Slovenska antiteza

0
432
slika: https://www.pinterest.ru/pin/395261304769365216/

Prostor srpskog Tropolja, kako ga je nazivao Miloš Milojević, oduvek predstavlja maglovitu zagonetku za mnoge putopisce, uhode, istraživače…

Shvatiti bilo šta bez istorijskog konteksta zapravo je nemoguće. U tom smislu istinskog shvatanja prvi korak bi bio pravo imenovanje pojmova ili kako je to davno napisao Pavle Solarić: reći popu pop, a bobu bob!

Danas, recimo reč „intelektualac“ gotovoda ništa ne znači – ipak to je samo ilustracija obesmišljavanja pojmova u vremenu. Da li je naprimer službeni prevodilac sa srpskog nabosanski ili crnogorski, itd… intelektualac?!

Eto, zainteresovani čitaoče, ili štioče, iz ovog vremena treba da zaronimo kroz vekoveka fra Andriji Kačiću.

Naš Andrija rođen je u Bristu pri Makarskoj baš za vreme Velike seobe ili pakprvih godina XVIII veka. U to doba Srbi od Skadra do Istre nalaziše se pod skupom zaštitom Venecije, sa Turcima iza leđa. Mletačka „zaštita“ plaćaše se krvlju i otudaono – Krajino krvava haljino!

Glad, ljuti dalmatinski krš nastao posle milenijumske seče, nudio je samo glad. Izboraza Srbe u Primorju nije bilo mnogo: ostati i gladovati, turčiti se, katoličiti se ili hajdukovati. Kad kažem glad mislim na glad odkoje se umire, „lepo“ opisano i kod Marka Miljanova, Sime Matavulja…

Najveći srpski kulturni centar za Andrijine mladosti behu Sent Andreja, Budim i Trst. Našeg junaka put odvede u Budim i to bašu srpsku četvrt Taban. Tu je postojala rimokatolička, ali racka – čitaj srpska – crkva i manastir.

Možda baš tu, u Tabanu, Andrija upozna Orbinijevo „Kraljevstvo Slovena“.

Srpstvo dubrovčana krilo se u slovenstvu. Desetak godina mlađi od Orbina beše Gundulić, i više je nego jasno da ova dva piscavrše ogroman uticaj na njega.

Da Vas podsetimo:  Za Kosovo Albanci nikada nisu imali svoje ime, kao što ga nemaju ni dan-danas

Dobro je znati da se u doba o kome govorim, Budim i Sent Andreja ne nalaze u Madžarskoj, jerona ne postoji, to je prostor Austrije. Tu, između Tabana i Sent Andreje, kretao se i živeo veliki srpski pisac, pravoslavni sveštenik Gavril Stefanović Venclović, desetak godina stariji od našeg fra Andrije. Da li su se ova dva srpska popa nekad srela – ne znam, ali bihvoleo da jesu.

U shvatanju pretvaranja srpstva u slovenstvo jasan je put ka stvaranju hrvatstvašto je bečki državni program od sloma Napoleona i njegove kratkotrajne vlade Dubrovnikom i Dalmatijom. Bonaparta je postaroj rimskoj podeli provincija, dijeceza, prefektura… taj prostor nazvao Ilirikom.

Kad udara more o mramorje, ono udara samou srpskim pesmama ali naši „jezikoslovci“ nazvaše tu stilsku figuru: slovenska antiteza premda je ona srpska antiteza. U opštem grabežu srpskih duhovnih i materijalnih dobara, šta je sledeća ludost „hrvatska“ antiteza?

Svakom dobronamernom čitaocu više jenego jasno šta spaja mnogobrojne toponime iz Razgovora i onih iz Andrijinih putovanja: Niš, Karin, Taban… Nekoga bi mogla zbuniti učitanju mešavina preovlađujućeg ikavskog i tui tamo provejavanje jekavskog. Zbog velikog kretanja stanovništva u Kačićevo doba nije bila jasna podela izgovora na terenu; kao što jeto recimo bilo do propasti carstva srpskog kadse na Vardaru, Kosovu i Moravi govorilo ekavski, u Metohiji (Dioklitiji Hvostanskoj) i Duklji ijekavski, a na Neretvi pa ka Drnišuikavski.Od prvog izdanja s polovine osamnaestogveka, fra Andrije evo ponovo među Srbima.

Dobro nam došao Kačiću, Starče Milovane!

autor:Radovan DAMJANOVIĆ

https://srpskistav.com/

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime