Dodikova poseta Moskvi za srpsko mesto u novom multipolarnom poretku

0
60

PODVIG JE ŠTO JE SRPSKI ČLAN PREDSEDNIŠTVA BiH BIO U KREMLjU U VREME DIRIGOVANE HISTERIJE

  • Nije išao kao namrgođeni poštar zakulisnih vladara današnjeg klimakteričnog Zapada već kao neko koga je Vladimir Putin nazvao prijateljem Rusije
  • Da bi podvig bio još veći, Dodik je sa uvažavanjem govorio referendumima u DNR i LNR za ulazak u sastav Rusije, pa čak izrazio spremnost Srpske da na njih pošalje posmatrače. To je, naravno, u potpunoj suprotnosti sa stavom kolektivnog Zapada kome su (povodom Kosova*) usta bila puna ”principijelne” podrške pravu bilo kog skupa samoproklamovanih ”demokratski izabranih vođa naroda” da jednostrano proglase nezavisnost i otcepljenje od jedne države članice UN. Bez referenduma i mimo rezolucije SB UN 1244
  • Zadržana je važna spona, linija komunikacije i civilizacijski priključak sa jednom od dve najvažnije zemlje-okosnice novog multipolarnog poretka (druga je Kina)… Multipolarni svet ravnopravnosti, međusobnog uvažavanja i odsustva diktata mnogo više odgovara slobodnom i slobodoljubivom srpskom duhu od duha prisile, moralne dekadencije, bogoborstva i mizantropije u koji je utonuo današnji Zapad
  • Jedan od dva najmoćnija nosioca novog, slobodnog multipolarizma poželeo je Dodiku i ”patriotskim snagama” uspeh na predstojećim izborima. Neka sami glasači u Republici Srpskoj odluče kom bi se carstvu radije privoleli 2. oktobra

Piše: Aleksandar PAVIĆ

SVOJEVRSTAN podvig je za bilo kog evropskog političkog lidera da u današnje vreme dirigovane histerije protiv svega ruskog otputuje u Moskvu– ali ne kao namrgođeni poštar zakulisnih vladara današnjeg klimakteričnog Zapada – već kao neko koga rusko rukovodstvo prepoznaje kao ”prijatelja naše zemlje”, kako je predsednik Ruske Federacije okvalifikovao srpskog člana Predsedništva BiH.

Zapravo je to jedinstven slučaj od početka ruske specijalne vojne operacije u Ukrajini 24. februara ove godine.

Da Vas podsetimo:  Vladimir Umeljić: EU NIJE EVROPA, SAD NISU AMERIKA

Da bi podvig bio još veći, Dodik je sa uvažavanjem govorio o predstojećem referendumu u Donjeckoj i Luganskoj Narodnoj Republici za ulazak u sastav Rusije, pa čak izrazio spremnost Republike Srpske da pošalje posmatrače. To je, naravno, u potpunoj suprotnosti sa stavom kolektivnog Zapada o nepriznavanju sva četiri referenduma koji će biti održani od 23. do 27. septembra.

Mada su zapadno licemerje i dvostruki standardi nešto što je postalo aksiom, sastavni deo bilo kakve smislene priče o savremenim međunarodnim odnosima, ipak valja dokumentovati svaki novi prilog koji taj aksiom dodatno utvrđuje i potvrđuje.

Dakle, kolektivni Zapad neće ni da čuje za iskazivanje prava i volje naroda Krima, Donbasa, Hersonske i Zaporoške oblasti za samoopredeljenje, a kamoli da ih prizna. Ovo uprkos činjenici da je taj isti kolektivni Zapad 2010. godine zdušno pozdravio Savetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde o jednostrano proglašenoj nezavisnosti tzv. Kosova.

Tada su zapadna usta bila puna ”principijelne” podrške legalizaciji prava bilo kog skupa samoproklamovanih ”demokratski izabranih vođa naroda” da jednostrano proglase nezavisnost i otcepljenje od jedne države članice UN.

I to bez referenduma i mimo važeće rezolucije Saveta bezbednosti UN.

U čemu je razlika?

Pa, u tome što otcepljenje Kosova i Metohije od Srbije odgovara geopolitičkim interesima kolektivnog Zapada, dok rusko poništenje tekovina boljševičke revolucije ne odgovara. I – to je to. To je ono o čemu govore današnji politički predstavnici kolektivnog Zapada kada, umesto da govore o poštovanju međunarodnog prava, govore o ”poretku zasnovanom na pravilima”.

Jer, međunarodno pravo je nešto opipljivo, nešto što se može naći u Povelji UN ili Završnom aktu iz Helsinkija. A poredak zasnovan na pravilima je – ono što Zapad odluči u datom trenutku da je njegov pragmatični interes. Do sledećeg trenutka.

Da Vas podsetimo:  Bez ispaljenog metka ustaše ubile 2.345 Srba: U Drakuliću kod Banjaluke pomen stradalim Srbima

Uostalom, lepo je sve to još 2002. objasnio savetnik Tonija Blera, Robert Kuper, u autorskom članku za londonski Gardijan pod naslovom ”Novi liberalni imperijalizam”, kada je neuvijeno izneo viđenje međunarodnih odnosa kroz prizmu ”pobedničkog” zapadnog unipolarizma:

Robert Kuper

“Izazov postmodernog sveta leži u privikavanju na ideju dvostrukih standarda. Među sobom, mi delujemo na osnovu zakona i otvorene kooperativne bezbednosti. Ali kada imamo posla sa staromodnim tipovima država izvan postmodernog evropskog kontinenta, moramo da ponovo posegnemo za grubljim metodama ranijeg doba – sila, preventivni napadi, obmane, šta god je neophodno da bi se nosili sa onima koji još uvek žive u svetu devetnaestog veka, u kojem je svaka država za sebe. Među sobom mi se držimo zakona, ali kada delujemo u džungli, onda moramo i da koristimo zakone džungle.”

Pošto su i Republika Srpska, i Srbija i Rusija deo ”džungle”, na njima je više nego dozvoljeno primenjivati čuvene zapadne dvostruke standarde.

Republika Srpska je, konkretno, zarobljenik protektorata koji je proglašen ”nezavisnim” na osnovu ništavog referenduma, održanog 29. februara i 1. marta 1992. godine, na kojem nije ispunjen zakonski uslov da na njemu mora da glasa više od dve trećine građana BiH. Taj i takav referendum je kolektivni Zapad ipak priznao – što je bio i glavni okidač za građanski rat koji je odmah potom izbio u toj jugoslovenskoj republici.

Referendum 1. marta 1992. godine

Ali bi, kao što je više puta zaprećeno, taj isti kolektivni Zapad kolektivno vrisnuo ako bi vlasti Republike Srpske i pomislile da organizuju referendum o izdvajanju iz bh protektorata i pripajanju Srbiji.

Taj kapacitet za istovremeno prihvatanje suprotstavljenih mišljenja ili verovanja – doublethink – je u Orvelovom distopijskom romanu ”1984.” predstavljao jedan od stubova internalizovanja totalitarnog poretka i budućnosti koje je najavljivao: ”čizme koja gazi ljudsko lice – zauvek”.

Da Vas podsetimo:  Kratka istorija genocida na Kosovu i Metohiji

A to i jeste distopijska vizija koja se sada sve otvorenije nudi zapadnom čovečanstvu posredstvom Svetskog ekonomskog foruma: totalni nadzor, obavezna redovna vakcinacija, deindustrijalizacija, konzumiranje insekata i sintetičkog mesa, ”zeleni” teror, transhumanizam i zbrinjavanje milijardi ”suvišnih ljudi” uz pomoć virtuelne realnosti i droga do njihovog konačnog izumiranja, u korist novih ”bogova” koje veštačka inteligencija, ugrađeni čipovi i sintetička tkiva treba da učine ”besmrtnim”.

I tu je taj drugi bitan aspekt Dodikove uspešne posete Moskvi, mimo obezbeđivanja povoljne cene gasa i najave dodatnog jačanja energetske bezbednosti– i to ne samo za Srpsku već i za ceo bh protektorat.

Zadržana je važna spona, linija komunikacije i civilizacijski priključak sa jednom od dve najvažnije zemlje-okosnice novog multipolarnog poretka (druga je Kina), zasnovanog ne samo na istinskom međunarodnom pravu i Povelji UN, već i, još važnije, na odsustvu bilo kakvog političko-kulturnog intervencionizma ili imperijalizma, prisile i tutorstva, kao i na deideologizovanom građenju političkih, ekonomskih, kulturnih i duhovnih veza između različitih naroda, vera i civilizacija.

Multipolarni svet ravnopravnosti, međusobnog uvažavanja i odsustva diktata mnogo više odgovara slobodnom i slobodoljubivom srpskom duhu od duha prisile, moralne dekadencije, bogoborstva i mizantropije u koji je utonuo današnji Zapad.

I, jedan od dva najmoćnija nosioca tog novog, slobodnog multipolarizma je poželeo Dodiku i ”patriotskim snagama” uspeh na predstojećim izborima.

Pa neka sami glasači u Republici Srpskoj odluče kom bi se carstvu radije privoleli 2. oktobra.

izvor:https://sveosrpskoj.com/

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime