Zoran Svetozarević: Licemerje podignuto na nivo državne ideologije

5
1025

Čitam komentare i reakcije na video koji je postavljen na YouTube 2013. godine. Video koji je sniman 1998.

Ne verujem šta čitam.

Monstrum, kvazi pedagog, udbaš, poremećeni manijak, jadna deca, duše male, sram ga bilo, hajde da ga besimo, doživotna robija….

Naravno, radi se o Miki Aleksiću koji je optužen za silovanje i, kako čitam, uhapšen po toj optužbi.

Ono što ćete u daljem tekstu pročitati, činite na sopstvenu odgovornost. Moji stavovi se sigurno mnogima neće svideti, ali ja ih ne pišem da bi se nekom dopali, već da svoje misli podelim s onima koji umeju da misle svojom glavom i koji to i čine.

Ne volim lažove i licemere. Odvratni su mi. Takvi te pre, ili kasnije u životu, ili poslu prevare.

Na snimku se lepo vidi kako Aleksić razgovara s decom, kako od njih traži konkretne odgovore na konkretna pitanja. Deca, verovatno kod kuće naučena takvom ponašanju, pokušavaju da vrdaju i da izbegnu odgovore. Naravno i da nađu izgovore. To kod Mike ne prolazi. Iskren odnos. Znam – ne znam. Naučio sam – nisam naučio. Uradio sam – nisam uradio…. Nema foliranja. Nema  – učio sam, ali nemam pojma. Nema – radio sam, ali ništa nisam uradio. To su naše, srpske fore. Tako mi živimo, tako lažemo sebe i tako cela veka kukamo zašto nam je ovako i pitamo se zašto nam nije onako, a baš smo se trudili da nam bude dobro…

To nad čim se, takođe na šatro, zgražavamo u ovom kratkom filmu je naš život.
Mi tako shvatamo svet.

Svakog dana nam poručuju sa TV-a da nam je bolje. Da li nam je bolje? Svakog dana vas laže krizni štab na čelu s onim Konom, i znam da im ništa ne verujete, a poštujete nekakve mere koje nikakve logike niti veze s mozgom imaju. Znate da vas lažu i ćutite.

Da Vas podsetimo:  Više se ne krade, sad se pljačka

Svaki dan vam se hvale nekakvim rezultatima kojih nema, ili samo što nisu stigli, i vi glasate za njih. Verujete televizoru, a ne verujete frižideru i novčaniku. TV je nekako šaren, frižider iznutra uglavnom hladan, prazan i beo. Istina ima tu osobinu da je često hladna. Laž je, pak, sva šarena i često lepo upakovana.

Kako lažu vas, tako vi lažete svoju decu. Ne samo da ih lažete, nego ih potkradate. Dozvoljavate da se ovi za koje glasate zadužuju u njihovo ime. Taj novac oni troše danas, a i do vas stigne neka mrvica, pa ćutite.

Kad se nađe neko kao Mika, pa detetu kaže da je debelo, on samo konstatuje nešto što je očigledno. Mama mu verovatno kući tepa: „Zlato mamino od 120 kila“!

Problem bilo koje vrste, pa i problem gojaznosti, može da se reši jedino ako se prvo prizna i prepozna kao problem.

Pitati nekog: „Da li si ti glup“  rešava mnoge probleme. Ako neko zna da je glup, što najčešće ne shvati sam, već više puta čuje od drugih, onda s takvim ne treba gubiti vreme i pokušavati da ga naučiš nečemu za šta realno nije sposoban. Ako, pak, smatra sebe pametnim, biće mu motivacija da to i dokaže. Da nešto nauči i pokaže svima kako nije glup.

Bez veze je ćelavog zvati Trša, nosatog, klempa i obratno. Sopstvene genetske osobine kod dece i ljudi se ili prihvate, ili se iz toga izrode kompleksi, pa se trči prvo kod psihologa , psihijatara, a kasnije kod plastičnih hirurga. Mirni su jedino oni, navikli na svoje telo i zadovoljni njime, kakvo god da je.

Ja o pedagogiji ne znam mnogo. Ono što znam je da razlikujem dobro od zla i laž od istine. Zlo i laž nisu nešto čemu bi trebalo da težimo, već ove druge dve stvari, ali kako, kad živimo u moru laži, zla i licemerja?
Da smo stalno u problemima, to svi vidimo i znamo; izgovorima i lažima ih sigurno nećemo rešiti.

Da Vas podsetimo:  Pogledaj me očima deteta

I za kraj…

Ovolika hajka, koja se podigla povodom izjave jedne glumice na jednog čoveka mi je prosto nerealna. O tome da li je kriv, ili nije kriv odlučivaće nekakav sud, kome takođe ne verujemo, jer je takav kakav jeste. Znamo da nisu u zatvoru mnogi kojima je tamo mesto. Znamo i za mnoge koji su nastradali od ovakvog sistema, ni krivi ni dužni.

Ako, pak, sami presudimo Miki i skratimo ga za glavu, po čemu smo onda bolji od njega?

Izvor: Milan Milenkovic

5 KOMENTARA

  1. Сведоци смо били разноразних ситуација, новинских процеса, преседникових“сведочења“јер он, само он сме да каже, вишегодишњих процеса са ужом и широм фамилијом, стварних кривичних дела, измишљених и надуваних афера, и страдања без процесуирања….
    Истраге су вођене или су засноване на претпоставци, бујној машти, чула казала стилу, и завршавале не завршене, без резултата… Били смо сведоци варијанте НЕДАМ….. Ти предмети су остајали у доњој фиоци испод свих других са надом да застаре, и нада је била савезник… Отело се контроли много шта па никакво чудо није да новине и грађани Србије, истражују, деле се и пресуђују, а полиција и судови издалека меркају, у фазону, дал да се умијем, или да се убијем………..

  2. Ovakav clanak moze da napise samo muskarac.
    O temi seskualne eksploatacije na fakultetima i zlostovanju pokusavam vec 25 godina objaviti clanak koji niko nece da objavi.
    – Sad svi pametni svi nevini samo dvojcice i devojke *u*v*. Pa ziveo muski sovinizam. I da ga skratimo za glavu, opet nebismo ni priblizno bili gresni poput Mike. On je u svakom tom detetu ubio zenu, majku, dobrotu, ljubav a mi bi ubili samo sizofrenog dusevnog bolesnika i siledziju.

  3. Ima dosta istine u napisanom, ali to je samo jedna kockica u mozaiku zvanom Mika.
    Ovih dana smo zatrpani tim kockicama naknadne pameti, ali to verovatno neće promeniti ničije stavove, ni pro niti contra. Ljudi nemaju običaj da kritički promisle, a pogotovo ne da promene svoj stav ako se uvere da u nečemu greše. Previše smo isključivi i previše nekritični zarad sitnih interesa.
    U prevodu – nezreli.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime