljske škole u Skoplju; pukovnik Miodrag Petrašković, starešina društva Skoplje I; Milutin Pavićević, načelnik župe; inž. Radul Radulović, podstarešina župe; inž. Nikola Dronjak, član T.O.S; Krsta Ljumović i Miloje Borić, članovi prosvetnog odbora župe; kapetan Josip Bastijančić, Josip Bukša, Milan Jovanović, članovi P.O.Ž. Nikola Đorđević i Boža Milenković, profesori učiteljske škole i Marko Batrićević, tajnik župe. Za održavanje tečaja su bile zaslužne i školske vlasti.

Prosvetni odbor župe Skoplje, priredio je 29 i 30 juna 1932. dvodnevni ideološki tečaj za prosvetare sokolskih jedinica iz Prilepa, Bitolja, Kruševa i okoline, u Prilepu. Bilo je 63 slušalaca, a održano je 20 časova. To su većinom bili sokolski radnici, nastavnici i nastavnice srednjih i osnovnih škola, a bilo je i drugih činovnika i jedan trgovac. Predavali su : Dr. Milivoje Pavlović, prosvetar župe Skoplje; Milovan Arsenijević, direktor gimnazije; Milan Isaković, profesor; Velimir Petković, profesor; Vojislav Damnjanović, školski nadzornik u penziji, podstarešina društva Prilep; inž. Nikola Dronjak, član T.O.S; Bogdan Vešović, učitelj, član P.O. Društva Prilep i Dimitrije Jovanović, načelnik društva Prilep. (6)

Sokolska župa Mostar posvetila se opismenjavanju na selu i osnivanju zadruga. Najbolji saradnici župe bili su seoski učitelji. Župa ih je pozvala na svoj prvi sabor sokolskih četa u Mostaru. Sokoli su uočili da je seoski mladić, koji je svršio osnovnu školu, odlazio zatim za svojim poslovima u polje, brdo, … te je u poslu zaboravljao čitati i pisati, a i ono što je bilo teže. Župa je pomagala tako što je slala savete i upućivala ih da nešto čitaju, kako ne bi zaboravili. Smatrali su da sve to nije bilo dovoljno i da treba uraditi više. (7) Sokolsko društvo Gospić sistematski je radilo na osnivanju seoskih sokolskih četa u Lici.  Posle osnivanja čete u Vrepcu osnovane su čete u Ličkom Osijeku, Divoselu i Gornjem Kosinju. Radili su na osnivanje četa u Metku i Smiljanu. Najaktivnija je bila četa u Vrepcu. U članku Organizacija sokolskih četa u Lici” isticalo se da su seoski učitelji bili centar i duša osnovanih četa, jer su sa mnogo shvatanja učestvovali u radu tih malih kulturnih žarišta. (8)   U članku Vuka Božovića „Sokolstvo na selu” u „Sokolskom glasniku“ isticao se sem značaja učitelja za sokole i nedostaci sokolskog rada na selu : „Sve se to upućuje učitelju.  On je sve i sva kad treba da se radi. … Učitelj sve prihvaća i rado gleda da u svome selu sprovede sve organizacije koje u selu nose karakter prosvete. Učitelj je u selu centar oko koga se sve okreće. Učitelju se preporučuje da poznaje : medicinu, ekonomiju, religiju, Sokolstvo i sve druge grane prosvete. ….Najpozvaniji da pomognu Sokolstvo na selu to je Sokolsko društvo, pri kojem je četa osnovana.  Sokolsko društvo je važan faktor, koji treba da pomaže Sokolstvo na selu i da mu daje uputstva za rad. Dosada su dokazala slabo interesovanje za selo. Kako će napredovati Sokolstvo na selu, kad ne dobija od nikoga nikakva naročita uputstva. Nije dovoljno samo da se osnuje i da Sok. društvo može podneti izveštaj  da je u svojoj okolini osnovalo toliko i toliko četa. Nije dovoljno ni to, da četa samo dobija „Sokolski glasnik“ i druge novine. Sokolstvu na selu treba posvetiti što veću pažnju, ako želimo da ono donese našoj državi pozitivne rezultate. Treba omladini dati volje i poleta za rad. Pozvani da ovo naročito pomognu, neka obrate što veću pažnju seoskim četama, naročito im treba ukazati materijalnu pomoć. Jer dok Sokolstvo po gradovima zimi radi u školskim sokolanama, na selu  rade na otvorenom polju po snegu i blatu. Napominje se svesokolski slet  u Pragu… a ja ne vidim da se štogod preduzelo  kod seoskih četa da i one posete taj slet. Ne daju im se nikakve vežbe, niti im se što napominje da rade. Ako se od društva što potraži, odgovara : „Ako imate radite, ako nemate ostavite”. Ove reči pokazuju, koliko je varoška inteligencija naklonjena selu. … Kao jedan od onih koji gaje Sokolstvo na selu, upućujem apel pozvanim da što pre energično preduzmu mere da se i Sokolstvo na selu pomogne i da mu se dadu sredstva  za rad, … Naše države snaga je u selu. Zato se pozvani ozbiljno okrenite selu.” (9)

Da Vas podsetimo:  Pismo sa Kosova ili sledi li dobrovoljni albanski egzodus

Državna vlast trudila se da pomogne  sokole u organizovanju tečajeva za seoske čete. Sokolska župa Karlovac organizovala je eskurziju za preko 70 članova seoskih sokolskih četa vozom u Zagreb. Članovi četa bili su iz seoskih četa  Netretić, Generalski Stol, Mahićno, Draganići, Jaškovo i Podzemlje. Vodili su ih članovi župe tajnik Božo Dočkal, član Prosvetnog odbora Josip Kopriva i prosvetar društva Karlovac profesor Marko Sablić. Sa kolodvora krenuli su tramvajem u Maksimir, gde su pregledali fakultetsko dobro. Upravitelj dobra ing. Soko proveo ih je kroz sve prostorije dobra, pokazavši im način spremanja žita, strojeve i prednost njihove upotrebe, staje i stoku, način ishrane, način spremanja stočne hrane, silose i prednosti spremanja hrane u silose, prirodna i veštačka đubriva, … . Seljaci su sa interesovanjem pratili izlaganja  ing. Soko. Posle fakultetskog dobra povedeni su u zološki vrt, gde ih je  profesor Sablić upoznao sa svrhom vrta, poveo u razgledanje, tumačivši im kod pojedinih vrsta životinja sve što treba da se zna o vrsti. Za vreme posete vrtu došao je izaslanik bana, ing. Dragan Tomić, banski savetnik poljoprivrednog odeljenja, i izručio im pozdrave bana, koji je želeo braći sokolima dobrodošlicu. Članovi ekskurzije su poklikom “živio ban Perović” pozdravili banskog izaslanika. I sam ing. Tomić je bio član sokola. Održao je kratko predavanje o važnosti ovakvog načina prosvetnog rada u seoskim sokolskim četama sa obzirom na njihov poljoprivredni rad. Iz zološkog vrta povedeni su ekskurziste da pregledaju etnografski muzej i obrtni muzej. Sablić im je u oba muzeja bio tumač. Obišli su i narodno kazalište, a zatim su ručali. Posle podne ing. Dragan Tomić vodio ih je u Zagrebački zbor (sajam) da pregledaju ekonomski deo izložbe. U zboru ih je dočekao direktor veterinarske izložbe dr. ing. Ganzelmajer. Uprkos tome što se tada održavao kongres veterinara, došao je da kao stručnjak bude pri ruci ekskurzistima. Poveo ih je od početka veterinarskog paviljona držeći u svakom odeljenju kraće predavanje. Držao je predavanje o zaraznim bolestima stoke : sakagiji, bodrenici, tuberkulozi, kugi, slinavki i šapu … . Članovi seoskih četa su pažljivo slušali da im nebi što promaklo. Uz prikazivanje bilja sa livada predavao im je inž. Božo Turina o stočnoj hrani i načinu spremanja hrane. Predavanje je bilo poučno i popularno, za svakog pristupačno.  Članovi četa su bili očarani predavanjem i želeli su da im se još koji put pruži prilika da ga ponovo čuju. Veterinar Libig iz Donjeg Miholjca predavao je o peradarstvu. Članovi četa slušali su sa velikom pažnjom predavanje. Posle pregleda veterinarskog dela izložbe pregledali su ostali deo izložbe : izložbu poljoprivrednih mašina i veštačkih đubriva. Dragan Tomić je ceo dan bio uz članove četa, spreman na sve vrste usluga. Na rastanku u Karlovcu srdačno su se rastali sa vođama, obećavši im da će se svakom zgodom kada župa bude tražila odazvati, jer su i sami došli do uverenja o potrebi prosvetnog rada u selima. (10)

I sokoli su znali da pomoć države ipak ima granice. U doba privrednih kriza nije bilo moguće ni državi da uvek ostvaruje budžet onako kako je htela i da u celini ispuni ono što je želela. U takvim prilikama Savez Sokola kao organizacija privatne inicijative morao je da se osloni na samog sebe, a državnu pomoć morao je smatrati kao pomoć za jaču akciju, i kada je dobijao ono što je trebao da njome ostvaruje nove ciljeve i zadatke, a u koliko dobije manje sokoli su trebali da se ograniče na redovne dužnosti i ostvarivalo je samo ono za šta su mu sredstva dostizala. Za svoje obične vitalne potrebe opstanka sokoli su trebali da se baziraju na sopstvenim sredstvima : članarinama i župskim i saveznim porezima, a pomoć su trebali da troše za pojačanje delatnosti, za ono što je bilo potrebno i korisno, ali ne neophodno. (11) U Sokolskoj četi Kuzmin održan je zimski poljoprivredni tečaj u Kuzminu od 14 februara do 27 marta 1932. sa 36 sati predavanja. Tečaj je ostvaren zalaganjem Sokolske čete, uprave škole, opštine u Kuzminu i Sreskog načelstva iz Sremske Mitrovice. Predavanja su bila iz ratarstva, stočarstva, vinogradarstva, voćarstva, povrtlarstva, mlekarstva, zadrugarstva, poljoprivrednog zakonodavstva, veterinarstva, higijene, nacionalne istorije i geografije. Redovno je pohađalo tečaj 43 slušaoca, od kojih 21 član čete. Broj slušalaca, redovnih i izvanrednih, bio je oko 25. Dotadašnji roditeljski sastanci, koje je održavao učiteljski zbor svakog meseca, mogli su se proširiti i time još više pojačati dotadašnji rad na prosvetnom polju. (12)

U časopisu „Bratstvo”, Sokolske župe Osijek 1939. istaknuto je da dok su u Lovasu bili učitelji Dumić i supruga četa je bila među najaktivnijim sokolskim četama. Sa njihovim premeštanjem rad u četi je zastao. Sve brige oko rada čete bile su na starešini Matiću, koji mada je bio pedestgodišnjak, i sam vežbao. Prosvetar, lekar u mestu nije radio. (13)

Da Vas podsetimo:  Oteta crkvica u Rakitnici

Važnost učitelja sokola  za rad seoskih četa  uvideli su i hrvatski separatisti pa su u Banovini Hrvatskoj od 1939. svoju vlast iskoristili za premeštanje učitelja. U „Sokolskom glasniku“ je u članku na naslovnoj strani „Velika seoba sokolskog nastavničkog naroda u Banovini Hrvatskoj” istakli su da kad su pročitali u „Hrvatskom dnevniku” dva saopštenja Banske vlasti o premeštaju 2.000 profesora i učitelja, da im je bilo jasno da je na obzorju nova nepravda. Komentarisali su izjavu o nastavnicima koji „ni po svome osjećanju ne spadaju u Banovinu Hrvatsku”. Preneli su iz Sarajevske „Jugoslovenske pošte” slučaj nastavnice, koja je 28 godina službovala u Dubrovniku i koju je za grad vezivao grob jedinca sina, pa je ipak premeštena. A samo Sokolsko društvo u Dubrovniku izgubilo je svoje članove : Mariju Mozetić, Milku Crnčević, Dušana Rajačića, Todora Hajdukovića, Leopoldinu Glumčić, Nevenku Smolčić, Antuna Stegara, Margaritu Delivejo i Lukreciju Kovačević. Svi su poslati u zabačena sela kao što su Stravča, Čelebić, Mihaniče, Gornje Ogorje, Medov Dolac …. . Sve zato da se paralizuje rad Sokolskog društva Dubrovnik, jer su sestre  Crnčević i  Mozetić bile načelnice, a Rajačić prosvetar. Svi ostali bili su agilni članovi. „I sad izračunajte,– ako je iz samog Sokolskog društva Dubrovnik premešteno desetak učitelja, samo zato što su Sokoli, koliko li je učitelja i profesora premešteno u čitavoj Banovini, isključivo iz tog razloga?” (14) U  listu „Sokolski glasnik” objavljeno je pismo koje je potpisano sa „Jedan od roditelja” i u kome se ističe : „Pišu nam iz Suđurđa, na otoku Šipanu : Premještanjem nastavnika u dubrovačkom srezu došla je na red i naša učiteljica Rita Kalas-Delivelio. Kod nas je neprekidno službovala sedam godina, a drugđe još toliko, i umjesto da joj se to prizna, pa da joj se podijeli mjesto u kojoj varoši,  ona se šalje u najzabitnije selo Imotskog sreza! Slična su mjesta  dobili svi jugoslovenski  sokoli. Našu valjanu učiteljicu  ispratili su mnogi seljani, da joj  time pokažu koliko su je voljeli.” (15) Posle Drugog svetskog rata komunističke vlasti osnovale su  organizacije Saveza za telesno vaspitanje Partizan koje su zamenile sokole.

Sokolstvo je prešlo više faza od osnivanja. Bili su novi vid zajedničkog rada pregalaca i omladine u borbi za oslobođenje. Prvo su bili mala privatna organizacija intelektualaca i propovednika oslobođenja. Postepeno je postajala opšta narodna organizacija koja je budila narod, jačala sve moralne i telesne snage i spremala sposobne borce i radnike. Za vreme Prvog svetskog rata u Austro-Ugarskoj Monarhiji  sokoli su bili prevratna organizacija boraca za slobodu, a posle rata narodna milicija i vatreni propovednik jedinstva. Posle Prvog svetskog rata država je pružala podršku sokolima. Sa svoje strane sokoli su podržavali Kraljevinu Jugoslaviju i njenu vojsku u odbrani zemlje sve do Aprilskog rata 1941. Sokolska štampa pratila je probleme rada na selu. Uvažavala je značaj učitelja sokola za rad sa seoskim četama. Pisci članaka upozoravali su da je državna pomoć u vreme svetske krize imala granice, i da su sokoli trebali da se više oslanjaju sami na sebe. Važnost učitelja sokola  na selu uvideli su i hrvatski separatisti pa su  svoju vlast u Banovini Hrvatskoj od 1939. iskoristili za premeštanje učitelja. Posle Drugog svetskog rata komunističke vlasti osnovale su svoje organizacije koje su zamenile sokole. Posle uvođenja višepartijskog sistema 1992. sokoli su obnovili svoj rad.

Saša Nedeljković
član Naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture Srbije


Napomene :

  1. M, „Dve zadaće”, „Sokolski Glasnik”, Ljubljana, 25 februara 1932, br. 9, str. 1;
  2. Momir G. Sinobad, „Jugoslovensko učiteljstvo i sokolstvo”,  „Savetovanje uloga obnovljenog sokolstva u telesnom, zdravstvenom, moralnom i rodoljubivom vaspitanju mladih i odraslih”, Beograd, jun 1996, str. 134, 135, 136;
  3. Pavle Vračarić, „Specifične funkcije i oblici vaspitnog i kulturno-prosvetnog rada u sokolskim društvima”, „Savetovanje uloga obnovljenog sokolstva u telesnom, zdravstvenom, moralnom i rodoljubivom vaspitanju mladih i odraslih”, Beograd, jun 1996, str. 106, 107;
  4. „Godišnja skupština župe”, „Sokolski glasnik”, Ljubljana, 24 marta 1932, br. 13, str. 6, 7;
  5. Đorđe Tilimbat, „Završetak sokolskog tečaja za učitelje u Jablanici”, „Sokolski glasnik”, Ljubljana, 6 oktobra 1932, br. 40, str. 4;
  6. „Sokolski ideološki tečaj u Skoplju”, „Sokolski ideološki tečaj u Prilepu”, „Sokolski glasnik”, Ljubljana, 28 jula 1932, br. 30, str. 5;
  7. „Sokolstvo protiv nepismenosti Apel Sokolske župe  Mostar”, „Sokolski glasnik“, Ljubljana, 1 novembar 1935, br, 41, str. 1;
  8. Organizacija sokolskih četa u Lici”, „Sokolski glasnik“, Ljubljana, 4 juna 1931, br. 23, str. 5;
  9. Vuk Božović, „Sokolstvo na selu” „Sokolski glasnik“, Ljubljana, 21 januara 1932, br. 4, str. 7;
  10. „Prosvetni rad u sokolskim četama”, „Sokolski glasnik“, Ljubljana, 15 septembra 1932, br. 37, str. 4;
  11. Ante Brozović, „Popu-pop; bobu-bob! (Svršetak)”, „Sokolski glasnik“, Ljubljana, 9 decembra 1932, br. 49, str. 3;
  12. Sokolska četa Kuzmin”, „Sokolski glasnik“, Ljubljana, 21 aprila 1932, br. 17, str. 6;
  13. „Iz Vukovarskog okružja”, „Bratstvo”, Osijek, 15 januara 1939, br. 1, str. 11;
  14. „Velika seoba sokolskog nastavničkog naroda u Banovini Hrvatskoj”, „Sokolski Glasnik”, Beograd, 20 septembar 1940, br. 38, str. 1;
  15. Jedan od roditelja, „Protivnici sokolstva”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 4 oktobar 1940, br. 40, str. 4;

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime