Koliko košta Kosovo?

0
1949
Foto: printscreen ( vidovdan.org )

Zamislite da se jednog jutra probudite i više u Srbiji nema struje. Zamislite da u bliskoj budućnosti zimu sačekate bez grejanja i tako čitava Srbija. Zamislite da jednog dana u svetu baterije za mobilni telefon ili daljinski upravljač jednostavno prestanu da postoje. Teško je zamisliti da tako nešto može da se dogodi. Da li možemo da zamislimo da Kosovo i Metohija nisu Srbija? I koji je scenario lakše zamisliti?

Zapravo prvi scenario je sa drugim međusobno povezan. Nije u pitanju naučna fantastika, ukoliko uzmemo u obzir da u Srbiji imamo zalihe uglja za još 30-40 godina, dok ih na Kosovu imamo za narednih 16 vekova. Rudno bogastvo Kosova i Metohije u do sada otkrivenim nalazištima sedam strateških ruda(olovo, cink, srebro, nikl, mangan, molibden i bor) procenjeno je na 1000 milijardi dolara, rezerve litijuma su prema nekim izveštajima procenjene da bi  mogle snabdeti celokupnu ljudsku populaciju 100 godina, ako na to dodamo ostala bogastva, pogodnosti i prednosti ovog područija, okvirnom računicom dolazimo do šokantnog podatka. Ukoliko bi došlo do kompletnog kraha ekonomije Sjedinjenih Američkih Država, na račun nezavisnog Kosova, njihovi državljani bi mogli sasvim udobno da žive 49 godina. Dolazimo i do sasvim dobrog argumenta za sve one skeptike i odrođene Srbe, koji smatraju da je sa Kosovom gotovo, da nemamo ništa od crkvi i manastira i da je Kosovo istorija i prošlost, a da treba da gledamo u budućnost, da ne trebamo da ginemo, već da živimo.

Zapravo u Kosovu je budućnost, jedino celovita Srbija sa Kosovom i Metohijom u svom sastavu, može biti jaka, bogata država sa sređenom ekonomijom. I zapravo na Kosmetu nam je  sve i materijalno i duhovno.

Ne smemo zaboraviti da nam se tamo nalazi carska prestonica Prizren, centar srpske crkve Pećka Patrijaršija, da nam se u srednjem veku tamo nalazilo i još uvek nalaze, makar temelji ili ruševine 1181 srpskih crkvi i 113 manastira, 96 tvrđava i starih gradova, 14 dvoraca srpske vlastele, i više od 500 drevnih grobalja.

Da Vas podsetimo:  Može li država bez obrazovanja?

Ne smemo zaboraviti da Kosovo i Metohija spadaju u jedno od 5 najsvetijih mesta Mediterana, odsek za kulturu Evripske Unije uvrstio je srpske manastire sa Kosova i Metohije u najsvetije oblasti svetske istorije i stavio u red, rame uz rame sa Jerusalimom, Svetom Gorom, Mekom i Vatikanom. Ne smemo zaboraviti da su Gračanica, Bogorodica Ljeviška iz Prizrena, Visoki Dečani i Pećka Patrijaršija uvršteni u svetsku kulturnu baštinu kao srpski manastiri.

Ne moramo ići dalje, dovoljno je da se držimo ovih argumenata i da sagledamo i stvari koje nam prećutkuju. Setimo se ovoga kada nam sledeći put poskupi struja ili ogrev, ja više ne verujem da je to slučajnost.

ZEMLJA BOGATA, NAROD SIROMAŠAN!

Reših početkom ove godine da razmotrim mogućnosti trajnog rešenja socijalnog pitanja našeg stanovništva sa Kosova i Metohije i gde mogu dati svoj doprinos. Kroz više mesečnu analizu došla sam do zaključka da razvoj kosovskometohijske privrede, zbog specifičnosti situacije, leži isključivo u razvoju poljoprivrede, porodičnog biznisa i verskog turizma. Odlučih u maju da otputujem na Sever Kosova i provedem nekoliko dana sa lokalnim življem, kako bi se malo informisala o situaciji i mogućnostima u tom delu Kosmeta. Naravno za domaćina sam izabrala prijatelja koga sam stekla na nekim od ranijih odlazaka. Na Kosmetu se uvek krećem među ljudima, spavam i boravim u porodičnim domovima Srba koji tamo žive  i retko sasvim retko, biram druge alternative za smeštaj u slučajevima krajnje nužde. Jedino kada sa nekim podelite krov i hleb, možete uistinu razumeti kakva mu je svakodnevnica i kakve ga brige more.

Iako je vreme bilo vlažno i kišovito, nisam želela da dopustim da me to ometa u nameri, pa sam u tu svrhu kupila gumene čizme. Prva destinacija bila mi je Popoprivredna škola u Lešku, privremeno izmeštena iz Prištine i ono što sam tamo videla malo je reći da me je ostavilo bez daha. Direktor škole, čovek od struke napravio je čitav jedan mali proizvodni pogon, pomoću štapa i kanapa narodski rečeno. U plastenicima uzgaja povrće koje kasnije obrađuje u pogonu za proizvodnju zimnice, poseduju nekoliko krava, ovce, živinu, voćnjake, tu su naravno kao verni čuvari i udomljeni psi. Mehanizacija je stara, verovatno negde otpisana i deponovana, ali je u sposobnim rukama osoblja škole remontovana i iznova je našla primenu. Deca na praksi uz nadzor profeora i tehnologa proizvode zimnicu u inprovizovanom pogonu, zimnica se kasnije prodaje, a prihodi odlaze u fond za đačke stipendije, takođe u zavisnosti od smera koji pohađaju vode brigu o životinjama na farmi, udomljavaju pse sa ulice i pružaju im adekvatnu negu, postoji i radionica za proizvodnju peciva. Sve skockano, čisto i uredno. Kakav sjajan primer dualnog obrazovanja, pomislih,  neka evropska država bi im mogla pozavideti. Nakon obilaska i gomile oduševljenja i pohvala sa moje strane, seli smo da uz kafu popričamo.

Da Vas podsetimo:  Šta je to "Zvezdina porodica" i kako se postaje "simbol srpstva"

– Direktore, šta je vama ovde najpotrebnije,a da nemate?-pređoh odmah na suštinu mog dolaska.

-Najpotrebniji, a nemamo ih dovoljno su deca. Nemamo dovoljno đaka, koliko bi trebalo da ih imamo- reče otužno, ovaj stasit čovek.

-Ne vlada dovoljno veliko interesovanje među decom?-upitah.

-Zapravo, učenički dom bi nam rešio problem. Nije bezbedno za decu iz drugih krajeva Kosova i Metohije da putuju, a nekima nije baš ni blizu. Takođe, dobro bi došlo kada bi država pojačala malo fond za stipendije, znate ovde se teško živi. Dajemo mi profesori od plate, ali nije dovoljno-reče mi ovaj veliki čovek, iskreno i otužno.

I tada me bolna i surova realnost podseti da nismo u Švajcarskoj, već na Kosmetu i da se nalazimo praktično u prvom mestu do administrativnog prelaza, a da je to već drugi univerzum. Realnost koju je teško bilo kome, ko je nije iskusio, da zamisli.

Nina Stojanović
Izvor: vidovdan.org

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime