Širiti mržnju je u Hrvatskoj legitimno, u posljednje vrijeme i poželjno, pa ipak čovjek od turbo uspješne žene očekuje malo sofisticiranije nastupe. Zašto Ruža Srbe ne mrzi kao dama nego ih proklinje poput piljarice prostakuše?
Ruža Tomašić ovih je dana u Hrvatskoj digla veeeeliku frku. Članica EU parlamenta opet je krenula u bespoštedan lov na hrvatske Srbe. Po njoj krajnje je vrijeme da se Hrvatska “očisti” od srpskih “silovatelja i ratnih zločinaca” koji Lijepom Našom slobodno šeću zahvaljujući Zakonu o oprostu koji je “pod pritiskom” izglasan za vrijeme Tuđmana.
Zanemarila je Ruža istinu da spomenuti Zakon ništa ne oprašta ni “silovateljima” ni “ratnim zločincima”. Kamo bi završili političari kad bi se istine držali ko pijan plota? Ruža zna što Zakon o oprostu oprašta Srbima pa ipak se zalaže za deratizaciju Hrvatske od Srba koji našu civiliziranu zemljicu doživljavaju kao “bankomat”. Bla, bla, bla…
Znamo našu Ružu zato nas ne čudi ukazanje pjene na usnama njenim. Ženska godinama urla kako su Srbi najveći hrvatski problem. Ja sam posljednja koja joj to zamjera. Svaka budala ima pravo na svoje veselje. Jest da rečenice zvuče zastrašujuće, jest da civilizirani građani Hrvatske ne mogu vjerovati svojim ušima, jest da se ogromnim koracima vraćamo u prošlo, očito nesvršeno vrijeme kad se u Zagrebu dijete Zec, samo zato jer je bilo Srpče, umlatilo u ime demokracije i slobode. Ubojicama je sve oprošteno iako ne u skladu sa Zakonom o oprostu. Jednostavno, takvo je vrijeme bilo.
Godinama slušam i gledam Ružu. Nešto me kopka, nešto me muči kad god je čujem i vidim. Zašto u toj ženi vrije tolika mržnja? Ima muža, djecu, mlati ogromnu lovu u Evropskom parlamentu. Srbi je nisu silovali. Nisu joj zapalili dom u Kanadi. Zašto ženska nije malo opuštenija? Širiti mržnju je u Hrvatskoj legitimno, u posljednje vrijeme i poželjno, pa ipak čovjek od turbo uspješne žene očekuje malo sofisticiranije nastupe. Zašto Ruža Srbe ne mrzi kao dama nego ih proklinje poput piljarice prostakuše?
Odgovor na komplicirana pitanja u pravilu je jednostavan. Danas sam ga otkrila i presretna sam zbog toga. Volim kad kod bolesnika otkrijem uzrok bolesti jer mu se onda može pomoći. Guglala sam. Ne dugo. Trebala mi je minuta. Vikipedija. Citiram: “Budimir može da bude:
Budimir(ime) srpsko muško ime
Budimir(prezime) srpsko prezime
To bi bilo to. Ruža Tomašić rođena je Budimir. Ruža se zove Budimir, Ruža Budimir. U proteklom ratu tisuću smo puta vidjeli i osjetili kako nema Srbina do Hrvata, sjetimo se Šešelja, i kako nema Hrvata do Srbina. Bacimo pogled na našu Ružu.
I tako će nam Srpkinja Ruža očistiti Hrvatsku od Srba. Sigurna sam da će ona u to čišćenje unijeti svu svoju srpsku dušu i nabildano srpsko tijelo. Sirotica. Neće joj to pomoći. Mi Hrvati bolesno smo osjetljivi kad su krvna zrnca u pitanju. Ne volimo Srbe ni kad su “Hrvati”.
Vedrana Rudan
Pitam se u sta ce se pretvoriti hrvatski fasisti kad im ponestane srba? Kako li ce pronaci novog neprijatelja.
Nacija ubica. Fasisoidna nacija. Nema izmedju nas saradnje, dajmo istinu na videlo.
poznatoje od davnina da su izdajice sopstvenoga naroda najgori jer se stalno dokazuju kako su verne sluge.
E,Vedrana,Vedrana … Dal’ ti se je omaklo ili je prokleta kora od banane razlog kruti? Apropo rečenice zadnje, vrišteće (ne)jasne:“Mi Hrvati bolesno smo osjetljivi kada su krvna zrnca u pitanju. Ne volimo Srbe ni kad su „Hrvati“? Moš’ se ti draga moja, skrivati iza Jugoslovenstva (sa veeelikim „J“)koliko hočeš. Valjda je to komercijalno korisno i potrebno, a narod želi da vjeruje da postoje dobri ljudi među nama,samo su uspešno sakriveni,jer je suviše zla do sada izgmizalo iz Pandorine kutije … Bla,bla,bla,truć. Ipak, istina je, zar ne?