Čitajte Mileta Jovičića, motrite na Hasana Čengića

0
486
Nenad KECMANOVIĆ / Foto:printscreen (Media Centar)

ON JEDINI MOŽE DOĆI UMJESTO BAKIRA IZETBEGOVIĆA I POVESTI NOVI RAT PROTIV SRBA

  • Nije bilo kako je Hag presuđivao i kako bošnjačka propaganda tvrdi. Zoran ČEGAR, specijalac policije BiH, koji je ostao u Sarajevu, posvjedočio je u „Slobodnoj Bosni“ da na građanski protest pred skupštinom, nisu pucali Srbi sa „Holidej in“-a, nego njegove kolege unakrsno – sa UNIS-ovih kula i sakriveni iza reportažnih kola TV SAna ivici trga
  • Šef Izetbegovićevog ratnog obezbjeđenja otkrio je za medije da je reis Mustafa Cerić u najužem krugu dao ideju za pijacu Markale, Srebrenicu i sl.. „Manji broj muslimanskih žrtava na više mjesta širom Bosne ne ostavljaju tako snažan utisak kao kada je isti zbir koncentrisan na jednom mjestu“
  • Na tzv. Istorijskom sporazumu, sa muslimanske stranesu, uz amin Alije Izetbegovića, radili Adil Zulfikarpašić i MuhamedFilipović. Alija je pratio i odobravao svaku fazu dogovora, uključiv i finalni dokument.Pred sarajevskom publikom trebalo je da ga promovišu Izetbegović i Zulfikarpašić. Početak emisije uživo odlagan je desetak minuta, da bi stigao i Alija s puta u SAD, direktno sa Butmira. A on je odmah saopštio da je SDA odbila sporazum
  • Zulfikarpašić smatra da ga je na to mogao navestijedino Hasan Čengić, predratni imam zagrebačke džamijekojise početkom rata uzdigao do Alijinog prvog saradnika po vojnoj liniji od najvećeg povjerenja. Takvog da je vrata Alijinog predsjedničkog kabineta „otvarao je nogom“. Danas je predsjednik moćnog Izvršnog odbora Islamske zajednice, tjela koje bira reisa,u simbiozi je sa SDA, a preko nje i sa vlašću
  • Elem, čitajte ratne uspomene sarajevskih Srba i bošnjačku štampu da bi novim krucijalnim detaljima popunili stvarnu sliku o ratnojBiH. I pažljivo pratite dalje „napredovanje u službi“ Hasan bega Čengićakako Srpska ne bi zakasnila da podeblja entitetske granice i krene svojim putem

„TO jutro na aerodromu Butmir, znatno prije poletanja aviona na redovnoj liniji Sarajevo- Beograd iznenadili su me reis-ul-ulema Jakub Selimoski sa ženom i djecom i Muhamed Čengić potpredsednik vlade BiH i drugi čovjek SDA. Pojavili su se bez najave i pratnje, a ovaj drugi mi je uzbuđenim glasom objasnio. „Noćas je bio sastanak najužeg rukovodstva stranke i odlučeno je da Muslimani idu u rat protiv Srba. Reis efendija i ja smo bili protiv te ludosti…“

Ovo je još prije nekoliko godina objavio ondašnji direktor aerodroma u Butmiru Mile Jovičić i predstavlja dragocjeno svjedočanstvo o tome ko je započeo rat u BiH. Niko se, međutim, poslije na to nije osvrnuo.

Tako je bilo i sa drugim otkrićima koja su procurila u „Slobodnoj Bosni“, „Danima“, „Avazu“…

Murat Šabanović, koji je uoči rata pred tv kamerama sa lica mjesta prijetio da će branu na Drini dići u vazduh, poslije rata se pohvalio rušenjem spomenika Andriću u Višegradu, iz protesta što mu je sarajevska opština Stari grad oduzela dućan na Baščaršiji, koji je od SDA dobio za naručeni vandalski čin.

Da Vas podsetimo:  Ničija zemlja

Zoran Čegar, specijalac policije BiH, koji je ostao u Sarajevu, posvjedočio je u „Slobodnoj Bosni“ da na građanski protest pred skupštinom, nisu pucali Srbi sa „Holidej in“-a, nego njegove kolege unakrsno – sa UNIS-ovih kula i sakriveni iza reportažnih kola TV SA na ivici trga.

Pod naslovom „Evo zašto su se Sarajlije smrzavale tokom rata“, isti nedeljnik je objavio istup nekog opštinskog šefa SDA, koji se na konferenciji za štampu pohvalio kako je direktno od Alije primao naredbe „zavrni“ ili „odvrni“ gasovod prema glavnom gradu.

Šef Izetbegovićevog ratnog obezbjeđenja otkrio je za medije da je reis Mustafa Cerić u najužem krugu dao ideju za pijacu Markale, Srebrenicu i sl.. „Manji broj muslimanskih žrtava na više mjesta širom Bosne ne ostavljaju tako snažan utisak kao kada je isti zbir koncentrisan na jednom mjestu“.

Ove i mnoge druge  „sitnice“ itekako mijenjaju sliku o ratu, jer Srbi su optuženi da su pucali na narod pred skupštinom, da su prekidom dovoda plina smrzavali stanovnike grada, da su rušili spomenike, da su počinili masovne zločine na pijaci u Sarajevu.

Ali, kao da Srbi, frustrirani „haškom (ne)pravdom“ i zatvaranjem Tribunala kada je trebalo da počne da sudi Bošnjacima, više i ne vide smisao osporavanja konstruisane slike o bosanskom ratu.

„Međunarodni“ konstruktori, naprotiv, nastoje da je čvrsto uokvire izvan konteksta i svojim diplomatskim, medijskim i pravosudnim alatima pažnju svjetske javnosti fokusiraju na godišnje komemoracije u Potočarima.

Kao da je rat počeo u Srebrenici, vodio se u Srebrenici i samo zbog Srebrenice.

Aerodromsko sjećanje Mileta Jovičića s početka teksta, ima posebnu važnost i aktuelnost.

Radilo se o odbijanju tzv. Istorijskog sporazuma, koji su sa muslimanske strane, uz amin Alije Izetbegovića, vodili Adil Zulfikarpašić i Muhamed Filipović. Alija je pratio i odobravao svaku fazu dogovora, uključiv i finalni dokument. Nikola Koljević i Filipović su ga predstavili na beogradskoj TV, a nešto kasnije uveče istog dana pred sarajevskom publikom trebalo je da ga promovišu Izetbegović i Zulfikarpašić. Zbog važnosti događaja, koji je u zadnji čas trebalo da spase mir, u studio su bili pozvani i lideri opozicionih komunista i reformista.

Početak emisije uživo odlagan je desetak minuta, da bi stigao i Alija s puta u SAD, direktno sa Butmira. A onda je odmah uzeo riječ i saopštio da je SDA odbila sporazum. Na zaprepašćenje prisutnih, posebno Zulfikarpašića i Karadžića. Tim više što je srpska strana, uključiv i Miloševića, prihvatila sve muslimanske uslove jer radilo se o ostanku BiH u skraćenoj Jugoslaviji.

Stari Izetbegović jeste bio prevrtljiv političar i sam je za sebe govorio „da o istom problemu prije podne misli jedno, a popodne drugo“, ali ispalo je da ovoga puta nije obmanuo samo Srbe, nego i svoje – Adila i Muhameda.

Da Vas podsetimo:  Plaču za Notr Damom, a ruše svetinje na KiM i u CG

Činjenice da je rekao da je odustao u zadnji čas, da je rekao da je odlučila SDA i da sam nije direktno mogao učestvovati jer je bio na putu, upućuju na zaključak da mu je odluku neko nametnuo, ili ga ubijedio.

Zulfikarpašić smatra da je taj neko mogao da bude jedino Hasan Čengić, predratni imam zagrebačke džamije, koga je javnost miješala sa već pomenutim prezimenjakom Muhamedom. Istina, Hasanov još mladićki lik može se prepoznati na fotografiji sa tada još ilegalnog osnivačkog sastanka SDA u Cirihu, u krugu šestorice već vremešnih – Adila, Alije, Omera Behmena, što je nagovještavalo da će politički visoko da izraste.

Početkom rata je zaista i izrastao do Alijinog prvog saradnika po vojnoj liniji od najvećeg povjerenja. Vrata Alijinog predsjedničkog kabineta „otvarao je nogom“, a kada bi tokom sjednica Predsjedništva BiH provirio na vrata, Alija je odmah davao pauzu i žurno izlazio za njim.

Moć sive eminencije Alijinog ratnog režima bila je zakamuflirana beznačajnim zamjeničkim i pomoćničkim funkcijama, ali uvijek u ministarstvu odbrane BiH, koje su zvanično držali Hrvati. A sem možda u najužem krugu vođstva stranke, nije se mogao vidjeti ni na sjednicama vlade, ni u medijima, ni u bilo kojoj oficijelnoj prilici.

Njegovi kontakti bili su mreža povjerenika SDA na ratištu, imami po džamijama širom Bosne, šefovi tajnih službi, paravojni komandanti i islamski militanti.

U širu javnost je njegovo ime izbilo samo u dva navrata. Jednom,kada je, prije rata, presudom na „Sarajevskom procesu islamskim fundamntalistima“ postao član Alijine robijaške halke (Behmen, Bičakčić, Latić…) i time unutrašnjeg jezgra buduće SDA. I drugi put, kada je, poslije rata, zbog iranske veze (formiranja terorističkog kampa u Pogorelici), ultimativnom intervencijom SAD, udaljen iz bošnjačke vlasti na neodređeni rok.

Nakon toga se povukao u stranku i okrenuo biznisu, za koji je vjerovatno posjedovao solidan početni kapital.

Tokom rata je imao ekskluzivno Alijinu punomoć da u bečkoj banci u kešu podiže sveislamsku pomoć, a sa babom Halid-begom raspolagao je mega investicijom u aerodrom u Visokom, koji nikada nije izgrađen.

Njegov posljednji pokušaj da se vrati bio je prilikom Alijinog prenosa vlasti na Sulejmana Tihića, rođaka iz Šamca, koji je trebalo samo da zagrije stolicu za Bakira.

Na izbornoj sjednici kandidovao se za nasljednika, ali ga je Alija upozorio: „Hasane, ti dobro znaš da ne možeš …“

Potom se imam Hasan od stranke vratio svojoj prvoj, „džamijskoj“ vokaciji i postao predsjednik moćnog  Izvršnog odbora Islamske zajednica, tjela koje bira reisa, u simbiozi je sa SDA, a preko nje i sa vlašću.

Da Vas podsetimo:  Poznata ruska istoričarka o požaru u Notr Damu...

Za Alijinog  života, IZ i reis Mustafa bili su u njegovoj sjeni i lidera i kalifa.

Poslije Alijine smrti, reis Mustafa efendija je držao pod papučom SDA i umjerenog Sulju Tihića. A poslije zamjene penzionisanog Cerića umjerenijim reisom Husnijom Kavazovićem, sprega IZ–SDA–vlast, došla je pod kontrolu… Bakira ili Hasana?

Zvanično i spolja gledano, onog prvog, ali iznutra i neformalno, možda sve više onog drugog jer kod muslimana vjera reguliše i sekularni život sljedbenika islama, još uvijek daleko od novovjekovnog razgraničenja svjetovne i duhovne vlasti, koju su donijele građanske revolucije u Evropi.

Kada je negdje na početku Zulfikarpašić prigovorio Izetbegoviću klerikalizaciju SDA, ovaj mu je objasnio: „Džamije su naše partijske ćelije“, a moglo bi se dometnuti i: „i džume su predizborna kampanje SDA“.

Ako Alijinog Bakira preporučuje porodično naslijeđe na bošnjačko vođstvo, Hasana ne manje loza starog begovata iz Ustikoline, koji navodno potiče još od Smail age Čengića, čiju smrt je ovjekovječio Mažuranić.

Njegov babo Halid beg u „Čengića kuli“ pored Foče – sa činom generala tzv. Armije BiH – neka je vrsta poglavice bezbrojnih Čengića koji se često neosnovano pozivaju na zajedničko begovsko porijeklo.

Zanimljivo, i sam Zulfikarpašić je unazad dva-tri koljena bio Čengić, a rođak Hajrudin Hajro (Hajrudin) Čengić bio je bliski prijatelj Slobodana Miloševića još iz studentskih dana.

Jedini koji bi mogao da ugrozi dugu vladavinu prestolonasljednika Bakira, mogao bi da bude Hasan. Bošnjačka politička i intelektualna elita u zadnje vrijeme, a evo i na kongresu vladajuće SDA, radikalizuje svoje revandikacije: kao većina traže građansku BiH, sebe smatraju jedinim temeljnim narodom, tvrde da je konstitutivnost druga dva naroda glupost, ne odustaju da Hrvatima biraju predstavnike, prijete da će silom ukinuti Srpsku i sl. A srazmjerno tome rastu i Hasanove šanse, jer dok je Bakir rat proveo u predsoblju babinog kabineta,on je tokom rata doživio svoje zvjezdane političke, a bogme i poslovne trenutke.

Uostalom, on bi prije svih bio u stanju da mobiliše ne samo domaće muslimanske ektremiste, koje je Cerić nazvao „novim muslimanima“, a Lagumdžija  „ludim muslimanima“, nego i mudžahedine veterane, usjedjele vehabije, isilovce povratnike i gnjevne migrante na novi rat protiv nevjernika u manjem entitetu i hrvatskim kantonima.

Bilo bi za utjehu to što su Amerikanci odavno sklonili militantnog muftiju „sa Kuranom u lijevoj i heklerom u desnoj ruci“, da oni i Hašima Tačija nisu najprije tretirali kao teroristu, a potom kao oslobodioca.

Elem, čitajte ratne uspomene sarajevskih Srba i bošnjačku štampu da bi novim krucijalnim detaljima popunili stvarnu sliku o ratnoj BiH. I pažljivo pratite dalje „napredovanje u službi“ Hasan bega Čengića kako Srpska ne bi zakasnila da podeblja entitetske granice i krene svojim putem.

Nenad KECMANOVIĆ
Izvor: sveosrpskoj.com

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime