Kosovo, ispit civilizacije

Sinoć sam gledao film.

O Kosovu na kojem hrišćanska civilizacija polaže ispit.

O Kosovu koje je duhovno i moralno raskršće ne samo raspetoj Srbiji, nego i čitavom hrišćanskom svijetu.

O Kosovu na kojem je obnažen car i ogoljena istina njegovog ruha i s kojeg se ono dijete iz rulje izdire: “Car je go!“

Dokumentarni film Borisa Malagurskog “Kosovo: Momenat u civilizaciji“ Srbi moraju pogledati, ne samo zato što je vrijedan gledanja, nego prije svega zato što njegovim tvorcima treba materijalno pomoći i pružiti moralnu podršku u borbi protiv oduzimanja Kosova i Metohije, onih nebeskih, od srpskog naroda. To je i mene motivisalo da odem i da pogledam prikazovanje filma u Njujorku. Inače sam mislio, “Šta će mene Malagurski novo naučiti o Kosovu?“

I čuo sam poslije filma komentare koji zamjere manjak konkretnih podataka o broju uništenih svetinja, o broju žrtava i tako dalje. Ovaj film, naime, nije o statistici. Nije ni o lamentovanju nad brojem uništenih svetinja. Nije ni o bombardovanju, Martovskom pogromu, zločinima Šiptara. Film je upravo o neuništivosti svetinja koje ima ko da slavi i čuva. I o njihovoj ranjivosti kad ih napuste oni kojima pripadaju.

I reditelj filma, Boris Malagurski, postavlja suštinsko pitanje: Čije su svetinje Kosova? Čiji je duh Kosova? Čija je sve obaveza da ga smatra svojim i da ga takvoga brani?

Zapadna civilizacija, zasnovana na judeohrišćanskim tekovinama, je pala, te već decenijama baulja, a Malagurski je naše Kosovo postavio kao – što da ne – Kosovo njenog posrnuća. Atlantska imperija, kulminacija zapadne civilizacije, na kraju krajeva i nije zauzela Kosovo čisto da bi ga dala Šiptarima nego da bi ga, u kontekstu Srpskih ratova, otela Srbima. A da bi Srbima oteo Kosovo, nije dovoljno da postaviš vlast u Beogradu koja će udarati carine i potpisivati Briselske sporazume. Da bi Srbima oteo Kosovo, moraš ubiti Kosovo, u duhovnom smislu. A pošto su vrijednosti Kosova jednim dijelom i vrijednosti civilizacije koja ga ubija, ona ubijanjem Kosova ubija i samu sebe.

Malagurski traži od te civilizacije, od njene duhovne dimenzije, da stane, da sagleda veličanstvo onoga što ubija, da prepozna tragove svog identiteta u uzvišenosti Visokih Dečana, u freskama Bogorodice Ljeviške, u drevnosti Pećaršije, i da razumije da je ubijanje Kosova analogno samoubistvu. Sa tim momentom je suočena zapadna civilizacija, a Kosovo je litica sa koje ona, dezorijentisana, pada.

“Kosovo: Momenat u civilizaciji“ je kratka priča koja izdiže Kosovo sa ravni koja je samo srpska, Lazareva, na višu ravan, na kojoj se bore civilizacije, svjetovi, i na kojoj će da izgubi civilizacija koja se odrekne svog duha. Srpsko Kosovo je i svjetsko Kosovo i pred svijetom, konkretno zapadnim svijetom, svijetom koji sebe još vezuje za hrišćanstvo, a sve je manje hrišćanski, stoji momenat, test, Lazarev zavjet.

Živimo u vremenu razdiranja i rušenja vrijednosti o kojima su pokoljenja učila u kućama i školama, od očeva i učitelja, državnika i svetaca, ratnika i junaka, i po kojima je i dobrima i zlima prilično jasna razlika između dobra i zla, pravde i nepravde. Praktična srpska borba za očuvanje duhovnog Kosova u našem posjedu je borba i za očuvanje vrijednosti po kojima duhovno Kosovo nestaje ako nije u srpskom posjedu, jer ko ruši ono što su Srbi podigli na Kosovu ne može biti da dobro gradi, i ne može da se identifikuje sa simbolikom i mistikom Kosova koje je srpska žrtva i srpska borba izgradila i utkala u ljudsku civilizaciju. Riječju, kako možeš biti dobar, kad rušiš dobro?

Malagurski je prilično dobar promoter. Šteta što mu fali sredstava da pokaže koliko je stvarno dobar. Ali valjda će se isprsiti ona silna Srbadija koja bježi glavom bez obzira iz Vučićeve Srbije da se dočepa blagostanja u zemljama Imperije. I Rasijanje koje srbuje iza tastature. Neka, treba srbovati, kako ko može. Ako si otišao iz Srbije, nisi otišao iz Srpstva. Ali treba i konkretno pomoći, a pomoć aktivistima kao što je Malagurski je od istinske i velike važnosti.

Ovaj film je jedno novo viđenje mistike Kosova, u strateškom smislu, i dio je praktične marketinške kampanje protiv prijema divlje države Kosovo u UNESKO, kojoj treba pomoć i podstrek. Srbima Kosovo još nije sasvim oteto i Srbi odbranom duhovnog Kosova ne brane samo svoj dio Kosova, nego ga brane od nestanka, za čitav hrišćanski svijet.

To je formulacija vrijedna ugradnje u opštu strategiju odbrane Kosova. Ovo je formulacija koja ne zabija glavu u pijesak, uvažava realnost i orijentiše se prema postojećem. Zato je vrijedna ulaganja.

V. Ivković

srbist.com